Objašnjavajući složenost procesa, rektor Lakušić je rekao: „To je jedina katedrala u svijetu koja je bila toliko blizu epicentru potresa. Htjeli smo da ju obnavljaju hrvatski inženjeri, htjeli smo da ponuditi ono što trebamo ponuditi – a to je svoje znanje na dobrobit svih. I to smo upravo učinili, a bili smo sretni da je nadbiskupija i prihvatila naše rješenje. Mi smo onako smiono rekli ‘to će riješiti akademska zajednica u suradnji sa svim ostalim kolegicama i kolegama koje mogu doprinijeti ovako složenome zadatku’. Obnova zagrebačke katedrale je jedan od tri najvećih projekata u svijetu.”

Predviđenih 12 koraka

“U svibnju 2020. godine, nekoliko mjeseci nakon potresa, predvidjeli smo dvanaest koraka koji su potrebni u narednih pet godina”, istaknuo je Lakušić. Objasnio je da su krenuli skromno, bez neke velike ‘pompe’.

Naglasio je i važnost toga da je građevina u cijelosti sigurna te objasnio problematičnost svoda koji je bio razrušen. “Sada je stabilan, siguran, zidovi više nisu u opasnosti da bi se razdvojili”, dodao je. Objasnio je i to da je krovište, koje je u jednom potresu otišlo na jednu stranu, u drugom, petrinjskom, vraćen na poziciju gdje bi trebalo biti, a tako je također osigurano i ono što je bilo ključno – tornjevi katedrale.

Foto: Zvonko Ranogajec/ Stjepan Lakušić sa suradnicima

“U cijelosti je napravljeno trodimenzionalno snimanje, svaki taj blok je numeriran. Onaj koji je oštećen napravljen je  točno takav novi od istoga kamena kako bi se mogao kvalitetno obnoviti”, rekao je te objasnio da su u slučaju novog potresa tornjevi kreirani na način da iznutra imaju sigurnu čeličnu jezgru koji će osigurati od bilo kojih pomaka koji se mogu dogoditi i na taj način je ponuđeno rješenje.

Vanjski recenzenti su bili  oduševljeni time da je u tako kratko vrijeme tako složeni objekt, tako teška, zahtjevna oštećenja riješila jedna ustanova, a to je Građevinski fakultet sveučilišta u Zagrebu zajedno sa svojim  suradnicima. “Sada smo u fazi u kojoj ono što je osigurano i stabilno možemo dovesti u onu fazu uljepšavanja. Naša je želja bila da možda uspijemo za Božić ove godine osigurati i slavljenje svete mise”, objasnio je.

Na pitanje mons. Sentea o vremenu završetka obnove, rektor Lakušić je istaknuo: „Svi bi htjeli  da bude brzo, jednostavno i jeftino. Naprosto to je neostvarivo, a pogotovo ako imate spomenik kulture.  Sakralni objekti i jesu pojedinačni spomenici kulture i potrebno je i dalje zadržati ono što takav spomenik ima, a opet imati i onaj drugi pomisao i onu važnu ulogu koju građevina mora imati, a zašto ona postoji.

Rektor Lakušić podijelio je i činjenicu kako se potres, a onda i obnova dogodila u neobičnom trenutku. “To je bilo vrijeme kada se nismo družili, nismo se gledali, nismo imali mise u ovakvom obliku. Bilo je vrijeme korone. Sve što se u Hrvatskoj dogodilo vezano uz sredstva koja smo dobili, vezano za analize koje su se dogodile, gledajući oštećenja, sve su učinili hrvatski inženjeri i hrvatski znanstvenici.” Predstavnici Svjetske banke su, došavši u Hrvatsku rekli: “Vi ste jedina zemlja gdje su cjelokupnu analizu i sve projekte riješili stručnjaci iste zemlje s jednom institucijom – Sveučilištem u Zagrebu”, zaključio je Lakušić.