Crkvi, budući da je stalo do svakog konkretnog čovjeka, pri uočavanju problema, isti nastoji promisliti i pomoći. U zadnje vrijeme se sve više govori o ovoj problematici ovisnosti i u samoj Crkvi. “Mi smo sa svoje strane pokušali dati nešto od sebe, jer i mi smo Crkva. Ako i jednu osobu ovaj projekt dotakne, mi smo svoje učinili. Mislim da su već neki prepoznali dobre strane ovog projekta i da bi bilo dobro da se nastavi s njim na jednoj široj razini. Na kraju krajeva, i  sami roditelji nakon završetka radionice su nas pitali: ‘Kada će se opet organizirati ovako nešto?’, naglasila je s. Šarbela.

Važnost duhovne dimenzije

Ono što se nastoji dati i roditeljima i djeci kroz ovaj projekt je i duhovna dimenzija. Zbog toga je i važan dio projekta euharistijsko slavlje. Prije sv. Mise prolazi se ispit savjesti i omogućena je ispovijed, a nakon svete Mise konkretno svjedočanstvo koje potiče na razmišljanje.

Foto: s. Šarbela Miočić/ Projekt Mobitel

„Ipak, mi kroz cijelu radionicu nastojimo donijeti Boga ljudima“, poručila je sestra Šarbela. Odgovarajući o načinu, poručila je se kroz vlastito iskustvo putem svjedočanstva osvještava ljudima da je Bog s nama, bez obzira kakvi smo mi i u čemu smo. „Jedna časna sestra uvijek posvjedoči kako je ona kao dijete prikazala ‘devet prvih petaka’ za svog tatu s nakanom da se on ispovijedi, i njezin tata se na osmi petak vratio kući i rekao da se ispovjedio, a prije toga nije se ispovijedao godinama. Vidim da to roditeljima puno znači, jer nemaju gdje čuti takve primjere“, objasnila je.

Čovjek je misterij Božji. Samo Bog zna kako će nešto što vidimo, čujemo ili osjetimo preko filmova, igrica, interneta, glazbe i sl., utjecati na naše duše. Važno je o tome pričati i ukoliko dođe do takvih problema tražiti pomoć na pravom mjestu.

Govoreći o štetnosti korištenja ‘tehnoloških alata’, poručila je: „Korištenje tehnologija ostavlja i teške duhovne posljedice, stoga je važno biti naoružan i sakramentima kao sredstvima kojima nas Bog čuva. Budući da su ciljana skupina ovog projekta krizmanici i roditelji, spominjemo i važnost duhovne zaštite koje Crkva nudi kroz sakrament potvrde za koji se važno pripremiti i ozbiljno ga shvatiti.“

Ono što ovaj projekt izdvaja od drugih upravo je duhovna dimenzija, budući da se o njoj zapravo malo i govori. „Čovjek je misterij Božji. Samo Bog zna kako će nešto što vidimo, čujemo ili osjetimo preko filmova, igrica, interneta, glazbe i sl., utjecati na naše duše. Važno je o tome pričati i ukoliko dođe do takvih problema tražiti pomoć na pravom mjestu“, istaknula je.

Foto: s. Šarbela Miočić/ Projekt Mobitel

Kazala je kako je za vrijeme jedne radionice govorio kako provodi 10 sati na društvenim mrežama te da nekad noću ne spava i da njegovi roditelji za to ne znaju. S druge strane u isto vrijeme na radionici za roditelje, njegova je majka govorila kako njezino dijete nema problema s mobitelom te kako o tome otvoreno razgovaraju.

Nedovoljna roditeljska skrb

Ističući nedovoljnu i neadekvatnu roditeljsku skrb, sestra je navela primjer: „Jedan krizmanik je na radionici rekao da mu je potrebno postaviti granice, jer sam ne može te da je potrebno da mu roditelji postave granice.“ Roditelji imaju previše povjerenja i ostavljaju djecu bez kontrole, razgovora i nadzora te ih puštaju u svijet društvenih mreža. No, oni i sami ne znaju i nisu poučeni o štetnim posljedicama i sadržajima koje kruže na tim mrežama. Zato su ovakvi projekti roditeljima nekad buđenje ali i poticaj na djelovanje, na borbu za očuvanje obitelji i mentalnog i duhovnog zdravlja djece.

Objašnjavajući složenost ove problematike istaknula je primjer još jednog krizmanika. Kazala je kako je za vrijeme jedne radionice govorio kako provodi 10 sati na društvenim mrežama te da nekad noću ne spava i da njegovi roditelji za to ne znaju. S druge strane u isto vrijeme na radionici za roditelje, njegova je majka govorila kako njezino dijete nema problema s mobitelom te kako o tome otvoreno razgovaraju.

Jedan krizmanik je na radionici rekao da mu je potrebno postaviti granice, jer sam ne može te da je potrebno da mu roditelji postave granice.

„Dakle, roditelji znaju malo ili nedovoljno o tome kako njihova djeca provode vrijeme na mobitelima, tako da u skladu s time možda i nisu svjesni opasnosti koja proizlazi iz toga. Djeci je potrebna prisutnost i primjer roditelja koji znaju postaviti granice”, zaključila je naša sugovornica.