Riječku nadbiskupiju kao osnivača, tada su podržali Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija, a projekt su prepoznali i po otvaranju podržali i Ministarstvo zdravstva s mrežom zdravstvenih ustanova. Svi oni omogućili su kontinuitet rada riječkog hospicija zahvaljujući kojemu su brojni korisnici svoje posljednje trenutke ovozemaljskog života proživjeli dostojanstveno. Najzaslužniji za otvaranje ove hvalevrijedne ustanove jest riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić koji o inicijativi u čiju realizaciju su se uključili Grad i Županija te podržali mnogi, poručuje.

To je ono kad se neka lijepa, dobra stvar pokrene, kad nisu važna svjetonazorska opredjeljenja, nego koliko je čovjek velik kao čovjek, koliko ima solidarnosti, osjećaja za one kojima treba pomoći…Kad se ova inicijativa pokrenula vidjelo se koliko dobra ima u našem gradu i društvu. Iako smo stalno kritični i govorimo da ništa ne valja, mnogi su pojedinci i ustanove sada pokazali najljepše što imaju u sebi: brigu, solidarnost, osjetljivost za potrebite i nemoćne i to je ono što oplemenjuje i daje kvalitetu cijelom društvu.

Foto: hospicij-marijakozulic.hr

Korisnicima hospicija ne pruža se samo smještaj, nego i više od toga o čemu govori ravnateljica hospicija s. Leopolda Ivković.”Palijativna skrb obuhvaća pružanje adekvatne zdravstvene, psiho-socijalne i duhovne pomoći oboljelima i članovima njihovih obitelji.  Između riječkog hospicija “Marija Krucifiksa Kozulić” i Zavoda za integriranu i palijativnu skrb KBC-a Rijeka postoji dobra suradnja u sklopu koje imamo liječnike onkologe, psihijatre i psihoterapeuta koji pružaju svoje usluge prema potrebama hospicija, a također i organiziranje edukacija i provođenje supervizije. Težimo k tome da u skoroj budućnosti hospicij postane nastavna baza Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija centar izobrazbe u palijativnoj skrbi te formiranje baze njegovateljica koje bi pružale usluge u kućama pacijenata prema potrebama korisnika. Redovito primamo njegovateljice koje u hospiciju odrađuju dio svoje stručne prakse. U izradi je sustav volontiranja u sklopu kojeg će biti organizirana i edukacija volontera kako bi isti mogli sudjelovati u pružanju sveobuhvatne skrbi za bolesnike, kao i članove njihovih obitelji. Naime, hospicijska skrb između ostaloga obuhvaća i sudjelovanje u procesu žalovanja obitelji nakon smrti oboljelog. Svakog 12. u mjesecu služi se sv. misa za preminule u hospiciju na kojoj sudjeluju članovi obitelji te na taj način dajemo podršku najbližima naših pokojnika kako bismo im pomogli u procesu žalovanja.”

Zbog epidemioloških mjera, javne proslave devete obljetnice riječkog hospicija danas neće biti, no riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić predvodit će večeras misu za djelatnike hospicija.

Djelatnici su ti koji najviše vremena provode s korisnicima, među njima je i onkolog Goran Golčić koji o svom iskustvu ističe: “Povodom ovog velikog jubileja našeg hospicija gdje sam dragovoljno aktivan 7-8 godina uz nagovor dr. Petković, prihvatio sam se suradnje i pomoći u hospiciju. Moram reći da mi je to izuzetna privilegija  i čast jer kao liječnik onkolog na kraju karijere, mislim da mogu pomoći pacijentima kojima je neophodna svakodnevna pomoć. Osoblje je vrhunski educirano na svim razinama, prostor i njega vrhunska i ne može se naša bolnica, ni intenzivni odjeli pohvaliti takvom razinom njege koju pružamo našim pacijentima”, kazao je dr. Golčić. Po svojoj definiciji, hospicij je ustanova za produženo palijativno liječenje, kad zvanična medicina, ne samo na onkologiji, više nije kadra produžiti život, a još manje učiniti ga kvalitetnijim.  To nisu samo onkološki pacijenti,  to su kronični bubrežni bolesnici, jetreni, s Alzheimerovom bolesti i drugim demencijama. Prosječan broj dana ležanja u hospiciju kod nas je između 19 i 20 dana, što je slično kao i svijetu, ono što je osnovno je podići na višu razinu kvalitetu preostalog dijela života korisnicima palijative.

Foto: hospicij-marijakozulic.hr

Glavni med. tehničar, Zvonimir Valeđić, o jednom radnom danu govori. Tamo gdje prestaje kurativna ili medicina koja liječi, nastupamo mi i to je glavna razlika između bolnica i palijativne skrbi. Medicinski dio posla zahtjeva svu medicinsku njegu za svakog pacijenta i terapiju. Timski rad je najvažniji. Veselimo pacijente i oni vesele nas. Vrlo zanimljiv je svaki dan kod nas”, kaže Valeđić.

Osim posla za kojega su stručno osposobljeni, djelatnici hospicija korisnicima pružaju ono što im je u posljednjim danima njihova života najpotrebnije – lijepu riječ, osmijeh, topli dodir; djelima ljubavi pokazuju da vrijede i da nisu sami. Tome svjedoče riječi fizioterapeutkinje Irena Košmerl Perčić i njegovateljice Jožica Gašpert. “Uz stručni tim, njegovatelji se brinu o kvaliteti njihovog života i pružaju im suport u svemu od svakodnevne rutine, umivanja i osnovne higijene, njihovog presvlačenja, unosa hrane, pa do rezanja noktiju, šišanja, frizure…

Riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić uputio je ovim povodom prigodnu čestitku i poticajne riječi o, kako ju je sam nazvao – najboljoj propovjedaonici u gradu. nakon prvih debet godina nadbiskup Devčić je čestitao svima koji rade ili su radili u hospiciju i zaželio još plodnih i svakim dobrom rodnih godina. Posebnu zahvalnost istaknuo je prema s. Danijeli Orbanić koja je pokretačica te ideje i svima koji su je podržali: Gradu, Županiji, Družbi, Vladi, KBC-u…Dokaz je kako se razne ustanove mogu povezati oko pomoći bližnjem.

To je ono što Bog visoko knjiži”, poručio je nadbiskup.

U povodu 9. obljetnice riječkog hospicija Marija Krucifiksa Kozulić, na Facebook stranici i Youtube kanalu Riječke nadbiskupije objavljen je prigodan video o ovoj, za sada, jedinoj ustanovi zdravstvene palijativne skrbi takve vrste u Hrvatskoj.

Emisiju Aktualno poslušajte ovdje: