Obojica su pripadala istoj katoličkoj organizaciji koja se najprije zvala Hrvatski katolički omladinski savez, a potom, od 1923. g., Hrvatski orlovski savez. Sačuvala nam se dragocjena fotografija od 7. kolovoza 1923. godine kada je na skupštini Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza mladi profesor Ivan Merz bio izabran za njegova predsjednika. Na fotografiji su svi sudionici skupštine među kojima se jasno vidi i mladić Alojzije Stepinac. Dakle, već po Merčevu dolasku u Zagreb Stepinac sudjeluje na skupštini katoličke organizacije gdje je vidio i slušao nastupe Ivana Merza.

Mladić Alojzije Stepinac nastavlja dalje biti član Orlovske organizacije čiji je dopredsjednik i potom tajnik bio Ivan Merz. Na međunarodnom sletu orlovske omladine u Brnu u Češkoj mladi Stepinac u narodnoj nošnji bio je na čelu hrvatske delegacije u velikoj povorci svih sudionika i nosio je hrvatsku zastavu. Kao suvenir mladi Stepinac ponio je iz Brna i jednu kriglu na kojoj se nalazi natpis u spomen na taj Orlovski slet, a tu je kriglu cijeli svoj život čuvao i držao na svome pisaćem stolu. Krigla se do danas sačuvala i čuva se u njegovu muzeju u Krašiću na istom stolu na kojem je stajala i za njegova života.

U jednom od svojih pisama zaručnici mladi Stepinac citira načela orlovske “Zlatne knjige”, priručnika Orlovske organizacije i nadodaje: “To je uistinu suho zlato knjiga. Napose kad piše o ponašanju prema djevojkama. Djevojačku čast čuvati i braniti kao zjenicu oka – nalaže nam naša Zlatna knjiga!” (Dian Baton, Mladi Stepinac – Pisma zaručnici, Rim, Ziral 1975.str.89.-90.). Poznato je, međutim, da je hrvatsko izdanje te Zlatne knjige s nadopunama priredio upravo Ivan Merz.

Dvije godine prije smrti kardinala Stepinca, tj. 1958. godine, pokrenut je postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim. Kardinal Stepinac bio je još na životu i u Krašiću zatočen. Premda je međutim izvana bio spriječen, ipak je diskretno sudjelovao u vođenju poslova nadbiskupije. Tako je i proces za beatifikaciju Ivana Merza, kojega je pokrenuo nadbiskup koadjutor Franjo Šeper, pokrenut uz njegovu suglasnost.

Posjet novoposvećenog nadbiskupa koadjutora Stepinca bolesnoj majci Ivana Merza

Kada je 24. lipnja 1934. g. nadbiskup A. Stepinac posvećen za biskupa – odmah sutradan, 25. lipnja u poslijepodnevnim satima posjetio je bolesnu majku Ivana Merza. Bio je to njegov prvi posjet kao nadbiskupa-koadjutora jednoj obitelji. O tome je tjednik “Nedjelja” br. 27 od 1. srpnja 1934. na str. 6. donio članak pod naslovom: “Nadbiskup-koadjutor pohađa bolesnu majku dr. Ivana Merza”. Članak glasi:

“Točno u 4 sata poslije podne (25. lipnja 1934. –  op. ur.) odvezao se preuzvišeni dr. Stepinac u stan g. inspektora Mavre Merza. Gđa Merz, koja već godinu dana leži teško bolesna, dočekala je visokoga gosta sva sretna i uzbuđena. To je za nju bio najznačajniji dan i velika utjeha. Makar teško govori, zanosno je pozdravila preuzvišenoga, zamolila ga da je blagoslovi, što je mladi nadbiskup srdačno i učinio. Zatim se zadržao još desetak minuta u razgovoru o pok. Ivanu, što je za njegove sretne roditelje bila najveća radost. Dobra gospođa je iznosila razne zgode i uspomene iz života svoga kreposnoga sina, što je preuzvišeni velikim zanimanjem pratio. Čitava križarska organizacija dijeli radost s obitelji Merz, što je, eto,  prvi  posjet  nadbiskupa-koadjutora posvećen bolesnoj majci i gospodinu ocu našega velikog zastavnika i učitelja pok. Ivana Merza.”

Propovijed nadbiskupa Alojzija Stepinca na proslavi 15. obljetnice smrti Ivana Merza, 1943., u Zagrebu, u crkvi katedralne župe sv. Marije

1943. godine navršilo se petnaest godina od smrti sluge Božjega Ivana Merza. U nedjelju 9. svibnja, dan uoči same obljetnice Ivanova ulaska u vječnost, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac služio je svetu misu u crkvi katedralne župe sv. Marije u Zagrebu i izrekao posebnu propovijed koju ovdje donosimo u cijelosti. Kod ove svete mise okupili su se brojni štovatelji Ivana Merza, kako mladi, tako i odrasli. Ako se pažljivo analizira nadbiskupova propovijed, uočava se da je cijela posvećena kršćanskoj svetosti i poticanju nazočnih da se ide putem evanđeoske savršenosti po uzoru na tolike kršćanske svece.

Važna je činjenica da je nadbiskup Stepinac izabrao upravo obljetnicu Ivana Merza da govori o svetosti i potrebi njezina ostvarivanja.

Važna je činjenica da je nadbiskup Stepinac izabrao upravo obljetnicu Ivana Merza da govori o svetosti i potrebi njezina ostvarivanja. Za Ivana Merza do tada još nije bio pokrenut postupak za proglašenje blaženim i svetim. No, upravo te godine, za 15. obljetnicu njegove smrti, javno je u tisku, u tjedniku “Nedjelja”  iznesen prijedlog da se taj postupak pokrene.

Tko god pažljivije pročita propovijed nadbiskupa Stepinca, dolazi nedvojbeno do sljedećeg zaključka: ne želeći direktno prejudicirati sud Crkve o svetosti Ivana Merza kad još i nije bio pokrenut  postupak za njegovo proglašenje blaženim, nadbiskup Stepinac je govorio općenito o kršćanskoj svetosti i ulozi svetaca u našem životu. Takvim načinom govora o svetosti u okolnosti Merčeve obljetnice ulaska u vječni život sasvim je očito da je nadbiskup Stepinac potvrdio svetost Ivana Merza, te ga je indirektno svrstao medu svece koje je spominjao,  premda to nije izravno spomenuo.

To se, također, može zaključiti i iz njegovih riječi odmah na početku propovijedi kad naglašava da su sveci oni koji usrećuju narode, da bi odmah nadodao: “To bih vam želio staviti na srce kad slavite spomen na jednog mladog čovjeka…” te nastavlja kako je Merz nastojao slijediti poziv sv. Pavla apostola o nasljedovanju Krista.

Bl. Alojzije Stepinac i bl. Ivan Merz zajedno na vitraju

U župi Orehovica Međimurska prije pet godina na sam blagdan bl. Alojzija Stepinca 10. veljače 2017. blagoslovljen je novi vitraj na kojem su prikazani zajedno blaženi Alojzije Stepinac  i bl. Ivan Merz. Blagoslov je imao župnik vlč. Damir Slamek koji je i naručio ovaj vitraj. Vitraj je izradio akademski umjetnik Robert Mijalić iz Rijeke. Po župnikovoj želji i ideji umjetnik je prikazao zajedno na istom vitraju dvojicu duhovnih velikana hrvatskog naroda koji su živjeli u isto vrijeme i dijelili istu sudbinu svoga naroda! Djelovali su u Zagrebu gdje su i sahranjeni. Njihova čvrsta vjera i ljubav prema Bogu, Crkvi i domovini i danas zrače iz njihovih grobova i šire se po cijeloj Hrvatskoj. Ovo je prvi vitraj u Hrvatskoj takve vrste koji prikazuje zajedno bl. Stepinca i bl. Merza.