Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja počinje sa svojim samostalnim djelovanjem na širem području Dalmacije, a danas i predanim skupljanjem rasute bašćine hrvatskog naroda u inozemstvu, od 1735. kad je nastala podjela provincije Bosne Srebrene.

Između Jadranskog mora i planine Promine u toku rijeke Krke, usred njezina jezera, iznikla je Zipka serafina, samostan naše Provincije, Visovac. U plavozelenoj površini vode odsjaj je krošnjatih vrba, čempresa i jablana te samostana i crkve Gospe od Milosti. Franjevci i njihovi prethodnici, pustinjaci svetog Augustina, ovom su otočiću, osim što su marljivim radom oplemenili obitavalište, dali i duhovnu dimenziju koju su usrdnom molitvom i zalaganjem za brata čovjeka tkali već dugih šest stoljeća od dolaska na Bilu Stinu.

Visovac je u vihoru povijesnih osvajanja i posezanja neprijateljskih ruku prema Hrvatskoj ostao otok mira i molitve, a franjevački samostan Gospe od Milosti biva utvrdom vjere za cijeli kraj.

Visovac postaje čuvar Hrvatskog nacionalnog i kršćanskog identiteta na širem području Dalmacije. Velika samostanska zbirka danas je svjedok kako su franjevci uz pomoć vjernog naroda bili čuvari kulture, povijesti i običaja. Samostanska knjižnica posjeduje 17 650 naslova, a arhiv 604 turska dokumenta.

Foto: Visovac.hr/ Facebook

Narod koji prebiva uz područje rijeke Krke posebno štovanje iskazuje Majci Božjoj, Gospi od Milosti. Franjevci iz Bosne prodiranjem Turaka na Visovac donose sliku Majke od Milosti. Riječ je o svojevrsnom Svetom Razgovoru u kojem su nazočni Majka od Milosti s djetetom Isusom, sveti Ivan s natpisom Ecce Agnus Dei i sveti Franjo. Visovac, privržen naroda, postaje svetište za okolni kraj, a narod ga naziva Gospinim otokom.

Biti u svijetu, a ne biti od svijeta – razlog je zbog kojeg Visovac postoji. Samostan Gospe od Milosti 1568. postaje kuća odgoja u provinciji Presvetog Otkupitelja. Prije podjele provincija samostan je bio pod Bosnom Srebrenom. Župnici, profesori, gvardijani, odgojitelji, provincijali, svi su oni prošli na Visovcu svoju godinu kušnje te se tako ucijepili u lozu franjevaca koji se svojim marljivim radom zalažu za dobro svojeg bližnjega, na izgradnju Crkve i očuvanje hrvatskog naroda.

Kroz novicijat na Visovcu prošlo je od njegovih početaka pa sve do današnjih dana oko 1700 novaka, a danas su na našem novicijatu četvorica novaka: fra Kristijan Pisac, fra Stjepan Rajić, fra Teo Tadić i fra Marko Udovičić.

Dolaskom na Visovac obukli su na sebe franjevački habit te tim činom prihvatili poziv dragog Boga, a to je nasljedovanje Krista po primjeru života sv. Franje, utemeljitelja reda. Ovu je godinu Gospodin stavio pred njih da im bude na izgradnju u njihovu pozivu i da još čvršće prionu uz molitvu i svakodnevna razmatranja.

Pitajte starije fratre koja im je bila najdraža godina u redovništvu. Mnogi će se od njih s velikim uspomenama prisjetiti te tako istaknuti Visovac.

 To je jedno lijepo razdoblje u kojem novaci hode prvim franjevačkim stopama. Otkrivajući svoj vlastiti poziv i ulazeći u još veći odnos s Bogom, otkrivaju bogatu povijest naše Provincije koju su marljivo gradila mnoga braća franjevci. Život na Visovcu nije izolacija kakvom se smatra.

Mnogi će ti postaviti pitanje kad čuju da ideš u fratre i da ćeš provesti godinu dana svojeg života na Visovcu:

„Hoćeš li izdržati tu godinu?“

Foto: Visovac.hr/ Facebook

Pouzdanjem u Božju volju i u Njegov naum za naš život, stupanjem u franjevački red i oblačenjem habita, svoje živote predajemo dragom Bogu, a novaci posebno mole da u njima snažno kroz tu godinu Gospodin učvrsti klicu poziva koju su sami donijeli na Visovac.

“Danas svijetom, a i našom Domovinom, hara korona pa ću ja iz svojeg gledišta iznijeti razmišljanje o godini novicijata u kojoj su sa mnom bila moja dva brata, s kojima se sad nalazim na filozofsko-teološkom studiju u Splitu, fra Josip Brandejs i fra Ante Čavlina, i tako odmaknuti sumnje o velikoj izoliranosti. Izdvojit ću primjer posjeta mnogobrojnim župama koje pripadaju visovačkom samostanskom okružju, njih četrnaest, kao i mnoge druge po provinciji Presvetog Otkupitelja. Kroz posjete župama upoznajemo se s narodom koji prebiva na određenom području te s kulturom i običajima.”

“Susrećemo se s mnogim fratrima iz okolnih župa te od njih crpimo primjere kako se jednog dana izvrsno vladati, kao i kako biti pravi pastir povjerenog naroda.”

“Vidimo širu sliku franjevačkog poziva. Sudjelujemo na raznim priredbama koje se događaju u okolnim krajevima. Godine 2019. imali smo susrete, kao što su susret Odgojnih zavoda provincije Presvetog Otkupitelja u gradu Zagrebu te susret novaka Južnoslavenske franjevačke konferencije u gradu Vukovaru. Događaji poput ovih svjedočanstvo su zajedništva koje naša franjevačka obitelj nastoji živjeti iz dana u dan.”

“Dan na Visovcu započinje svetom misom i molitvom časoslova. Nakon doručka slijede predavanja o Pravilima svetog Oca Franje, povijesti Provincije, Opomenama svetog Franje, o franjevaštvu, a četvrtkom imamo i sate sviranja na kojima su neki od nas prvi put ušli u pravi svijet glazbe. Vidjeli ste sigurno mnogobrojne slike Visovca – njegov oblik dotjeran je marljivim radom generacija novaka, pa tako i naše. Svakodnevnim radom brinemo o ljepoti Visovca, ali i samostana i crkve, koja nam je povjerena. Na zvon Anđeo Gospodnji okupljamo se u koru crkve na molitvu službe čitanja, a nakon radnog jutra i molitve u blagovalištu imamo pripravljen ručak te tako jedno vrijeme provodimo u zajedništvu sa starijim fratrima kao samostanska obitelj. Popodnevno vrijeme iskoristimo za rad, osobni studij, molitvu, odmor, zajedništvo, kao što su šetnja, vožnja brodom kroz kanjon rijeke Krke, razne igre na našem terenu… Zvon zvona u večernjim satima ponovo nas okuplja na molitvu, na razmatranje otajstava krunice i molitvu večernje. Nakon večernje molitve u zajedništvu smo i na večeri, a nakon večere slijedi molitva povečerja u koru crkve te na taj način zahvaljujemo Bogu za sve blagodati koje nam je dao kroz proživljeni dan i upućujemo Mu svoje molitve za nove izazove koji su pred nama.”

Pjesma Gospi Visovačkoj koja je izišla iz pera fra Petra Kneževića kaže:

Divno mjesto svetih uspomena,

to svetište molitve i mira,

proslavljeno od davnih vremena.

Tu baš tu sve je lipo i uljudno

i svakomu sve poćudno,

niti može lipše bit za svet život provoditi.

Niste se dovoljno uvjerili o Visovcu i odbacili sve sumnje o velikoj izoliranosti? Pogledajte promotivni video koji vam donosimo u nastavku. Video je izašao iz radionice naših novaka, kadrovi su većinom iz generacije novaka 2019./2020. Mogu vam predložiti da posjetite našu Facebook stranicu Visovac.hr, koju također uređuju novaci, na kojoj ćete vidjeti sve što sam vam mogao sažeti u ovaj, upravo pročitani, kratki tekst. Pisati o Visovcu i novicijatu zadatak je koji bi trebao knjigu s tisućama stranica.