Domagoja Pejića, dugogodišnjeg djelatnika Hrvatskog katoličkog radija, mnogi pamte po hodočašću 2004. godine kada se uputio pješice iz Zagreba u Rim, u sklopu projekta "1000 kilometara za Papu", s nakanom da papi Ivanu Pavlu II. čestita 84. rođendan i zahvali mu u ime svih Hrvata katolika za sve što je učinio za hrvatski narod. Pejić je nedavno pokrenuo blog s namjerom da se očuva zahvalno sjećanje na svetog papu Ivana Pavla II.
Pejić je na svojem blogu govorio o atentatu na papu Ivana Pavla II. na blagdan Gospe Fatimske:
Bio je 13. dan mjeseca svibnja, godina 1981., blagdan Gospe Fatimske. Ivan Pavao II. blagoslivljao je vjernike na Trgu svetoga Petra u Vatikanu. Osmijeh i blagoslov vjernicima, poljubac jednoj djevojčici… U 17 sati i 17 minuta profesionalni ubojica Muhamed Ali Agca ispalio je četiri metka u Svetog Oca. Ranjen u trbuh, desni lakat i kažiprst papa se naslonio na svog osobnog tajnika Stanislawa Dziwisza. Uspio je reći da ga boli te je, dok je bio pri svijesti, poluglasno molio…
Operacija u klinici Gemelli trajala je 5 sati i 20 minuta. Bdjeli su visoki crkveni dužnosnici, bdjeli su i političari a bdjela je i Crkva, ujedinjena u molitvi za svoga poglavara. Papa Wojtyla kasnije je izjavio da se osjeća dužnikom svih onih koji su ga tih dana ‘svojom molitvom vratili u život’.
Rendgenska snimka pokazala je čudesnu putanju zrna što je začudilo i liječnike. Metak, ispaljen s udaljenosti od samo nekoliko metara, nije bio smrtonosan. Prošao je uz vitalne organe i napravio čudnu krivulju. “Možda je ubojica i ciljao dobro, no Netko je bdio nad Papinim životom.”, zapisao je kasnije mons. Dziwisz. Netko je želio ugasiti život ‘biskupa obučenog u bijelo, Papu koji je došao izdaleka’. Tko? Papa je, kažu, to saznao od samog atentatora, ali je tajnu ponio sa sobom u grob.
Atentat na papu Ivana Pavla II. / Foto: domagojpejic.blogspot.com
Nakon oporavka, Ivan Pavao II. početkom lipnja izlazi iz klinike Gemelli, no u nju se ponovno vraća krajem mjeseca. A 14. kolovoza ujutro, nakon molitve i klanjanja, govori bolesnicima u bolnici, oprašta se s liječnicima i medicinskom službom. Vraća se u Vatikan gdje posjećuje grob apostolskog prvaka. “Posjetio sam sv. Petra da mu zahvalim što me je ostavio na životu. Posjetio sam i grobove Pavla VI. i Ivana Pavla I. jer je uz njih mogao stajati i treći grob“, pojasnio je kardinalima i djelatnicima kurije.
U listopadu iste godine na Trgu Sv.Petra papa Wojtyla izjavljuje kako je, preživjevši atentat, postao dužnikom Presvete Djevice i Svetih zaštitnika. “U svemu što mi se toga dana dogodilo osjetio sam neobičnu majčinsku brigu i zaštitu koja se pokazala jačom od smrtonosnog metka.“
Tri relikvije i danas podsjećaju na događaj koji je potresao svijet; Papin pojas probušen metkom u svetištu u Jasnoj Gori, metak koji je postao zavjetni dar učvršćen u kruni Majke Božje Fatimske te krvava reverenda koja je izložena u krakovskom svetištu ‘Ne bojte se’.