Domagoja Pejića, dugogodišnjeg djelatnika, sada suradnika Hrvatskog katoličkog radija, mnogi pamte po hodočašću 2004. godine kada se uputio pješice iz Zagreba u Rim, u sklopu projekta "1000 kilometara za Papu", s nakanom da papi Ivanu Pavlu II. čestita 84. rođendan i zahvali mu u ime svih Hrvata katolika za sve što je učinio za hrvatski narod. Pejić je nedavno pokrenuo blog s namjerom da se očuva zahvalno sjećanje na svetog papu Ivana Pavla II.
Pejić je na svojem blogu govorio o povezanosti pape Ivana Pavla II. i poljskih vjernika:
“Nemojte me ostavljati sama. Molite za mene u svim marijanskim svetištima i svugdje. Pomozite mi! Neka ovaj Papa, koji je od vaše krvi i srce ima poput vaših srdaca, dobro služi Crkvi i svijetu”.
Te riječi papa Ivan Pavao II. uputio je vjernicima 7. lipnja 1979. godine u marijanskom svetištu Kalwaria Zebrzydowska prilikom prvog pastoralnog pohoda Poljskoj. Tijekom svoga nešto više od dva i pol desetljeća dugog pontifikata bezbroj puta je ponavljao istu molbu.”Sve vas zajedno i svakog pojedinog molim da nastavite upućivati prošnje da mi Svemogući Bog pomogne vjerno ostvarivati poslanje koje mi je povjerio”, kazao je, između ostaloga, na svoj 83. rođendan.
Nije samo molio već se je i zahvalno spominjao svih onih koji su ujedinili srca i prošnje za njegovu službu i život. Tri mjeseca nakon atentata, na svetkovinu Velike Gospe, tisuće i tisuće vjernika dolaze na Trg sv.Petra da ponovno budu uz voljenog papu. “Teško mi je o tom događaju ne misliti bez uzbuđenja, bez duboke zahvalnosti svima. Zahvalnosti onima koji su se 13. svibnja sabrali na molitvu. Zahvalnosti onima koji su na njoj ustrajali cijelo ovo vrijeme”, kazao je. Tom prilikom nije propustio istaknuti i slijedeće: “Posebice sam bliz dvjema osobama koje su sa mnom ranjene. Molim i za brata koji me ranio i kojemu iskreno opraštam”.
“Dužnik sam onima koji su izravno spašavali moj život i pomagali mi vratiti zdravlje; profesorima i liječnicima, sestrama njegovateljicama i svjetovnom osoblju u poliklinici Gemelli. Istodobno sam dužnik svima koji su me okružili valom molitve po cijelom svijetu. Dužnik sam!”
Euharistija koju je u kolovozu 2003. slavio u marijanskom svetištu s početka priče bila je i posljednja koju je slavio u svojoj domovini. Povjerivši Crkvu u Poljskoj Blaženoj Djevici Mariji te pozvavši sunarodnjake da održe vjernost Kristu, križu, Crkvi i njezinim pastirima u molitvi na kraju mise ponovno je zavapio: “Molim vas, budite sa mnom! Molite za mene danas i poslije moje smrti!”