„Naši korisnici tijekom godine prikupljaju različite plodove prirode, suše ih, izrađuju različite ukrase… A na sam početak Adventa organizira se velik događaj, kao što je ovogodišnja Božićna izložba. U svemu nam pomogne i puno volontera, a vjenčići koje napravimo izrasli su iz sinergije svih nas zajedno…”, kaže ravnateljica Centra “Ozana” Vjera Lukavečki. Prilog koji uspiju prikupiti prodajom tih vjenčića i drugih predmeta i ukrasa uvijek je dobrodošao za sve troškove redovitog programa same udruge, koji se ne može financirati u potpunosti iz državnih i lokalnih institucija. „Pomažemo se uvijek nekim ovakvim projektima, donacijama, dobrim gestama ljudi koji su empatični i razumiju kakve su naše potrebe.” Prodaja božićnih vijenaca početak je Adventa u „Ozani”, a odmah potom organizira se Božićna izložba.

Udruga je ime dobila po blaženoj Ozani Kotorskoj

Udruga i Centar za rehabilitaciju i radne aktivnosti „Ozana” u Zagrebu već više od 20 godina provodi psihosocijalne poludnevne programe za djecu i mlade s teškoćama u razvoju ili intelektualnim teškoćama. Trenutačno je u programe uključeno njih oko 60. „Blažena Ozana Kotorska naša je zaštitnica i uzor u našem radu”, kaže ravnateljica Lukavečki. Udruga „Ozana” osnovana je prije 27 godina, s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Većinom su to osobe s intelektualnim teškoćama ili djeca s teškoćama u razvoju, a onima koji su završili sa školovanjem, svojim projektima pružaju priliku da budu uključeni u društvo i svojim rukama stvaraju. I ove će se godine uoči Božića predstaviti izložbom svojih radova, nastupima, radionicom kukičanja ali i ponudom domaćih božićnih kolača. Tradicionalna Božićna izložba održava se od 10. do 14. prosinca u prostorijama Udruge „Ozana, u Ulici grada Vukovara 235 u Zagrebu.

Što je „Ozana”?

U samim počecima 1991. Udruga je organizirala predškolski program za djecu s višestrukim teškoćama u razvoju, no odmah potom su se uključili i odrasli nakon što su završili svoje školovanje, kaže nam ravnateljica Lukavečki. Trenutno ga pohađa 10 korisnika predškolskog uzrasta, i 48 odraslih. Naime, nakon 21. godine više ne postoji mjesto u odgojno obrazovnim ustanovama za ove mlade ljude, nego bi po završenom školovanju trebali izaći na tržište rada što je bilo, s obzirom na određene teškoće, gotovo nemoguće. U najvećem broju slučajeva ti ljudi završavaju kod kuće i zapravo se ta neka socijalna mreža koju su uspjeli izgraditi odjedanput prereže i ostaju unutar svojih domova, ukoliko se ne uključe u programe kakve provodimo mi i slični nama, kaže ravnateljica Lukavečki.

A kakav im se program nudi?

Za odrasle ljude tu je niz kreativnih radionica. Jedna od najzanimljivijih je spašavanja vune – što je jedna specifična radionica baš za „Ozanu”. „Već 14 godina od vune koja se u Hrvatskoj baca naši korisnici, uz voditeljicu koja je specijalizirala to područje, spašavaju vunu pretvarajući je u razne ukrase i upotrebne predmete (papuče, odjevne predmete, razne ukrase). Kroz te projekte surađujemo i sa osnovnim školama gdje naši korisnici podučavaju druge toj vještini. Tu su i druge slične radionice – obrade gline, keramička, likovna radionica, radionica ručnog rada (vezenje, pletenje, kukičanje, tkanje).”

Pogledajte i galeriju ručnih radova korisnika “Ozane”

Uz radionice, koje su organizirane po grupama, redovno se organiziraju i dramske igre i vježbe, ples, ali i provode različiti projekti. Aktualan je trenutno projekt „Baština, sjeme za budućnost”. Radi se o osvješćivanju vrijednosti nečeg što je netko prije nas osmislio. Trenutno se izrađuju ukrasi za kose – tzv. oglavnici (u sklopu narodnih nošnji). Prije toga radilo se na tradicijskim igračkama – igračke koje su se prije izrađivale od drva članovi Udruge izrađivali su od vune.

Tu je i veliki projekt „Ozana u zajednici, asistent u susjedstvu”. „Riječ je o trogodišnjem programu kroz koji smo htjeli pokazati lokalnoj zajednici da naši korisnici mogu pomagati njima. I da se prestanu percipirati kao oni kojima je uvijek pomoć potrebna. Nego da zapravo oni umiju pomagati drugome i da će biti dobrodošli u svakoj zajednici za neki budući, samostalni život, kad njihovih roditelja ne bude”, govori gđa. Lukavečki. U sklopu toga pokrenuta je i zanimljiva inkluzivna radionica koja se naziva „Štrikeraj cafe”. „Htjeli smo pokazati kako takav ručni rad kao što je štrikanje, kukičanje ima određenu terapijsku vrijednost. Pored toga animirali smo ljude iz naše lokalne zajednice i šire, koji dolaze zajedno s našim korisnicima raditi ručne radove i družiti se. Naši korisnici pritom vježbaju društvene kontakte s ljudima koji nisu iz njihove bliske socijalne mreže i kako se ophoditi u tim situacijama…”

Kako bi se razbile ili umanjile predrasude prema osobama s invaliditetom korisnici Centra „Ozana” odlaze u škole gdje učenike podučavaju svojim vještinama – filcanju, izradi ukrasa za bor i jaslica.