Poruku za Dan života 2020. na temu „Usamljenost prevladati ljudskom blizinom, vjerom i ljubavlju“ predstavio je predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj dubrovački biskup Mate Uzinić na konferenciji za novinare u petak u prostorima HBK u Zagrebu. Na konferenciji su predstavljeni i glavni naglasci s tematskog Kolokvija vijeća HBK za život i obitelj o eutanaziji i palijativnoj skrbi uz Dan života 2020. koji se ove godine obilježava u nedjelju 2. veljače.

Usamljenost uzrokuju egoizam i sebičnost praćeni padom suosjećanja i solidarnosti čemu na svoj način doprinose mediji i društvene mreže koje na neki način potiču odnosno ljude više odvode u usamljenost

“Pozivajući se na znanstvene rezultate ustvrdili smo da se radi o bolesti koja je zarazna i ubojita. Bolna, jer se u istom području čovjekova mozga obrađuje tjelesna bol, kao i duševna bol zbog usamljenosti i izoliranosti. Zarazna, jer se poput epidemije širi ne samo među starijim osobama, već i među mladima. Ubojita, jer osobe pogođene usamljenošću češće od ostalih obolijevaju i imaju razne posljedice zbog tog svog stanja”, istaknuo je biskup Mate Uzinić predstavljajući Poruku za Dan života 2020.

U svome predstavljanju govorio je i o uzrocima među kojima se ističe egoizam i sebičnost praćeni padom suosjećanja i solidarnosti čemu na svoj način doprinose mediji i društvene mreže koje na neki način potiču odnosno ljude više odvode u usamljenost te je to jedan od uzroka usamljenosti. Jedan od uzroka usamljenosti je i kriza vjere koja također može odvesti u stanje usamljenosti, primijetio je biskup Uzinić.

Doc. dr. sc. vlč. Mislav Kutleša govorio je o glavnim tezama svojega izlaganja na kolokviju o eutanaziji i palijativnoj skrbi. U svom je izlaganju obradio temu “Patnja – izazov ili poraz humanosti?“. Načela moralnog djelovanja prema čovjeku nadahnjuju se na temeljnoj istini o čovjeku: “čovjek je vrijednost u sebi i za sebe”. Ova odredba u mnogočemu regulira međuljudske odnose, tj. ne dopušta da se prema drugome odnosimo kao prema predmetu i po principu iskoristi i odbaci. Sukladno njoj svakom ljudskom biću može se služiti samo za njegovo osobno cjelovito dobro. S tim u vezi, to isto načelo ukazuje na osnovu svakog moralnog djelovanja među ljudima – darivati se, što je uostalom iskustvo koje nas prati od začeća do prirodne smrti. Štoviše, biti dar, jest čovjekova narav i identitet koji je temelj moralnog djelovanja, a posljedično i temelj civilizacije ljubavi, istaknuo je dr. sc. Kutleša.

Nedostupna i neorganizirana palijativna skrb otvara mogućnost promišljanjima o eutanaziji. Organizirana palijativna skrb je najsnažniji argument protiv eutanazije

Dr. sc. Julijana Franinović Marković, dr. med., spec. neurologije govorila je o svojem izlaganju na temu “Pogled na eutanaziju iz perspektive palijativne skrbi“. U svojem izlaganju navodi kako je palijativna skrb sveobuhvatna skrb usmjerena na poboljšanje kvalitete života bolesnika i njihovih obitelji, kada su suočeni sa smrtonosnim bolestima. Suočavanje sa smrtonosnom bolesti nosi u sebi patnju na svim razinama čovjekove osobnosti. Nedostupna i neorganizirana palijativna skrb otvara mogućnost promišljanjima o eutanaziji. Godišnje u Hrvatskoj umire oko 52.000 ljudi. U 2019. oko 32.000 bolesnih i njihovih obitelji trebali su palijativnu skrb. Valja ih prepoznati. Nadalje, 50% bolesnika umire u bolnici bez članova obitelji, 31% u svome domu i u skrbi su svojih obitelji. Bolesnik želi smanjiti opterećenje obitelji i prikriva svoje teškoće. Valja biti uz njih. Pri zahtjevima za eutanaziju kao jedan od najčešćih razloga navodi se bol, kako ona fizička (62%), koju je moguće adekvatno liječiti opijatima, tako i ona psihička/duhovna bol odnosno patnja (63%) obilježena ovisnošću i beznađem. Svi možemo doprinijeti olakšanju patnje palijativnih bolesnika, jer oni su blizu nas. Potrebno je pružiti im skrb, olakšati bolesniku i obitelji komunikaciju o stanju u kojem se nalaze, definirati prioritete i zajednički planirati skrb poboljšava kvalitetu života. Organizirana palijativna skrb je najsnažniji argument protiv eutanazije, dio je naglasaka iz izlaganja dr. sc. Julijane Franinović Marković.

“Palijativna skrb u kontekstu medicinske etike” tema je koju je na kolokviju Vijeća HBK za život i obitelj obrađivala doc. dr. sc. Morana Brkljačić. Ona je istaknula kako medicinska etika palijativne skrbi u žarište postavlja aspekte skrbi usmjerene na pacijenta i kritičko donošenje odluka. Vrsta odluka koje se donose u okruženju terminalno oboljelog razlikuju se po prirodi od odluka u akutnoj (kurativnoj) medicini. Neke odluke intrinzično zahtijevaju vrstu vrijednosne prosudbe, kada se klinički aspekti njege moraju pažljivo vagati u odnosu na pacijentove izražene ili doživljene želje ili uvjerenja. Postoji dinamika odnosa između liječnika palijativne skrbi i multidisciplinarnog tima; zatim dinamika odnosa s pacijentom i pacijentovom obitelji, a oba traže posebne vještine koje ne moraju biti strogo kliničke. Logička načela za kliničko donošenje odluka uključuju podjednako medicinske i etičke kriterije. Etika kritičke prosudbe u donošenju odluka često se ne može odvojiti od kliničkih okolnosti koje okružuju određeni slučaj kao što se i medicinsko donošenje odluka ne može sagledavati neovisno o svojim etičkim implikacijama, navela je u svome izlaganje dr. sc. Morana Brkljačić.

Oko umirućega moramo stvoriti i osnažiti tu višeslojnu ljusku koja će ga zaštiti i prigrliti, osigurati mu osjećaj pripadnosti i ostvarenosti, a ne da mu se javlja osjećaj viška, odbačenosti ili otuđenosti. Time se, zapravo, smanjuje i njegov osjećaj patnje, a osnažuje se osjećaj smisla.

O temi “Psihičko stanje osobe i njezinih bližnjih pri donošenju odluka o kraju života” govorio je doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med., spec. psihijatrije – subspec. dječje, adolescentske i forenzičke psihijatrije ističući da je zbog jedinstvenosti i posebnosti svakog ljudskog bića nemoguće u potpunosti predočiti bilo čije psihičko stanje, ali se kroz prizmu psihijatrije mogu pronaći usporedna stanja koji nam pomažu u razumijevanju. Dok za tjelesnu patnju i bol imamo prilično dobra rješenja, za duševnu bol može se i mora angažirati cjelokupno socijalno okružje počevši od primarnih skrbnika do društva koje ih treba osnaživati, podupirati i u konačnici misliti i o njihovom duševnom stanju, kapacitetu i energiji s ciljem pomoći umirućem, ali i njima samima. Neizbježno je razmišljanje da je psihičko stanje bolesne osobe u dinamičkom međuodnosu s psihičkim stanjem njezinih bližnjih koji na izravan ili neizravan način mogu sudjelovati pri donošenju odluka o kraju života. Oko umirućega moramo stvoriti i osnažiti tu višeslojnu ljusku koja će ga zaštiti i prigrliti, osigurati mu osjećaj pripadnosti i ostvarenosti, a ne da mu se javlja osjećaj viška, odbačenosti ili otuđenosti. Time se, zapravo, smanjuje i njegov osjećaj patnje, a osnažuje se osjećaj smisla, između ostalog je istaknuo dr. sc. Franić.

Foto: Unsplash

Izv. prof. dr. sc. vlč. Nikola Vranješ na Kolokviju je govorio o temi “Pogled prema vječnosti – pastoral umirućih i pastoral tugujućih“. Istaknuo je kako su među najzahtjevnijim segmentima pastoralnog angažmana Crkve zasigurno pastoral umirućih i pastoral tugujućih osoba. Ova područja pastorala, iako po sebi usko povezana, važno je sagledavati i kroz njihove razlikovne oznake. Ona su povezana i s brojnim drugim područjima crkvenog angažmana, kao što su pastoral bolesnika, obitelji, zdravstvenog i medicinskog osoblja, župne zajednice i dr. Izuzetno je važno ove segmente djelovanja sagledavati i u odnosu prema državnim i društvenim institucijama i subjektima koji se pobliže bave djelovanjem oko skrbi za bolesne i umiruće. U svijetlu poticaja pape Franje valja učiniti teološko-pastoralno razlučivanje glavnih oznaka pastoralnog djelovanja s umirućim i tugujućim osobama, s posebnim osvrtom na interdisciplinarnu suradnju pastoralne teologije i drugih relevantnih disciplina. Zaključno, takvo djelovanje u smislu priprave za smrt je ne samo potreba, već i strukturalna obveza svakoga kršćanina i cijele crkvene zajednice, naglašava dr. sc. Vranješ.

U Hospiciju se pacijentima pruža skrb sukladno njihovim potrebama, uključujući i one duhovne, omogućujući im tako da kraj života prožive dostojanstveno.

Predstavljajući primjere dobre prakse u skrbi o osobama na kraju života o Hospiciju “Marija K. Kozulić“ u Rijeci  na Kolokviju je govorila s. Danijela Orbanić. Hospicij “Marija Krucifiksa Kozulić”, čiji je osnivač Riječka nadbiskupija, otvoren je 28. siječnja 2013. godine kao jedina ustanova takve vrste u Hrvatskoj. Boravak u ustanovi je besplatan kako za korisnike tako i za članove njihove obitelji, jer djeluje preko HZZO-a, a pomažu ga lokalna i županijska tijela kao i brojni dobročinitelji. Hospicij ima 9 soba, može primiti 14 korisnika s tim da je za ulazak potrebna liječnička potvrda. Od 2013. primljeno je 1755 korisnika, 1525 je preminulo, a 218 otpušteno. Prosjek boravka u Hospiciju je 17 dana. U Hospiciju se pacijentima pruža skrb sukladno njihovim potrebama, uključujući i one duhovne, omogućujući im tako da kraj života prožive dostojanstveno. Trenutačno se radi na edukacijama kadra, usavršavanjima palijativnih tretmana i protokola, a sve s ciljem postizanja najbolje moguće kvalitete života, života koji se bliži kraju. Detaljnije o Hospiciju možete pročitati OVDJE.

Ovdje pogledajte i Poruku za Dan života 2020. na temu „Usamljenost prevladati ljudskom blizinom, vjerom i ljubavlju“ predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj dubrovačkog biskupa Mate Uzinića: