Dosadašnji generalni vikar Vojnoga ordinarijata mons. Marko Medo od imenovan je na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada, biskupom Gospićko-senjske biskupije. U obnašanju dosadašnje službe (od 2018.) posebnu pobožnost gajio je prema Hrvatima omiljenom papi.

“Sveti papa Ivan Pavao II. puno mi znači. Obilježio je cijelo moje djetinjstvo, a kasnije i odrastanje, pa bogosloviju i svećeništvo do 2005. godine”, istaknuo je u razgovoru za HKR.

Zvanje: plod življene vjere u obitelji

“U životu me uvijek pratila Božja providnost. Od dana moga začeća, kada ni liječnici nisu vjerovali da će moje oči ugledati svjetlo dana, preko rođenja na putu, ranoga odlaska iz roditeljske kuće kako bih se pridružio franjevcima trećoredcima, brojnih izazova za vrijeme života u franjevačkoj zajednici i raznolikosti službi koje su mi povjerene”, istaknuo je biskup u obraćanju prigodom biskupskog imenovanja.

Prisutnost franjevaca u rodnom mu Strupniću (Livno, BiH) značajno je odredila njegov životni put.

“Odrastao sam u mjestu koje je bilo prožeto hrvatstvom i katoličanstvom. Kada razmišljam o svome djetinjstvu i prvim životnim koracima nije moglo biti ništa drugačije nego ovako kako jeste – da sam postao svećenik”, prepričao je.

Ta slika fratra, i ono što su franjevci za mene učinili ostat će do kraja života. Uvijek ću biti Bogu zahvalan što sam bio u Provinciji franjevaca trećoredaca, ali uvijek ću u srcu biti fratar.

Želju za svećeništvom izrekao je na kraju osnovnoškolske naobrazbe tako je 1987. ušao je u sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu.

“Bili smo odgajani da budemo ljudi zajednice, ljudi koji će danas-sutra moći drugima prenositi vrednote koje su doživjeli. Odrastanje je s jedne strane bilo i bezbrižno, sve je bilo osigurano, a na nama je bilo da učimo i da radimo na sebi. Mogu uistinu reći da je sjemenište franjevaca trećoredaca bilo dobro organizirano, odgojitelji su bili jako brižni, tako da sam doživio jako lijepe trenutke”, prisjetio se.

Foto: privatni arhiv

Božji dar za služenje Božjem narodu

Za svećenika se zaredio u zagrebačkoj prvostolnici  1998. godine. Priznaje kako se u trenutcima ređenja osjećao nedostojno i preplašeno, no prepustio se Božjoj providnosti. Riječi ‘…odsad idem kamo šalješ me Ti’ uzeo je za svoje mladomisničko geslo.

“Pitao sam se zašto Gospodin nije pozvao neke koji su mnogo bolji od mene u svakom pogledu. Ni danas ne znam zašto je izabrao mene, ali su mi u mislima one Isusove riječi: ‘izabrah vas da vas postavim u ovaj svijet i da donosite moje evanđelje’. Uistinu, čovjek je nedostojan toga ali se uvijek utječem Gospodinu da djeluje preko mene slaba i grešna čovjeka i svećenika.”

“Poslije sam vidio da to nije slučajnost, jer kad čovjek ne zna i otvori se Bogu, onda ga Bog vodi. On vodi moj život i sve ono što ja jesam”, ispričao je biskup.

Don Marko je u Provinciji franjevaca trećoredaca obavljao brojne službe kako u pastoralu tako i u upravi. Kao kapelan je bio u Belišću i Kloštru Podravskom, zatim gvardijan samostana na zagrebačkom Ksaveru, odgojitelj u malom sjemeništu i odgojitelj bogoslova, tajnik Provincije i promotor za duhovna zvanja, a djelovao je u više navrata i u upravi Provincije.

Kad čovjek ne zna i otvori se Bogu, onda ga Bog vodi.

Godine 2011. imenovan je vojnim kapelanom pri vojnoj kapelaniji MORH-a u Zagrebu.

Foto: privatni arhiv

“Vojsku sam uvijek volio i kada sam došao u susret s biskupom Jezerincem izrazio sam mu svoju želju da bih došao raditi na dvije godine u Vojnu biskupiju. Tako da sam ušao 2011. godine u vojsku na mjesto kapelana u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru Oružanih snaga i to sam uistinu zavolio”, rekao je.

Pratio je hrvatsku vojsku u mirovnoj misiji u Afganistanu, prvi put na šest i pol mjeseci, a zatim je Afganistan posjetio još dva puta.

Foto: privatni arhiv

“Osjetio sam da ljudi u takvom području, izloženom ratnim pogibeljima, postaju osjetljivi za pitanje smisla i besmisla života, te se u takvim pritiscima otvaraju svećeniku, odnosno prema Bogu. To sam nastojao iskoristiti da budem od pomoći. Imam predivna iskustva iz toga vremena da ljudi koji kršteni, a nisu bili otvoreni vjeri, postaju veliki molitelji”, prisjetio se biskup.

U želji da se službi vojnoga kapelana u potpunosti posveti don Marko se odlučio za inkardinaciju u Vojnu biskupiju 2015. godine. U Vojnom ordinarijatu član je raznih vijeća i službi. Danas preuzima biskupsku službu za koju kaže da “nije privatno vlasništvo nego Božji dar za služenje Božjem narodu i svim ljudima dobre volje. Na tome putu prate ih krijepe žarke molitve vjerničke zajednice.” Mons. Medo rekao je da dolazi u “Gospićko-senjsku biskupiju širom otvorena srca, spreman zauzimati se za dobrobit i spasenje duše svakoga od vas”.