Tijekom trajanja Redovitog jubileja 2025. godine zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dekretom je odredio sveta jubilejska mjesta uz načine postizanja oprosta u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Uvod
Tijekom trajanja Redovitog jubileja 2025. godine zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša dekretom je odredio sveta jubilejska mjesta uz načine postizanja oprosta u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Dekret je izdan prvog dana početka Jubilejske godine, 24. prosinca 2024.
Sveta vrata
„Papa Franjo u Buli proglašenja redovitoga Jubileja 2025. godine Spes non confundit, osim što pozornost usmjerava na Sveta vrata i Jubilejske crkve u Rimu i u drugim mjestima u svijetu, naglašava važnost vrednovanja i ostalih mjesta u mjesnim Crkvama, kao prostore prihvaćanja, zajedništva i dioništva u otajstvu spasenja za rađanje nade“, ističe se u Nadbiskupovu Dekretu.
U članku „Pape i jubileji – otvaranje Svetih vrata u povijesti“ koji je objavljen na mrežnim stranicama Vatican News-a 24. prosinca 2024. objašnjava se simbolika i značenje svetih vrata kroz evanđeoski redak: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti“ (Iv 10,9):
„Prvi hodočasnik koji prijeđe prag uvijek je rimski biskup. Prema opisu koji je 1450. godine dao Giovanni Rucellai iz Viterba, papa Martin V. je, 1423. godine, prvi put u povijesti jubilejskih godina otvorio Sveta vrata. Tada je to učinio u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga. U vatikanskoj je bazilici otvaranje Svetih vrata potvrđeno, prvi put, na Božić 1499. godine. Papa Aleksandar VI. želio je da se otvore ne samo u Svetom Ivanu Lateranskom, nego i u drugim rimskim bazilikama.
Papino otvaranje Svetih vrata označava početak Jubileja. (…) Nakon obreda koji predvodi Papa, vrata ostaju otvorena tijekom cijele godine kako bi omogućila prolaz hodočasnicima.
Tom se gestom može u potpunosti doživjeti oprost vezan za Svetu godinu. Prijeći taj prag također znači da je vlastiti put obraćenja zapečaćen susretom s Kristom, “vratima” koja nas spajaju s Ocem. Jubileji su dio duboke povijesti vjere koja otvara svoja vrata svijetu. Put je to na kojemu se Papini koraci sjedinjuju s onima naroda Božjega, na putovima oprosta.“
Sveta hodočašća i načini postizanja oprosta
„U skladu s Odredbama o udjeljivanju oprosta tijekom redovitoga Jubileja 2025. Apostolske pokorničarnice i u njima navedenim uvjetima, koje u mjesnim Crkvama izvan Rima i Svete zemlje među mjestima za sveta hodočašća stavljaju naglasak na katedrale, odnosno konkatedrale te na ostale crkve i sveta mjesta, ovime određujem da za cijeloga trajanja Redovitoga jubileja 2025, počevši od 29. prosinca 2024. godine, piše Zagrebačka nadbiskupija.
- Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu,
- Bazilika Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nacionalnome svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici,
- Bazilika sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu,
- Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu,
- župna crkva Presvetoga Trojstva u Krašiću,
- župna crkva sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima i
- župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini
budu sveta jubilejska mjesta prigodom svetih hodočašća (usp. Odredbe, I.), odnosno pri pobožnim pohodima (usp. Odredbe, II.) za dobivanje i djelotvorno življenje jubilejskoga oprosta (usp. Spes non confundit, 23) u Zagrebačkoj nadbiskupiji“, ističe se u nastavku Dekreta zagrebačkog nadbiskupa.
U Dekretu Apostolske pokorničarne od 13. svibnja objavljeni su uvjeti pod kojima se može zadobiti oprost tijekom Jubilejske godine, a „želja za dobivanjem oprosta promatra se kao dar milosti specifičan za svaku Svetu godinu“. Dakle, uz redovite uvjete za postizanje oprosta:
„Tijekom redovnog jubileja 2025., svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (usp. Enchiridion Indulgentiarum, IV izd., norma 20, §1), koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu“.
To jest, za postizanje oprosta redovito Crkva traži: potpuno odricanje od grijeha, svetu ispovijed, svetu pričest, molitvu na nakanu Svetoga Oca (Vrhovnog svećenika).
Uz ove redovite uvjete za postizanje potpunoga oprosta tijekom ove Svete godine Crkva daje mogućnost i jednog od ovih uvjeta: sveto hodočašće ili pobožan posjet svetom mjestu, odnosno prema bilo kojem jubilarnom mjestu, Rimu, Svetoj Zemlji, katedrali „ili drugim crkvama i svetim mjestima koje odredi mjesni ordinarij“.
Što činiti prigodom hodočašća?
S obzirom na već navedeni Dekret Apostolske pokorničarne, vjernici tada sudjeluju na:
- pokorničkom bogoslužju koje završava pojedinačnom ispovijedi (ako imaju teški grijeh ili je prošlo duže vrijeme od posljednje ispovijedi)
- svetoj misi,
- službi riječi ili
- liturgiji časova.
Također, tom prigodom vjernici mogu i moliti:
- Križni put
- krunicu
- himan Akatistos te
se još mogu prigodom posjeta svetom mjestu
„uključiti u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će se zaključiti s molitvom Oče naš, ispovijest vjere u bilo kojem legitimnom obliku (Apostolsko ili Nicejsko-carigradsko) i zazivom Mariji, Majci Božjoj, kako bi u ovoj Svetoj godini svatko mogao doživjeti blizinu najljubaznije Majke, koja nikada ne napušta svoju djecu (Spes non confundit, 24)“.
Molitva na nakanu Svetoga Oca
Kao jedan od uvjeta za postizanje oprosta redovito Crkva traži i molitvu na nakanu Svetoga Oca. Taj uvjet se ispunja „tako da se na njegovu nakanu izmoli Očenaš i Zdravo, Marijo“. No, isto tako svaka osoba slobodna je izmoliti i „bilo koju drugu molitvu prema vlastitoj pobožnosti“ (Priručnik o oprostima, 20. §5.).
Opravdana spriječenost za hodočašća ili posjet svetim mjestima
U Dekretu Zagrebačkog nadbiskupa, a kao što je i navedeno u Odredbama Apostolske pokorničarnice,
„isti se oprosti pod istim uvjetima dodjeljuju onima koji iz ozbiljnih razloga ne budu mogli sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesnici, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima)“.
Odnosno,
„istinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su prije svega klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesni, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima), dobit će jubilarni oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenucima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskih biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče naš, ispovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru… ) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhama Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života“ (Dekret Apostolske pokorničarne).
Djela milosrđa i pokore
„Jubilejski će se oprost, nadalje, moći dobiti i djelima milosrđa i pokore navedenima u Odredbama, to jest: ako vjernici budu dionici: pučkih misija, duhovnih vježba ili susreta na kojima se uči o tekstovima Drugoga vatikanskog koncila i Katekizma Katoličke crkve; po činjenju tjelesnih i duhovnih djela milosrđa; ako u određeno vrijeme odu u posjet svojoj braći i sestrama koji su u potrebi ili u teškoćama (bolesnicima, zatvorenicima, usamljenim starijim osobama, osobama s invaliditetom i sl.); djelima pokore (napose petkom) i drugim djelima djelotvorne ljubavi“, naglašeno je u Nadbiskupovom Dekretu.
Uz već gore opisane načine postizanja oprosta, jubilejski oprost može se steći i činjenjem djela milosrđa i pokore:
„po uzoru i zapovijedi Kristovoj, vjernici su pozvani činiti djela milosrđa i ljubavi, osobito među onima kojima je to najpotrebnije. Točnije, neka ponovno otkriju ‘tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati’ (Misericordiae vultus, 15) te ‘duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti’ (ibid.) (Dekret Apostolske pokorničarne).
Zaključak
S obzirom na sve do sada rečeno, potpuni oprost može se postići:
- hodočašćem ili
- posjetom svetom mjestu ili
- djelima milosrđa i pokore
na načine kako je navedeno u Dekretu Apostolske pokorničarne i Dekretu Zagrebačkog nadbiskupa, a sve uz redovite uvjete za postizanje potpunog oprosta: potpuno odricanje od grijeha, sveta ispovijed, sveta pričest, molitva na nakanu Svetoga Oca.