Književni kritičar povjesničar Milovan Tatarin napomenuo je kako je Ivana Mikulić izabrala je u književnom smislu neatraktivan žanr, ali u kojemu se karakterističnim tipom narativnih praksi oblikovao diskurz o svakodnevnom životu, prenosi Matica hrvatska.

“Kad je zbilja Slavonije 18. stoljeća već neminovno izgubljena, da se barem pokuša štogod kazati o diskurzivnoj (tekstualnoj) reprezentaciji te zbilje. Modeli koje nude katekizmi ne znače da je potonuli svijet doista bio takav, nego da se takvom svijetu težilo; naprotiv, modeli koje je uspostavila Ivana Mikulić otkrivaju tajnu koja je odavna javna – svijet je uvijek suprotan od ideala, i zato ideal mora postojati. Ako se poigram naslovom knjige, značilo bi to ovo: čovjek prošloga doba nije uvijek hodao po dobrom putu, no katekizmi su bili tu da mu otkriju pravi put; znati put je smisao postojanja katekizamske literature”, komentira Tatarin.

Kroatistica Dolores Grmača napomenula je da “Znati put” analizira dio slavonske književne produkcije koji je bio nepravedno zapostavljen i kako je ovo prvo istraživanje u kojem se obrađuje upravo utjecaj nabožne književnosti na primjeru katekizamskih tekstova. “Religija u Slavoniji 18. stoljeća naime ne funkcionira samo na transcendentnoj razini već ima i izrazit društveni značaj, utječe na sveukupnu misaonu i duhovnu stvarnost i sustav vrijednosti, te je neminovan njezin utjecaj na cjelokupnu kulturu. U tom smislu govoriti o slavonskom kulturnom identitetu 18. stoljeća znači nužno istaknuti njegovu religijsku dimenziju koja se, osim na usko religiozne sadržaje, proteže i na druge strukture svakodnevice”, navela je Grmača.