Budi dio naše mreže

Dana 16. listopada u obrani Borova Naselja i grada Vukovara život je položio jedan od najvećih heroja Domovinskog rata - general bojovnik Blago Zadro.

/ im

Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u hercegovačkom selu  Ledinac (Donji Mamići) u blizini Gruda. Kao desetogodišnjak iz rodne Hercegovine s obitelji se preselio u Borovo Naselje gdje završava školu te se zapošljava u kombinatu “Borovu” i osniva obitelj. Godine 1968. oženio se Katicom s kojom je imao troje djece – Roberta, Tomislava i Josipa. Početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru. Ubrzo su od strane srpskih ekstremista započele i prijetnje na koje je Blago Zadro imao spreman odgovor.

Blago Zadro

“Bilo je to 1991. veljača ili ožujak. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga kata je trgnula i vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova Sela zovu Katu, provociraju, psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao -Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve proste riječi. nego ovako, gledaj…ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kada ćeš izaći,” zapisao je Dragan Luketić, suborac Blage Zadre.

Zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti, po izbijanju bitke za Vukovar preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja. Novinaru HRT-a nakon jednog od napada kazao je: Nikoga ne napadamo, ne diramo, ali onaj tko nas napadne mislim da neće dobro proći.

Blago Zadro

Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane toga dijela vukovarskog ratišta. Točno je predvidio da će JNA i četnici pokušati ući u Borovo Naselje preko Trpinjske ceste, stoga je tamo organizirao obranu. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera.

Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi, no iz jedne se nije vratio. U Kupskoj ulici, blizu Trpinjske ceste pokosio ga je neprijateljski rafal.

Pokušavajući izvući tijelo Blage Zadre istog dana poginuo je Zvonko Mlinarić čega se jednom prilikom prisjetio njegov suborac Stipo Mlinarić: “Blago je u Kupskoj ulici ležao mrtav, pogođen mitraljezom. Da bi se došlo do njegovog tijela, taj je mitraljez trebalo onesposobiti. Moj prijatelj Zvonko Mlinarić, zvali smo ga Špeki, to je i pokušao, pa je počeo pretrčavati do jednog betonskog svinjca kako bi ga gađao. Međutim, taj isti mitraljez ga je pogodio… Dotrčao je do zidića i samo je pao, a mi smo ga nekako uspjeli odvući. Doduše, uspjeli smo eliminirati taj mitraljez, ali Špeki je poginuo. Čovjek je dao život za mrtvog Blagu Zadru.”

Nakon mirne reintegracije tijelo Blage Zadre ekshumirano je iz masovne grobnice te pokopano 1998. godine na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Ondje počiva zajedno sa svojim sinom Robertom koji se u studenom 1991. probio iz opkoljenog Vukovara, ali je iduće godine položio svoj život u obrani Kupresa.

Blago Zadro posthumno je odlikovan činom general bojnika, a njegovim imenom nazvana je Zapovjedno stožerna  škola Ministarstva obrane Republike Hrvatske te ulice u Grudama, Vukovaru, Splitu i Sesvetama.

Prvi sam put morao Blagi hvatati za rame, dosta je, nemoj dalje, izginut ćemo. Al uvijek je bio takav. On prvi i uvijek prvi. Tko riječi protiv Blage kaže taj nije čovjek. To je ponos i dika nas Vukovaraca i Vukovara“, zapisao je Marko Babić.

Izvor: Domovinski rat.hr

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja