Ovi borci doista ostavljaju svoje srce na terenu jer ovo što rade oni rade bez računice, iz čiste ljubavi. Bez velikih honorara, bez glamura i priznanja, bez naslovnica i olakšica, u uvjetima koji su nespojivi s profesionalnim sportom, bez sredstava za opremu, boreći se sami za egzistenciju i promociju sporta. Našu domovinu u svijetu prikazuju u najljepšem svjetlu. Oni nas svrstavaju u vrhove sporta za osobe s invaliditetom i tako u svijetu govore za nas i o nama. Svojom sjajnom igrom stvaraju priču lijepe i istančane kulture našeg malog naroda.

Izbornik Hrvatske reprezentacije Siniša Kuharić je spiritus movens košarke u kolicima, zaljubljenik u sport za osobe s invaliditetom, zaljubljenik u malog čovjeka! Kuharić je bezuvjetno posvećen svojoj ekipi te već dugi niz godina niotkuda stvara čuda podižući nove i bodreći vrhunske sportske snage, ponos za Hrvatsku. Kuharić je jedan od trenera koje će zapamtiti povijest, ljubavlju prema košarci i osobama s invaliditetom nadvladao je negativan odnos i prazna obećanja o financiranju tog sporta.

Ovaj čovjek sakupljao je boce i sirovine kako bi omogućio “košarku za sve”, klub u kojem će trenirati osobe s invaliditetom.

Odlučio je stvoriti uvjete za osobe s invaliditetom kako zna i umije, javnosti je postao poznat kad je za potrebe kluba „FSV“ prikupljao boce i sirovine kako bi omogućio „košarku za sve“ , klub otvoren za osobe s različitim stupnjevima invaliditeta. Kuharić je ove godine izabran za izbornika Hrvatske reprezentacije košarke u kolicima, ovo je njegovo prvo prvenstvo u novoj ulozi, na povratku iz Grčke govori za Hrvatsku katoličku mrežu.

S čime se vraćate iz Grčke?

Za mene osobno ovo Europsko prvenstvo je jedna velika škola i odlična povratna informacija o tome gdje smo u odnosu na druge reprezentacije. Ovo natjecanje je prvo nakon početka pandemije, bili smo bez utakmica i natjecanja skoro godinu i pol dana. Zbog toga smo na prvenstvo došli bez ijedne pripremne utakmice, s čak 5 debitanata i nismo mogli predvidjeti rezultat. Na kraju, kući se vraćam ispunjenog srca zbog pristupa i jedinstva koje smo pokazivali svih 7 dana prvenstva. Ovi momci su izgarali za Hrvatski dres i ostavili zadnji atom snage na parketu. To je naša najveća pobjeda!

Hrvati se vraćaju i s titulom najboljeg asistenta prvenstva, zaslužio ju je naš reprezentativac, jedan od najboljih igrača na našim prostorima, Ante Štimac. Ante trenira u KKI „Zagreb“, a profesionalno igra  za Banjalučki klub „Vrbas“. Zovu ga Michael Jordan košarke s invaliditetom. Profesionalno se košarkom i tenisom bavi više od 20 godina, pet puta je bio državni prvak, proglašen je najboljim sportašem s invaliditetom u Hrvatskoj, a njegovu izvrsnost prepoznao je i svijet. Igrao je u više klubova u Italiji, u talijanskoj ligi bio je najbolji strijelac i pozvan je u svjetsku reprezentaciju.

Dolazite s Europskog prvenstva, ušli ste u polufinale, kako je bilo?

Mi smo prezadovoljni, nismo očekivali da ćemo doći uopće do ovoga. Imali smo velike nedaće u pripremama, ali ipak smo uspjeli doći u polufinale. Propustili smo veliku priliku da uđemo u to željeno finale sto vodi u A diviziju. Borili smo se do zadnje minute, ali nažalost pobjeda je otišla na stranu reprezentacije Litve.

Kako je izgledao Vaš put do reprezentativca?

Bavim se košarkom jako dugo, preko 23 godine. Početak je bio jako težak kao i kod svakog športaša, s puno odricanja i treninga da bih uspio doći do razine gdje sam želio. Prošao sam kroz jake klubove i utakmice, sve do naše reprezentacije u kojoj igram svaki put sa srcem i velikom požrtvovnošću za svaku pobjedu.

Košarka u kolicima, relativno je nepoznata široj javnosti, zašto?

Kod nas je to dosta slabo razvijeno i popraćeno, u ostatku Europe je ovaj sport na sasvim nekoj drugoj razini. U igrače se puno više ulaže, igraju u puno boljim uvjetima nego kod nas. Puno ljudi nije upoznato s ovim sportom, ponajviše jer se medijski gotovo uopće ne prati.

Koja je razlika u ulaganju i praćenju tog sporta u Hrvatskoj i u svijetu?

Nemamo toliko prostora u medijima koliko imaju zdravi sportaši, spomenu nas samo kad su u tijeku neka ovakva veća natjecanja. Apsurdno je da ovako veliko Europsko natjecanje uopće nije medijski popraćeno! Kako ćemo očekivati da ljudi znaju? S druge strane će netko zdrav primjerice bacati kuglu  i o njemu će se cijelo vrijeme, neovisno o događanjima, pisati u medijima. Vani se sve prati, košarka u kolicima ima izravne prijenose na televiziji, imaju čak svoju televiziju.  Moram naglasiti da se unazad par godina kod nas košarka u kolicima dosta podigla i to treba zahvaliti našem Savezu košarke u kolicima koji radi odličan posao. Vjerujem da i kod nas polako dolazi bolje vrijeme. To je ipak najrazvijeniji sport za osobe sa invaliditetom.

Je li skup ovaj sport?

Dat ću vam samo jedan primjer, jedna kolica za košarku vam koštaju do 60. 000 kuna, mislim da dalje ne trebam ništa govoriti.

No, vi od svoje igre ne možete živjeti kako to mogu košarkaški reprezentativci?

Uglavnom ne možemo živjeti od košarke u kolicima, mi uz treninge moramo i raditi i svoj posao kroz dan. Ja radim u struci kao referent, uz to treniram i igram utakmice. Vani je to puno razvijenije i puno više se ulaže u klubove. Ja sam osobno tome svjedočio jer sam igrao u Italiji 12 godina. Italija ima tri lige i jedna je od najjačih liga u svijetu. To je čisti profesionalizam koji je dosta dobro plaćen.

Koja je razlika u životu između vas i reprezentativaca obične košarke? 

Razlika između nas i obične košarke je ta da mi koristimo kolica za igranje umjesto nogu. Drugo je manje – više sve isto. Naravno, mi moramo više uložiti puno, puno više snage i volje, a to i radimo.

Žrtva napornih treninga i odricanja je ista kao i kod reprezentativaca koji su nam daleko poznatiji, ali dobit mnogo manja?

Žrtva je jednaka kao i kod zdravih sportaša, mi čak i više moramo ulagati u sebe i odricati se jer moramo 40 minuta gurati kolica. Mi rukama guramo cijelo tijelo! Bez obzira na ulog zdravi sportaši žive puno bolje, imaju veći rejting, drukčije ih ljudi doživljavaju.

Foto: Privatni album

Je li se isplatila Vaša žrtva, što je košarka donijela u vaš život?

Donijela je bogatstvo – naučio sam jezike, upoznao nove kulture, upoznao mnogo ljudi, stekao vjeru i velika prijateljstva po svijetu. Gdje god se pojavim vrata su mi otvorena i to mi je veliko bogatstvo.

Kako je došlo do vašeg invaliditeta?

Slučajno, dok sam bio dijete, zbog izrasline koju sam morao operirati. Prilikom operacije presječena mi je leđna moždina. Od malena sam osoba sa invaliditetom. Ali uz dragoga Boga uspio sam to sve prihvatiti najbolje što mogu da nastavim uživati u svojem životu.

Kako ste prihvatili invaliditet, naime umjesto kreacije mi vrlo često kad smo negdje povrijeđeni ili obolimo odabiremo destrukciju ili stagnaciju, ali vi ste odabrali stvaranje i tako sve okrenuli na dobro. Koji bi bio vaš savjet za osobe suočene s nekom fizičkom teškoćom ili životnim razdobljem koje ne mogu prihvatiti?

Svima koji dožive neku nezgodu ili bilo što drugo želim reći da samo stisnu zube i dignu glavu jer ipak nije ništa gotovo! Treba uživati u životu kako god, a najbolji lijek je sport i vjera u Boga. Sport izvlači i mentalno i fizički, svima bih preporučio da se bave sportom, nema predaje, treba nastaviti sa svojim životom kao i prije. Može biti još i bolje!

Kakav je vaš život s Gospodinom?

Meni Bog puno znači. Vjernik sam i moja je obitelj vjernička obitelj koja moli. U svim mojim poteškoćama i nedaćama Bog mi daje snagu da sve izdržim. Čvrsta vjera u Boga je meni još jedan veći poticaj u životu da mogu još više i mogu još jače.

Koliko vam znači potpora Vaše supruge u igri?

Osam godina smo u braku. Jako sam sretan i ispunjen u svome braku. Najvažnije je to povjerenje koje mi imamo jedno u drugo i vjera u Boga. Mi o svemu zajedno odlučujemo, ne pojedinačno. Sve je naše. Mnogo mi znači njezina potpora dok igram. Ne samo potpora supruge nego cijele obitelji, moga brata i mojih roditelja. Odgojeni smo tako, da kroz život jedni drugima budemo potpora. Dok igram sam cijelo vrijeme sam svjestan da iza mene stoji cijela moja obitelj. Osobito dok svira himna, tada mi kroz glavu prođe supruga, cijela obitelj i moji prijatelji tako da zapravo kad igram ja najviše igram za njih.

Uz iskrene čestitke našoj sjajnoj reprezentaciji zaključili smo razgovor komentarom izbornika Kuharića na Antinu igru:

„Ante je jedan od naših najboljih košarkaša u kolicima, o njemu puno ovisi naša igra. On je motor ekipe i na ovom se prvenstvu potpuno posvetio razigravanju ekipe što dokazuje titula najboljeg asistenta prvenstva. Znam da ga vjera oblikuje i kao čovjeka i kao sportaša, a ja vjerujem da ćemo u jednom od sljedećih ciklusa ostvariti povijesni uspjeh i donijeti medalju u Hrvatsku“, zaključio je Kuharić.

Ante Štimac/ Foto: Privatni album