Zbog pandemije koronavirusa ova odluka je morala čekati. U međuvremenu se Niko pripremao duhovno, tjelesno i psihički. Ivo mu se pridružio svega par dana prije puta, pa su njegova stopala više stradala u bolnim žuljevima, ali ipak je herojski izdržao do kraja!

Kada se učinilo da bi se granice između Htvatske i BiH mogle otvoriti 1. lipnja – tempirali su polazak na 24. svibanj. I tog dana, izjutra, nakon svete mise u crkvi Mati slobode i blagoslova svećenika su krenuli. Vrijeme u pješačenju najviše su provodili u molitvi: dnevni plan im je bio četiri krunice, krunica Božanskog milosrđa i još njihove privatne molitve, a od jedanaest dana putovanja, osam dana su uspjeli biti i na svetim misama u mjestima u kojima su se zatekli. Svjedočili su brojnim „malim“ čudesima Božje Providnosti kako u vremenu koje ih je pratilo, tako i u ljudima koji su im pomagali na putu, javlja Međugorje-info.

Imali su upite i s više strana da progovore javno u medijima, ali nisu željeli ništa govoriti, nego u miru, poniznosti, molitvi i sabranosti „odraditi“ ovaj svoj zavjet Gospi.

Ovu ekskluzivnu izjavu za portal Medjugorje-info.com dali su isključivo s nakanom javne zahvale, na nagovor osobe za koju su molili, svima onima koji su im pomogli na njihovom putu do Međugorja – bilo molitvom, bilo porukama podrške, bilo konkretnim darivanjem hrane, pića, smještaja… na njihovom putu od 11 dana.

U Međugorje su stigli u srijedu u popodnevnim satima. Popeli su se do Gospe na Podbrdu i tu joj predali svoj zavjet i svoje molitve i žrtve, kao i zahvalu na pomoći i zagovoru kod svoga Sina Isusa! Nakon toga su otišli na ispovijed i večernji molitveni program. Već sljedeći dan prijatelji i rođaci iz Livna lijepo su ih ugostili, a zatim će se vratiti u Zagreb.