Kako je istaknuto u emisiji, ovu Biskupsku sinodu smatra se jednim od najvažnijih događaja nakon Drugog vatikanskog koncila. Naime, 365 sudionika Biskupske sinode četiri tjedna sudjeluju na skupštini, a prvi put uključene su i žene s pravom glasa, njih 54, kao i laici.

Prema riječima vicerektora Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu dr. sc. Branka Jurića, već sama dvorana i način na koji se odvija skupština šalje jednu drugačiju sliku Crkve u svijet.

Nadam se da će Sinoda donijeti odgovore za budućnost Crkve

“Razgovarao sam ovih dana s nekoliko sudionika i sudionica ove skupštine Sinode, svi sugovornici su, nevezano uz službe koje vrše u Crkvi, rekli da im ovaj format skupštine Sinode puno bolje odgovara nego prijašnji. Zato što, kao što smo mogli vidjeli i na fotografijama, ljudi sjede za okruglim stolovima te se gledaju u oči i vide lice jedni drugima dok slušaju i govore. Već taj vanjski format je drugačiji. U svakoj skupini od tih malih krugova nalaze se 12 osoba i to su raznolike skupine u kojima se nalazi laici, žene, muškarci i biskupi, a te će se skupine i mijenjati kroz ove tjedne”, istaknuo je dr. sc. Branko Jurić koji je podsjetio kako je sinodalni proces započeo prije dvije godine, prvo na lokalnoj razini diljem svijeta u mjesnim Crkvama te poručio kako se nada da će Sinoda donijeti odgovore za budućnost Crkve.

Dr. sc. Branko Jurić

O važnosti Sinodi za sveopću Crkve govorila je i urednica na Hrvatskoj katoličkoj mreži Diana Tikvić koja je kao izaslanica Hrvatske biskupske konferencije sudjelovala na Europskoj kontinentalnoj skupštini Sinode u Pragu. Tikvić je naglasila kako riječ “sinoda” dolazi od grčkog izraza “synodos”, to jest “put s(a)”, odnosno, kako tumači fra Tomislav Pervan, ne odnosi se taj put na put sam već na osobu s kojom putovanje počinje i završava te da nije riječ o tome da “svi hode, idu zajedno”, nego radije o “hodu –svih – s Kristom” naglašavajući pritom da se to “s Kristom” odvija u Crkvi.

Izvor svih naših poteškoća, problema i izazova u gubitku osobne autentičnosti svakoga od nas, članova Crkve. Ključ je vratiti se u odnos s Bogom, vratiti se u sakramentalnost

“Sinodalnost koja, ako nije dobro protumačena, može nositi u sebi rizik da bude shvaćena kao ‘kršćanski parlamentarizam’, koji bi nam omogućio izražavati mišljenje o svemu i svačemu. No, govor o sinodalnosti trebao bi biti trenutak da Gospodina Isusa Krista, s kojim kao kršćani hodimo, ponovno stavimo u prednji plan svoga kršćanskog života. Na samome početku našeg susreta u Pragu se to nije dalo jasno naslutiti. Neprestano se spominjala riječ inkluzivnost bez da je ona objašnjena, govorilo se o uključivanju LGBT plus osoba, o ulozi žena u Crkvi i njihovom mogućem ređenju… Zapravo se veliki dio rasprave sveo na pitanja koja nam je na neki način svijet nametnuo, zahtijevajući od nas da se prilagodimo njihovim mjerilima i njihovim viđenjima kako bi Crkva trebala izgledati.

Ono što se iskristaliziralo na samom kraju susreta – četvrti dan – po meni je bio živi znak da Duh Sveti vodi Crkvu. Tu se na neki način zaključilo da je izvor svih naših poteškoća, problema i izazova u gubitku osobne autentičnosti svakoga od nas, članova Crkve. Ključ je vratiti se u odnos s Bogom, vratiti se u sakramentalnost koja se u zapadnim Crkvama izgubila, tu bi već velika većina poteškoća nestala ili bi se smanjila.”

Diana Tikvić

Pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s. Ana Thea Filipović osvrnula se na riječi pape Franje koji je upozorio na tri opasna iskušenja Crkve te se u tom kontekstu spominje: rigidna Crkva – carinarnica – koja se naoružava protiv svijeta i gleda unatrag; mlaku Crkvu koja se prepušta modi svijeta, te umornu Crkvu povučenu u samu sebe. S. Ana Thea Filipović istaknula je kako takva iskušenja nisu nova za Crkvu, osobito ako se pogledaju svjedočanstva života prvih kršćanskih zajednica, vidimo različite probleme.

Danas kad smo dostigli materijalno blagostanje, zaboravili smo izlaziti ljudima u pomoć

“To su krajnosti između kojih treba balansirati, a može se podleći različitim iskušenjima. Ako krenemo od slike umorne Crkve koju daje slika Crkve u Europi i Sjevernoj Americi gdje vlada tradicionalna kršćanska vjera i gdje je nekada cijelo društvo bilo kršćansko te su strukture bile prožete kršćanskim vrijednostima te je društvo davalo podršku kršćanstvu. Naravno, danas je drugačija uloga i položaj Crkve u društvu na tragu sekularizacije i pluralizacije svjetonazora i religija te Crkva postaje manjina kada govorimo o Europi. Međutim, ako pogledamo druge kontinente onda ćemo naći ćemo živu Crkvu koja ima puno mladih i puna je živosti, poleta i nade.

Ako gledamo na umornu Crkvu onda je pitanje da se propitamo što zapravo trebamo činiti danas. Više se ne možemo oslanjati na strukture jer se smanjio broj svećenika kao i broj duhovnih zvanja. Međutim, možemo stvarati male zajednice što vidim na drugim kontinentima. Za njih je karakteristično da povezuju kršćansku vjeru i cjeloviti ljudski razvoj. To je bilo prisutno i u Europi stoljećima, ali danas kad smo dostigli materijalno blagostanje, zaboravili smo izlaziti ljudima u pomoć zbog drugih problema koji su duhovne ili psihološke naravi”, istaknula je s. Ana Thea Filipović naglasivši kako je važno djelovanje Duha Svetoga u vođenju Crkve te kako je Isusov stil ljubiti svakoga, ne isključivati nikoga.

S. Ana Thea Filipović

Budući da je komunikacija konstitutivna dimenzija Crkve, tako i sinodalni proces upućuje na slušanje. To smatra i dr. sc. Branko Jurić koji je naglasio kako upravo autoritet proizlazi iz slušanja onih ljudi u Crkvi koji imaju odgovorne službe kako ne bi bio autoritarizam već istinski autoritet.

Komunikacija je važna, dijalog je prevažan za cijelu Crkvu jer je Bog u sebi dijalog počevši od Presvetog Trojstva za nas kršćane, a potom dijalogizira s čovjekom

“Važno je početi od slušanja. Na ovoj Sinodi primijetili smo da postoje molitvene pauze gdje će se moliti u tišini ili naglas, pa je to ujedno slušanje i dijalog. Autoritet proizlazi iz sposobnosti da Crkva i oni koji su u njoj da služe, da ljube svakog čovjeka i da poštuju međusobne razlike. Komunikacija je važna, dijalog je prevažan za cijelu Crkvu jer je Bog u sebi dijalog počevši od Presvetog Trojstva za nas kršćane, a potom dijalogizira s čovjekom. Mi ljudi također pozvani smo razgovarati jedni s drugima i bez razgovora ne možemo imati nikakav autoritet. Kako je rekao brat Timothy, koji je otvorio Sinodu s duhovnom obnovom zajedno s jednom sestrom benediktinkom, da se mnogi nadaju da će se njihov glas slušati jer se osjećaju ignorirano i bez glasa. Naglasio je kako ćemo imati glas ako prvo slušamo, ako ne prevladava ono Descarteovo ‘mislim, dakle jesam’ nego ‘čujem, dakle jesam’, da slušamo s nadom, a ne s prezirom.”

Papa Franjo je na otvorenju sinodske skupštine sudionicima poručio kako ne želi da na rad skupštine utječu mediji. Diana Tikvić je istaknula kako joj je žao što su medijima na neki način zatvorena vrata jer su i mediji ti koji, osim što prenose informacije, potiču na dijalog i raspravu. Međutim, naglasila je kako vjeruje da Crkva ima puno većih i ozbiljnijih problema od onih koje joj sada sugeriraju mediji, primjerice pitanje ređenje žena i blagoslova istospolnih zajednice.

Ono što u Katoličkoj Crkvi privlači ljude jest Isus Krist, ne mi ljudi. Ako ga se odreknemo, nismo učinili ništa dobro ni za sebe ni za svijet

“Nije samo stvar u tome mogu li mediji razumjeti i prenijeti, već je stvar u tome žele li oni prenijeti ono što Crkva živi i jest. Žele li ponuditi stvarnu sliku Crkve ili svoju interpretaciju.  I pitanje je utjecaja medija na crkvene stvarnosti – ako Crkva pristane na kompromis sa svijetom i odrekne se Evanđelja Isusa Krista koje je današnjem modernom čovjeku prepuno zahtjeva koje u svojoj usmjerenosti na svoje želje i potrebe ne želi prihvatiti, takva Crkva nikoga neće privući niti zadržati.

Ono što u Katoličkoj Crkvi privlači ljude jest Isus Krist, ne mi ljudi. Ako ga se odreknemo, nismo učinili ništa dobro ni za sebe ni za svijet. A Božja riječ je vrlo jasna u mnogim stvarnostima koje danas žuljaju – odbaciti grijeh, ali ne i grešnika. Prihvatiti onoga koji se kaje, ali i neprestano pozivati na obraćenje. Kao i za vjernika unutar crkvene strukture: koji ne bi trebao tražiti svoju poziciju, moć i vlast već djelovati na slavu Božju. Da, civilizacije se mijenjaju, mijenja se kultura, ali Crkva postoji više od dvije tisuće godina i poruka Evanđelja je jednako aktualna i razumljiva danas kao što je bila i prije dvije tisuće godina. Ali i danas, kao i tada, čovjek ima slobodu izabrati – za Boga ili protiv Boga.”

Prof. dr. sc. Ana Thea Filipović s KBF-a u Zagrebu smatra kako će Sinoda pomoći da Crkva bude manje podijeljena te će Crkva postati ona koja prihvaća, pomaže onima koji traže Boga i koja uvodi ljude u ljepotu vjere.

Kako kaže Papa, Crkva uzima pauzu kako bi šutjela i osluškivala glas Duha Svetoga

“Geslo sinode u Pragu glasio je ‘Proširi prostor svog šatora’, što znači napravi još mjesta za drugačijeg, za onog koji misli drugačije te dolazi iz drugačijeg religijskog odgoja koji ga je oblikovao. Kad gledamo na pitanja koja su došla iz drugih Crkva, možda ne poznajemo dovoljno njihovu društveno-kulturnu pozadinu iz koje dolaze. Mislim da ova sinoda ima praksu slušati drugoga, uključiti momente šutnje. Kako kaže Papa, Crkva uzima pauzu kako bi šutjela i osluškivala glas Duha Svetoga. Mislim da je krajnje vrijeme da se govori o svim problemima u pastoralu jer je Isusov stil prihvaćanja drugoga.”

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: