Hrvatski kazališni i filmski glumac Marko Cindrić i ove je godine pokrenuo humanitarni ultramaraton „Mosa Bavlju“ dug 70 kilometara s jednim ciljem – pomoći djeci koja se bore s najtežim životnim izazovima. Trči se od Zagreba do Siska za one koji ne mogu – za djecu liječenu od malignih bolesti i djecu s teškim invaliditetom. Cilj je prikupiti 20 tisuća eura za udruge „Krijesnica“ i „Kolibrići“, a svaki korak na tom putu ispisuje poruku: „Nije sve izgubljeno dok ima onih koji iz ljubavi djeluju za boljitak bližnjega.“
Razgovarali smo s organizatorom ovog ultramaratona Markom Cindrićem koji iza svakog kilometra nosi tiho „hvala“ i jasno „evo me“. Otkrio nam je kako je vjera postala temelj svakog njegovog koraka, zašto ljubav nije samo riječ u nazivu projekta i kako je vlastito trčanje pretvorio u prostor za služenje drugima.
Put od Savskog nasipa do humanitarnog ultramaratona
Ideja za humanitarni ultramaraton „Mosa bavlju“ nije došla odjednom, već kao rezultat više životnih okolnosti koje su se spojile u jednom intenzivnom trenutku.
„U tom periodu zdravlje mi nije bilo najbolje, privodio sam kraju projekt „Sveti Ante“ s fra Ivanom Bradarićem, a čitao sam i jednu knjigu koja me posebno potaknula razmišljanje“, prisjeća se Cindrić.
Odjednom je trčanje postalo za mene takva sloboda o kojoj nisam mogao ni sanjati
Uz sve to, prijatelj po nadimku ‘Prka’, ispričao mu je da redovno 4-5 kilometara trči sporijim tempom na Savskom nasipu. „To me zainteresiralo više nego što sam očekivao i nešto u meni mi je reklo da to moram probati.“
Humanitarni ultramaraton Mosa Bavlju / Foto: markocindric.com
Do tada je trčao snažnim tempom, uglavnom kratke dionice od 4 kilometra, što mu je bilo dovoljno. No, kada je isprobao sporiji ritam u kojem je mogao kontrolirati disanje, doživio je preokret.
„Noge me nisu boljele, uživao sam u svakom koraku, odjednom je trčanje postalo za mene takva sloboda o kojoj nisam mogao ni sanjati“.
Od sv. Antuna u Zagrebu do sv. Antuna u Sisku
Upravo mu je kroz trčanje, koje do tada nije prakticirao, stiglo „prosvjetljenje“ da napravi nešto za društvo i zajednicu. Prisjetio se i ljudi koji su njemu pomogli u mladosti kad je otišao na studij glume u Veliku Britaniju.
Želio sam društvu dati nešto natrag
„To me jako dirnulo i ostavilo trag. Želio sam društvu dati nešto natrag, oduvijek imam tu potrebu dati nekome i pomoći“.
Humanitarni ultramaraton Mosa Bavlju / Foto: markocindric.com
Otišao je do samostana sv. Antuna Padovanskog u Sisku, gdje trenutno djeluje njegov prijatelj fra Ivan Bradarić, kako bi dogovorili nastavak zajedničkog projekta „Sveti Ante”.
Inače, projekt je 2022. godine uključivao rekreaciju životnih točaka sv. Antuna, u Šibeniku, kroz fotografije Zorana Škugora, a godinu kasnije izvedbeno su rekreirani dijelovi njegovih propovijedi.
„Kad sam se vratio iz Siska, bez posebnog razloga uzeo sam svoju crvenu bilježnicu i naišao na ideju humanitarnog performansa koju sam još prošle godine zapisao da izvedemo u Šibeniku, ali do toga nije došlo“, prepričava Cindrić.
Fra Ivan Bradarić i Marko Cindrić / Foto: markocindric.com
Nakon što je pročitao staru bilješku, sve su se kockice posložile i odmah je napisao poruku fra Ivanu da želi humanitarno istrčati ultramaraton od bazilike sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu do samostana sv. Antuna u Sisku – za djecu i siromašne.
„Odmah mi je odgovorio i rekao da imam njegovu punu podršku“, i tako je cijela priča krenula, a sada već razgovaramo o drugom ultramaratonu.
Mosa Bavlju ili Samo ljubav?
Naziv ultramaratona „Mosa bavlju“ nosi duboku simboliku. Iako na prvi pogled zvuči apstraktno, njegova srž leži u jednostavnoj, ali najmoćnijoj riječi – ljubav.
To je zapovijed koju nam je Krist ostavio i jednostavno želim to nekako komunicirati
Za Marka Cindrića, ljubav nije tek emocija – to je temelj svega, a osobito za katolike.
„To je zapovijed koju nam je Krist ostavio i jednostavno želim to nekako komunicirati. Ako je on dragovoljno umro za sve nas, onda mogu ja dragovoljno pretrpiti 70 km odnosno istrčati ih od Zagreba do Siska.“
Humanitarni ultramaraton Mosa Bavlju / Foto: markocindric.com
Ultramaraton „Mosa Bavlju“ odvijat će se u nedjelju 18. svibnja, a ruta simbolično spaja dva sveta mjesta posvećena sv. Anti.
To je najdulja cestovna utrka u Hrvatskoj koja ide od točke A do točke B
Trkači će krenuti u 4 sata ujutro ispred bazilike sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, a cilj je samostan sv. Antuna u Sisku u Župi sv. Josipa Radnika.
„To je 70 kilometara duga cestovna utrka, s vrlo malo uspona. To je najdulja cestovna utrka u Hrvatskoj koja ide od točke A do točke B“, pojašnjava.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Mosa Bavlju“ ultramaraton nije samo utrka, već i pokret koji spaja sport, humanost i zajedništvo. Njihova misija je stvaranje društva temeljenog na jednakosti, solidarnosti i nesebičnom davanju.
„Želim ukazati na društvo jednakosti i solidarnosti. Gdje svi imamo jednaku važnost, gdje ne ignoriramo probleme i ne bježimo od njih, nego ih prihvaćamo kao prilike za rast“, poručuje organizator „Mosa Bavlju“.
Za smijeh djece i snagu roditelja
Ultramaraton ove godine posvećen je dvjema udrugama – udruzi „Krijesnica“ i udruzi „Kolibrići“. Iza obje, ističe Cindrić, stoje ljudi čiji rad i poslanje zaslužuju puno više pozornosti nego što dobivaju.
To su roditelji i djeca koji zaslužuju našu pažnju i pomoć
„Za Krijesnicu trčimo kako bi se mogao održati 21. rehabilitacijski kamp za djecu koja su pobijedila malignu bolest, a za Kolibriće trčimo kako bi se osigurala ortopedska pomagala koja im nužno trebaju, a koja nisu na listi HZZO-a“, objašnjava Cindrić.
Humanitarni ultramaraton Mosa Bavlju / Foto: markocindric.com
Upravo ovakve organizacije čine društvo boljim – ne samo kroz ono što rade, već i kroz način na koji to rade: predano, odgovorno i potpuno transparentno.
Oni su divovi
„To su jako odgovorni ljudi. S njima imam sjajnu komunikaciju. I to su roditelji i djeca koji zaslužuju našu pažnju i pomoć – ne samo kroz ovu akciju, nego svakoga dana“, ističe i dodaje kako ga njihova snaga i svakodnevna borba neprestano inspiriraju.
„Oni su divovi. Pokazuju koliko čovjek može biti jak.“
Trkači su spremni, a vi još uvijek možete biti dio misije
Iako su prijave za sudjelovanje u ultramaratonu zatvorene, prilika za sudjelovanje u humanitarnoj misiji i dalje postoji. Ove će godine prema Sisku trčati oko 30 ljudi – neki od samog početka u Zagrebu, a neki s nešto kraće točke.
Humanitarni ultramaraton Mosa Bavlju / Foto: markocindric.com
„Više se ne može prijaviti za samu utrku, ali svi koji žele podržati akciju i pomoći dvjema udrugama za koje trčimo – Krijesnici i Kolibrićima – mogu to vrlo jednostavno učiniti“, poziva Cindrić.
Prilika za sudjelovanje u humanitarnoj misiji i dalje postoji
Na njegovoj službenoj stranici markocindric.com nalazi se gumb „Mosa bavlju humanitarni ultramaraton 2025.“ koji vodi na detaljnu stranicu s informacijama o projektu, motivaciji i konkretnim načinima za pomoć.
„Može se pomoći kupnjom buffa, sportskih čarapa, kupnjom majice ili jednostavno donacijom na namjenski račun“.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sav prikupljeni novac ide na poseban, namjenski račun, a zatim se ravnomjerno raspoređuje između dviju udruga.
Jedan od društvenih problema koji inicijator ove utrke ističe jest mentalitet prebacivanja odgovornosti – ideja da će „netko drugi“ riješiti stvari, a tako i u slučaju pomoći humanitarnim inicijativama.
Ako naiđeš na zid, ne bježiš
„To ‘ne moram ja, netko će drugi’ – to nam je, nažalost, duboko ukorijenjeno“, istaknuo je. Problemi postoje s razlogom, objasnio je Cindrić, a izazovi su tu kao prilika za rast. „Ako naiđeš na zid, ne bježiš – nego pokušaj razumjeti zašto je tu“.
Trčati s vjerom znači znati zašto si na putu
Za Cindrića vjera nije samo osobna stvar – ona je duboko utkana u sve što radi, pa tako i u samu ideju humanitarnog ultramaratona.
Nastojim sve što radim raditi u Njegovo ime
Vjera ga, kaže, prati od djetinjstva, ali je s godinama mijenjala svoj oblik – postajala dublja i osobnija, a najviše je izražava kroz svakodnevnu zahvalnost.
Humanitarni ultramaraton Mosa Bavlju / Foto: markocindric.com
„Kad trčim nasipom i dođem do onog velikog križa sa južne strane Save, uvijek stanem, prekrižim se, pomolim i zahvalim Kristu što sam još ovdje – zdrav, s jakim koljenima, tetivama. Zahvaljujem Božjoj providnosti što sam tu i nastojim sve što radim raditi u Njegovo ime“, kaže organizator.
To mi daje mir – tad imam Kristov mir
Ističe da vjeru ne doživljava samo kao osjećaj, nego je to za njega i njegovu obitelj kamen temeljac. Posebno važnima ističe sakramente ispovijedi i svete pričesti.
„To me nekako drži, to mi je bitan temelj i to mi daje mir – tad imam Kristov mir.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vjeruje da svatko od nas nosi svoj križ – i da ga ne treba izbjegavati, već prihvatiti kao put kroz koji učimo i rastemo. „Ovo je za mene definitivno put odricanja, discipline, jednostavnosti, prihvaćanja. Bez velike žrtve – ultramaraton nije moguć“, kaže.
Tijelo i duh moraju biti u ravnoteži. Pripreme traju mjesecima i bez duhovne dimenzije, dodaje, sve bi bilo prazno, a za kraj je poručio:
„Želim svima svako dobro i idemo – dan po dan. Pomolite se za nas da sve prođe dobro. MOSA BAVLJU svima!“