Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je okupljene te se obratio kardinalu Bozaniću kazavši:

„Svaka godina Vašega svećeništva upisana je u živote onih kojima ste služili, u oltare koje ste posvetili, u riječi koje ste propovijedali, u duše koje ste hranili Riječi Božjom i sakramentima. Neka ova obljetnica bude, za sve nas, poticaj da s novom gorljivošću živimo svoje pozive, svaki u svome poslanju. Neka Vaš primjer bude svjetionik mlađim svećenicima, znak vjernosti u službi i ustrajnosti u molitvi.“

Čestitku pape Lava XIV. kardinalu Bozaniću povodom zlatnog jubileja svećeništva pročitao je apostolski nuncij mons. Lingua.

Govoreći o kardinalovom svećeništvu i služenju u Zagrebačkoj nadbiskupiji, biskup Šaško je u propovijedi istaknuo da su „godine kardinalove nadbiskupske službe već na nekoliko mjesta i prigoda predstavljene i prikazane, a godine pred nama vjerojatno će primijetiti da se radi o mnoštvu zasađenosti, posijanosti, vrijednosti koja se otkriva i koju još treba otkriti.“

„Nada je poput sjemena, poput skrivenoga bisera, kojima treba otkrivati prisutnost i radovati se sjaju. Ujedno je teško strpljivo podnositi nevidljivost onoga što djeluje u otajstvenoj skrivenosti. Zato se usuđujem reći da je Josip kao nadbiskup unio puno klica nade”, kazao je biskup Šaško te dodao kako se „u pozadini toga svećeništva, koje nosi nadu i prisutnost vječnosti, trajno nalazi upravo svetački lik prepun pouzdanja koji i nas uči da ne posustanemo u ljubavi na zemlji zagledani u vječnost.“

Pri kraju misnoga slavlja, zahvalu kardinalu Josipu Bozaniću uputio je i pomoćni biskup Mijo Gorski.

„Hvala Vam za vizije koje ste imali i hrabrost kojom ste pokretali određene projekte. Gledali ste naprijed, vidjeli potrebe koje tek u budućnosti dolaze i odgovorili na njih u danom sretnom trenutku“, rekao je biskup te u ime Zagrebačke nadbiskupije kardinalu Bozaniću uručio poklon – prsni križ i biskupski prsten.

Jesam li odgovorio na tolike primljene milosti?

U govoru na kraju misnoga slavlja kardinal Bozanić zahvalio je papi Lavu XIV., nunciju Lingui, nadbiskupu Kutleši, pomoćnim biskupima te ostalim prisutnim biskupima, kao i prisutnim svećenicima, redovnicama i redovnicima te vjernicima te primijetio kako se „spontano nameće pitanje – jesam li odgovorio na tolike primljene milosti. U velikom pouzdanju u Božju dobrotu, sud prepuštam Bogu i Njegovu neizmjernom milosrđu. Prošlost pripada Božjem milosrđu, budućnost Božjoj providnosti, a sadašnjost Božjoj ljubavi.“