Njihov dom prostire se na četiri kata, povezan uskim stepenicama i malim hodnicima, a tijekom pohoda „HKR kod vas u Splitu“, sestre su otvorile vrata svoga doma i pokazale kako izgleda Split „bliže nebu“, s pogleda sa zidina, ali još više po životu molitve i vjernosti.

Samostan ostavlja dojam skrivenog bisera: izvana gotovo neprimjetan, a iznutra dragulj mudrosti, sabranosti i vjere duboko utkane u povijest grada.

Kroz njegove hodnike, pa čak i po samim zidinama, djelatnike HKR-a provela je sestra Dijana, svjedočeći jednostavnost i radost zajedničkog života.

s. Dijana i Tanja Maleš / Foto: HKM

Sestre su dugogodišnje i vjerne slušateljice HKR-a. Radio je, kaže, dio njihove svakodnevice – od molitve krunice do vijesti.

„Sve moje časne slušaju i svaki dan se budimo uz krunicu na HKR-u. To je nešto najljepše. I u autu, kad vozimo, uvijek slušamo Hrvatski katolički radio.

Brat od jedne naše sestre rekao je da je dva radija razbio slušajući druge koji ‘lažu’, a kad je uključio HKR – više ga nikad nije ugasio. Uvijek je mir i nešto pošteno. Hvala vam za vaš trud.“

Pogled sa zidina samostana / Foto: HKM

Sestra Dijana je dvadeset godina radila na rendgenu u bolnici na Korčuli. Iako ima 80 godina i danas vozi automobil te ističe kako joj je HKR stalni suputnik na putu. Nakon godina službe na Korčuli, zajednica ju je pozvala u Split, gdje sada živi svoje umirovljeničke dane.

Poseban susret bio je i s 86-godišnjom sestrom Zdravkom, rodom iz Podstrane. Cijeli je život provela služeći kao kuharica, a svoju je redovničku vjernost gradila jednostavnošću i predanošću svakodnevnim obvezama. Prisjetila se riječi jednog svećenika koje su joj obilježile pogled na služenje:

Rekao mi je jedan svećenik na ispovijedi: ‘Računaj da kuhaš za zaručnice Kristove.’ To me malo spustilo dolje – da shvatim koliko je to velika stvar.

s. Zdravka i Zvonimir Ancić / Foto: HKM

Sestra Zdravka svakodnevno prati program HKR-a: budi se uz krunicu, sluša aktualnosti i vijesti te moli krunicu Božjeg milosrđa. Njezin redovnički put vodio ju je od novicijata u Šibeniku, preko Korčule i Zagreba, do Splita, gdje danas živi u zahvalnosti za poziv koji je osjetila još kao djevojčica.

Kao dijete često je spominjala časnu sestru „tetu Dragu u Korčuli“, a s petnaest godina skupila je hrabrost i pokucala na vrata samostana. Tada joj je jedna starija sestra savjetovala da pričeka još godinu dana.

Pogled sa zidina samostana / Foto: HKM

„Kad sam se išla javiti našoj pokojnoj sestri Viktoriji, imala sam tek 15 godina. Rekla mi je: ‘Pričekaj, budi još jednu godinu.’ I onda sam se ponovno javila. Eto, hvala Bogu – malo je bilo straha, hoćeš-nećeš, ali riskiraš pa u ruke Božje.“

U tih nekoliko katova skrivenih u zidinama Splita živi sedam redovnica čiji su životi, premda tihi i povučeni, duboko povezani s gradom, Crkvom i vjernicima.

Jedna od najmanjih crkvi na svijetu

Inače, u sklopu samostana nalazi se i kamena crkva sv. Martina, koja slovi za najmanju crkvu na svijetu.

Crkvica potječe iz ranog srednjeg vijeka i smještena je uz sjeverno pročelje Dioklecijanove palače, na mjestu stražarskih prostora, poviše Zlatnih vrata (Porta aurea).

Posvećena je svetom Martinu, rimskom vojniku i svecu poznatom po svojoj dobroti i skromnosti.

crkva svetog Martina / Foto: HKM

Unutrašnjost odiše jednostavnošću i autentičnošću. U njoj se nalaze kameni oltar, reljefni križ i stari prozori koji su i svojevrsni podsjetnik na davna vremena i duboku ukorijenjenost vjere u gradu pod Marjanom.

Posebnost ove crkve je u tome što se u njoj misa slavi samo jednom godišnje i to 11. studenoga na blagdan svetog Martina.