Josip Carević rođen je u Metkoviću gdje mu se iz rodnoga Stona radi službe bio doselio otac. Klasičnu gimnaziju je kao pitomac sjemeništa završio u Splitu 1903. godine te je potom kao nadareni kandidat poslan u Rim na studij. Postigavši dvostruki doktorat (iz teologije i filozofije) na Papinskome učilištu Gregoriana završio je studij 1908. godine i iste je godine u Rimu zaređen za svećenika. Mladu misu proslavio je 1. studenoga 1908. u bazilici Svete Marije Velike.

Potom se vratio u Split gdje je obavljao razne dužnosti i razvio svoju društveno angažiranu djelatnost. Godine 1924. imenovan je kanonikom-teologom splitskoga Kaptola. Nakon smrti biskupa Josipa Marčelića (1928.) imenovan je dubrovačkim biskupom 13. travnja 1929. godine. Zaređen je u Zagrebu 4. kolovoza, a na Malu Gospu svečano je ušao u Dubrovnik gdje je ustoličen.

Dubrovačkom biskupijom upravljao je 11 godina, do travnja 1940. godine kada je na vlastiti zahtjev umirovljen. U Dubrovniku je u upravljanju biskupijom bio uspješan i teško je nabrojiti sve čime se bavio. Osnovao je Biskupsku pinakoteku u Biskupskoj palači, kupio je i uredio sjemenišni ljetnikovac u Zatonu, preuredio je i reorganizirao sjemenište, poticao je karitativnu djelatnost, pokrenuo je povratak biskupijske imovine koju je bila zaposjela austrijska vojska (zgrada bivšega Collegiuma Ragusinum, Samostan sv. Klare, imanja na Mljetu…), organizirao je Euharistijski kongres u Dubrovniku (1937.), itd. Jedno od djela po kojem je danas najpoznatiji je monumentalni spomen-križ na Srđu čije je podizanje inicirao te izgradnju dovršio 1935. godine. Napisao je brojne članke i biskupske poslanice, a posebno se bavio socijalnim naukom Crkve.

Nakon umirovljenja živio je kod sestre u Zagrebu te se u teškim ratnim vremenima stavio na raspolaganje zagrebačkome nadbiskupu Alojziju Stepincu. Pred kraj rata otišao je na ispomoć u selo Strmec u župi Veliko Trgovišće u Hrvatskomu zagorju gdje je rado bogoslužio u baroknoj kapelici Majke Božje Strmečke. Ondje ga je u obližnjoj šumi krajem travnja ili početkom svibnja 1945. godine skupina partizana nakon mučenja pogubila pod nikad razjašnjenim okolnostima. Točno mjesto biskupove mučeničke smrti i ukopa nisu ni do danas utvrđeni. No, iznad njegovoga Dubrovnika i danas stoji križ koji je dao podignuti i za koji je živio i umro.

Foto: Dubrovačka biskupija