Gospođa Iva Belajić ispričala je za HKR svoje iskustvo razornog potresa koji je zahvatio i njezin dom.

“Ne ponovilo se. Ovdje u Petrinji, a i šire, zaključili smo da je potres koji se dogodio 28. prosinca bio nemjerljivo slabiji nego onaj koji se dogodio 29. prosinca. Bilo je oštećenja po kućama i krovovima. Na dan potresa koji se dogodio 29. prosinca 2020., mama i ja bile smo u kući i dok sam razgovarala na telefon s prijateljem čestitavši mu Božić, počeo je potres. Bila sam potpuno iznenađena, bez obzira na blaži potres prethodnog dana. U panici sam vikala i zvala mamu, a ona mi se iz prve nije javljala, što mi je stvorilo dodatnu paniku”, prisjetila se Iva Belajić.

Nakon prvotnog šoka i završetka prvog jačeg potresa Iva je s majkom zajedno sa susjedima izašla u dvorište. Jedno vrijeme nije se mogla uspostaviti telefonska veza, prepričava Iva, no nije mogla procijeniti koliko je potrajao gubitak signala. Dodaje kako jedno vrijeme nije bilo niti struje, no kaže da su se službe brzo organizirale. Pojavila se i informacija da ima mnogo više mrtvih nego što je to u stvarnosti bio slučaj.

“Moja majka je žena od 84 godine, nemoćna i polupokretna, a u kuću se nismo mogle vratiti jer su dimnjaci bili u potpunosti uništeni. Moji prijatelji iz Opuzena su odmah organizirali prijevoz za Opuzen gdje smo provele dva mjeseca. S obzirom na to da radim kao učiteljica, u to vrijeme nisam imala nastavu i bila sam slobodna. Radima sam online kao i ostali moji kolege. Svakodnevno smo pratile situaciju u Petrinji”, prisjeća se Belajić.

Nakon što se zbog posla vratila u Petrinju, uspjela je zahvaljujući Centru za socijalnu skrb u Petrinji isposlovati mjesto u Domu umirovljenika za majku gdje je provela šest tjedana. U međuvremenu se Iva Belajić snalazila ostajući kod prijatelja u Petrinji, sve dok joj prijateljica nije savjetovala da pita u Caritasu za dodjelu kontejnera. “Pitala sam i dobila. Nije dugo potrajalo niti su mi djelatnici Caritasa radili provjere. Vjerovali su nam na riječ da nemamo izbora. Prvenstveno sam to učinila radi majke. Da sam sama ne bih zauzimala nekome mjesto tko je u većoj potrebi. Nakon toga, dok nije kontejner stigao, moja majka je provela neko vrijeme u jednom privatnom domu umirovljenika u Glini i početkom svibnja došla ovdje. Otada smo ovdje zajedno, u ovom komfornom prostoru i naglasila bih da smo se kroz sve ovo vrijeme potresa osjećale sigurno. To je ono što mi je spasilo živce jer sve ovo preživjeti nije bilo lako.”

Gospođa Anka Belajić o životu u stambenom modulu posvjedočila je da joj je lijepo i ugodno. “Volim svoju Petrinju i ljude koji jedni drugima pomažu.”

Ovo je vrlo konkretna pomoć!

U 18 metara kvadratnih stambenog modula nalaze se dvije prostorije. U jednom dijelu je soba s dva kreveta, a u drugom dijelu nalazi se mala kuhinja sa stolom i ormarom, a u produžetku se nalazi kupaonica s kadom i perilicom rublja. “To nam omogućuje normalno funkcioniranje pogotovo radi majke koja je stara i bolesna žena, ali i meni koja radim i koja uz posao moram normalno živjeti. Da nam ovo nije omogućeno, ja to sigurno ne bih mogla”, rekla je Iva Belajić.

Na kraju je Iva Belajić zahvalila hrvatskom Caritasu i svim dobročiniteljima zaželjevši im sretan i radostan Božić te da što prije ova borba na području Petrinje završi kako bi se svi mogli vratiti svojim domovima.

“Željela bih spomenuti djelatnika hrvatskog Caritasa, Dragu Laštru koji je svojim pristupom i dobrohotnosti, brigom iskazao dobrotu prema nama na ovom petrinjskom području”, zahvalivši je zaključila gospođa Iva Belajić.