Ana Marija Buntić, koordinatorica Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Zadru, istaknula je kako su se građani na ovogodišnjem četvrtom po redu Hodu za život u Zadru okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava. „Znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Znanost je dokazala – život svakog od nas počeo je začećem.“, naglasila je Buntić.

„Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Postoji pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost sam po sebi. Neki znaju reći kako je svatko zamjenjiv, ali to nije točno. Svaki čovjek jedinstven je i nezamjenjiv! Želimo zakonom osigurati i zaštiti taj otkucaj srca koji se javlja već 18. dan od začeća. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji i kulturi smrti! I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina! Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka! Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju!

Foto: Hod za život/ Zadar

Liječnici koji rade pobačaj krše Hipokratovu zakletvu, a pravo priziva savjesti zajamčeno je Ustavom RH! Nastavimo biti dobri ljudi, nesebični i puni razumijevanja, jer nikada ne znamo koliko naš primjer može utjecati na druge.

Pobačaj prekida život nerođenog dječaka ili djevojčice, ranjava majku i oca djeteta i cijelo društvo. Istraživanja pokazuju da 75 % žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Nema nerođenog djeteta koje nekome nije važno! Svako dijete željeno je od nekoga.

Za nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića stoje u redu bračni parovi puni ljubavi koji bi ga željeli posvojiti. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi 9 mjeseci i rodi. A kako bismo osigurali odgovarajuću skrb za bebe poput Ivana – zatražili smo od Sabora, Vlade i ministarstva zdravstva da se u hitnu proceduru stavi zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. Kako bi se majka mogla poroditi bez da daje podatke o sebi ili ocu djeteta u sigurnim uvjetima, a dijete zbrinulo odmah nakon poroda. Ovaj zakon u Austriji postoji duže od dva desetljeća, u prosjeku 35 žena godišnje koristi pravo na anonimni porod. Zaštitimo na takav način i u Hrvatskoj – i majke i djecu.“, naglasila je Buntić.

Pobačaj prekida život nerođenog dječaka ili djevojčice, ranjava majku i oca djeteta i cijelo društvo.

Danas smo u gradu Zadru mogli čuti iskustvo dr. Nikoline Penave, ginekologinje sa subspecijalizacijom iz fetalne medicine i opstetricije. Dr. Penava bavi se rizičnim trudnoćama. Sa sudionicima Hoda za život podijelila je jedno svoje teško iskustvo: „Znala sam da nikada ne bih imala namjerni pobačaj niti ga obavila, ali nisam razmišljala o težini tog čina dok nisam prisustvovala jednom događaju koji me duboko potresao. Bila sam dežurna, na drugoj godini specijalizacije, kada smo u rađaonici imali prvorotku, mladu ženu, pravnicu, koja je bila trudna 20-21 tjedan. Zbog dijagnoze Downovog sindroma odlučila je prekinuti trudnoću. Izazvali smo trudove i u popodnevnim satima rodila je dijete koje po kilaži i tjednima nije imalo kriterije za “porođaj”, nego za pobačaj. Sjećam se da je dijete bilo živo, borilo se za život, ali smo ga samo pokrili gazom i čekali da umre. Taj događaj me oblikovao za cijeli život. Od tada sam poželjela roditi dijete s Downovim sindromom i svima pokazati da su oni radost, a ne teret. Često kažem da u životu nemam problema s “bolesnim” osobama, nego sa zdravim. Toliko se školuješ, učiš, dane provodiš uz knjigu, plaćaš edukacije, samo da bi netko rekao: “Ne mogu se brinuti za takvo dijete i ne mogu roditi.” Taj stav me duboko pogađa i često razmišljam o tome kako bi svijet bio drugačiji kada bismo svi cijenili život, bez obzira na okolnosti.

Foto: Hod za život/ Zadar

Istraživanja pokazuju da 75 % žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Nema nerođenog djeteta koje nekome nije važno! Svako dijete željeno je od nekoga.

Dr. Penava je iznijela i svoj stav o međunarodno zajamčenom pravu na priziv savjesti: „Može se čuti da liječnici koji ne žele raditi pobačaje ne bi smjeli specijalizirati ginekologiju. Nitko ne može mene kao ginekologa natjerati da napravim prekid života samo zato što je to nečija želja. Što je s Hipokratovom zakletvom koju polaže svaki liječnik kad završi Medicinski fakultet, a koja kaže: “Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka do smrti”? Zar je moja struka svedena na to da ja biram tko će nastaviti živjeti, a tko ne?“

„Osjećam duboku odgovornost prema svakom životu koji dođe pod moju skrb“, naglasila je dr. Penava te nastavila, „vjerujem da je ključna uloga liječnika zaštita i očuvanje života, a ne njegovo prekidanje. Ova tema izaziva snažne emocije i etičke dileme, ali smatram da je svaki liječnik dužan slijediti svoju savjest i etičke principe, unatoč pritiscima i očekivanjima društva ili akademske zajednice… Liječnici koji rade pobačaj krše Hipokratovu zakletvu, a pravo priziva savjesti zajamčeno je Ustavom RH! Nastavimo biti dobri ljudi, nesebični i puni razumijevanja, jer nikada ne znamo koliko naš primjer može utjecati na druge.”, zaključila je dr. Penava.

Foto: Hod za život/ Zadar

Na današnjem Hodu za život u Zadru također je istaknuto da je Hod za život na strani čovjeka i na strani znanosti, a kad se znanost okrene protiv čovjeka, onda to više nije znanost, nego karikatura znanosti. „Jer koja to znanost može znanstveno opravdati da dijete minutu prije desetoga tjedna nije osoba i nositelj prava, a minutu poslije odjednom jest? Nijedna. Koja to znanost smije predložiti da se dijete u utrobi s teškom dijagnozom pobaci, samo zato što je različito i drugačije od nas pa mislimo da neće biti sretno kao mi. Nijedna znanost to nema pravo predložiti“, istaknuo je Karlo Petani.