U emisiji Hrvatskoga katoličkog radija u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, operacije Oluja i oslobođenja hrvatskoga okupiranog teritorija prisjetili su se sudionici i svjedoci Domovinskog rata general Pavao Miljavac, koji je preminuo u prosincu 2022., Vesna Škare Ožbolt iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana te tadašnji kninski gradonačelnik Marko Jelić.
U posebnoj emisiji Hrvatskoga katoličkog radija „Hvala za Domovinu” koju je jednom prilikom uredila Snježana Kirinić Grubić, u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, operacije Oluja i oslobođenja hrvatskoga okupiranog teritorija prisjetili su se sudionici i svjedoci Domovinskog rata: general Pavao Miljavac (koji je preminuo 2022.), Vesna Škare Ožbolt iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana te tadašnji kninski gradonačelnik Marko Jelić.
Svjedočanstvo vremena
Umirovljeni general Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, u vrijeme Oluje vodio je jedan operativni zapovjedni tim u Glavnom stožeru. Odgovarajući na pitanje kad je saznao da Oluja sigurno kreće 4. kolovoza, istaknuo je da ga je 2. kolovoza pokojni predsjednik Franjo Tuđman, kao vrhovni zapovjednik Operacije, pozvao uz načelnika generalnog stožera generala Červenka i generala Gotovinu, i izvijestio da su najveće sile svijeta obaviještene da Hrvatska ide u operaciju.
„Nijemci nisu vjerovali da Hrvatska može pobijediti i odgovarali su nas od operacije dok su Amerikanci rekli da napravimo to u deset dana bez puno krvi, a nakon tih deset dana ako krene loše, rekli su, imate sudbinu u svojim rukama. Pokojni predsjednik rekao je ‘Gospodo generali izvolite, sudbina može biti u vašim rukama.’ To je bilo veliko opterećenje.”
General Miljavac prisjetio se kako su i on i general Červenko šutjeli u helikopteru sve do Ogulina, kad su se vraćali sa sastanka s predsjednikom Tuđmanom, zbog velike odgovornosti. Nisu imali pravo na promašaj. Danas je svjestan toga da Oluja nije uspjela bila bi to gotova stvar za Hrvatsku.
Rekli su nam da trebamo probuditi predsjednika da zaustavi Operaciju, da na to nemamo pravo, da ćemo dobiti sankcije.
Predsjednik Tuđman tada je također naglasio da se u operaciju Oluja neće ići ukoliko Srbi bace oružje i na razgovoru u Ženevi priznaju Hrvatsku državu, no to se nažalost nije dogodilo.
Međunarodna zajednica bila je obaviještena o legitimnoj operaciji oslobađanja okupiranih krajeva Hrvatske. O tome kakve su bile reakcije mirovnih snaga UNPROFOR-a nakon što su im najavili početak operacije istaknuo je: „Oni su načelno znali da će se ići u Operaciju, ali nisu znali kada. Negdje oko tri sata ujutro 4. kolovoza izvijestili smo zapovjedništvo, nastala je zvonjava telefona. Rekli su nam da trebamo probuditi predsjednika da zaustavi Operaciju, da na to nemamo pravo, da ćemo dobiti sankcije. Rekao sam im da su izvješteni usmeno, a dobit će i pismeni izvještaj. Neka sklone svoje vojnike u fortifikacijske objekte i sami su za njih odgovorni ukoliko to ne učine. Telefoni su nastavili zvoniti i dalje ali na njih se više nismo javljali jer se približilo vrijeme početka akcije.”
Kad su 3. kolovoza doznali da operacija Oluja kreće u ranim jutarnjim satima 4. kolovoza nije bilo spavanja, istaknuo je general Miljavac. Osvrćući se na poginule branitelje, očeve, sinove, braću, naglasio je da, kad govorimo o broju onih koji su život dali za Domovinu, svesti se samo na broj nije dobro jer je to bio demografski potencijal države. „Ginula je mladost. Nije samo riječ o nastradalima nego i o tome što bi kasnije bilo od tih ljudi. Bile su to obiteljske katastrofe, demografske, socijalne. U ratu svi gledaju samo poginule i ranjene ali mislim da je ovo poslije puno teže i puno duže i ima posljedice jako dugo. Brojke su dosta različite, 162 poginula, poslije je bilo još onih koji su umrli, ali s obzirom na broj i veličinu operacije to su vojnim rječnikom rečeno minimalne žrtve.”
Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, general Miljavac neizmjerno je zahvalan onima koji su dali svoje živote, dijelove tijela i psihičko zdravlje za slobodnu Domovinu. „Zahvalan sam i pokojnom predsjedniku koji je imao nos. Prvo – da je osnovao gardijske brigade kao udarnu snagu, drugo – da je prihvatio UNPROFOR i što nije prihvatio Z 4. Ovo je najveći praznik. Hrvatska je tada vraćena u svoje granice. Moja poruka na kraju razgovora je da trebamo imati malo više strpljenja i poštovanja države. Treba raditi sa svim srcem za državu.”
U vrijeme Domovinskog rata u uredu predsjednika Franje Tuđmana za odnose s javnošću bila je zadužena Vesna Škare Ožbolt. U emisiji se prisjetila: „Između 3. i 5. kolovoza bilo je jako mnogo događaja koji su se odnosili na pregovore s predstavnicima međunarodne zajednice. Hrvatska je tada praktički bila na koljenima. Pet godina Hrvatska je bila presječena, niste mogli doći u Dalmaciju iz Zagreba. Gospodarski, toliki broj prognanika koje je Hrvatska imala, više od pola milijuna, i još milijun izbjeglica koje su prošle kroz Hrvatsku, a jedan dio je i ostao, jako je iscrpio zemlju. I tada je Predsjednik odlučio poduzeti vojnu akciju i mislim da je to bila jako dobra odluka.”
Na pitanje ima li neka crtica iz vremena, u kojem je blisko surađivala s predsjednikom, koju posebno nosi u srcu prisjetila se: „Sjećam se da mi je rekao: ‘Vesna u idućih deset dana 24 sata smo u uredu. Organizirajte život, djecu, moramo se sad jako koncentrirati na pregovore.’ Razgovori koje smo imali bili su u tajnosti. Ako sam trebala dobiti neku njegovu konzultaciju, vezano uz razgovore koje sam vodila, a nisam mu to mogla osobno reći, sve o čemu smo razgovarali bilo je u šiframa i uvijek me brinulo hoće li me razumjeti i hoću li ja razumjeti njegovu jasnu poruku. Tako da je to bilo dosta napeto i jako zanimljivo. Iz tog vremena imam priličnih anegdota poput one kad smo u tri ujutro budili zapovjednike UNPROFOR-a i tražili od njih da se maknu s područja koje će biti pod vojnim djelovanjem. Ti su zapovjednici bili u potpunom šoku. Yasushi Akashi, koji je bio zapovjednik cijelog UNPROFOR-a, počeo je govoriti na japanskom koliko je bio uznemiren onime što sam mu govorila.”
Kao pobjednici uistinu nosimo veliko breme i moramo biti prema svima pravedni, ali ne smijemo zaboraviti povijesne istine jer ako zatomljujemo istinu onda ćemo ponavljati pogreške iz povijesti
Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj operacije Oluja i cijeloga Domovinskog rata. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije.
Oluja je, uz Bljesak, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. Kninski gradonačelnik Marko Jelić imao je 19 godina kad je hrvatski barjak zavijorio na tvrđavi u Kninu. Dočekao je i vlak slobode koji je stigao iz Zagreba u Knin. Stajao je predsjedniku Tuđmanu iza leđa dok se on obraćao okupljenima. Istaknuo je u razgovoru za Hrvatski katolički radio kako Knin ima i povijesnu važnost jer je Hrvatska tamo nastala.
„Kao pobjednici uistinu nosimo veliko breme i moramo biti prema svima pravedni, ali ne smijemo zaboraviti povijesne istine jer ako zatomljujemo istinu onda ćemo ponavljati pogreške iz povijesti”, naglasio je dodajući: „Zahvalan sam ljudima koji su položili svoje živote da bismo mi bili slobodni. Jer Dan domovinske zahvalnosti je ujedno i proslava, osim najbližih događaja od 1995., svih naših predaka kroz povijest koji su dali svoj život ili bilo kakav drugi obol da zemlja bude ovakva kakva jest i da u njoj možemo slobodno živjeti. Govorim da svi trebaju otići nakratko u inozemstvo, da trebaju steći neka nova iskustva, ali to ne znači da trebaju ostati tamo. Imate samo jedan dom, samo jednu Domovinu. I vjerujte, ja se samo u Hrvatskoj, u mojem Kninu, osjećam kao doma.”