Župa koja je nedavno proslavila 50 godina svoga postojanja i 25 godina od posvete crkve Svete Mati Slobode ponovno nas je dočekala svojom mladenačkom radošću, obiteljskim zajedništvom i snažnim osjećajem pripadnosti.

Bio je to susret s Crkvom koja raste, diše i ljubi, te s našim dragim prijateljima koji su posvjedočili koliko im HKR ulazi u domove, daje snagu u danu i prati ih kroz život.

Zvonimir Ancić, don Pejo Orkić i Tanja Maleš / Foto: Mihael Varenica

Nada u hrvatsku budućnost

Don Pejo Orkić, župnik Župe Duha Svetoga, naglašava da ga najviše raduje „živa Crkva“ kada je riječ o ovoj zajednici.

„Kad vidite u ovoj crkvi puno djece, puno mladosti i puno studenata, onda vam je srce puno. Vidite budućnost. Vidite da je smisao žrtve dao svoj doprinos da imamo ono što danas imamo, a to je da imamo budućnost.“

Don Pejo Orkić / Foto: Mihael Varenica

I mi smo to zaista vidjeli na svim misama – crkva je gotovo „tijesna“, što je za ovu župu gotovo uobičajeno. Takva dinamika, kaže don Pejo, nije „slučajna“ nego je plod djelovanja Duha Svetoga.

„Definitivno Duh Sveti vodi cijelu župnu zajednicu. Vjerujem da je molitva podloga, temelj, a pastoral i sve pastoralne inicijative samo su nadogradnja na taj temelj.“

Kada smo stigli, zatekla nas je razigranost mladih — igre, pripreme za Živu vatru, nogomet, a navečer molitva i klanjanje. Upravo iz takvog zajedništva tijekom godina izrasli su brojni duhovni plodovi na ovome mjestu: rođeni iz kateheza don Damira Stojića, zajednice Božja pobjeda, oratorija i krunice u šetnji.

don Ivo Šokčić / Foto: Mihael Varenica

Na poseban način, ističe župnik, mladima želi dati prioritet. „Znam da sam župnik svih župljana, ali je srce uvijek rezervirano za djecu i mlade. Ako mi imamo Boga, mi ćemo mladima donijeti Boga; ako ga nemamo, ne možemo ga donijeti.“

S velikim poštovanjem prisjeća se i same povijesti župe. Na mjestu današnje crkve nekoć je bila livada na kojoj se u Domovinskom ratu molila krunica. Zahvaljujući viziji don Petra Šimića te predanosti zajednice, ovdje je izniklo Svetište Svete Mati Slobode. Iako je službeno riječ o crkvi, narod ga je od početka doživljavao kao svetište.

U čast braniteljima

Ante Ledić, predsjednik Odbora za izgradnju crkve, prisjetio se početaka s don Petrom Šimićem, koji je još 1991. izrazio želju da se podigne crkva u čast poginulima u Domovinskom ratu.

Don Petra je potaknula priča majke kojoj je jedan sin poginuo, a drugi odlučio krenuti „tamo gdje je brat stao“, što mu je probudilo uvjerenje da se ta žrtva mora zabilježiti za sva vremena.

Ante Ledić / Foto: Mihael Varenica

Prvi koraci bili su obilježeni Božjom prisutnošću i povjerenjem. Iako nisu imali ni sredstva ni projektnu dokumentaciju, okupili su ljude koji su bili spremni svoje živote vezati uz taj projekt, noseći u sebi „neizmjernu ljubav, koja je Božja stvarnost u svakom čovjeku“. Kako kaže Ledić: „Ne gradi onaj koji ima novce, nego onaj koji želi graditi.“

Priču o nastanku crkve prate i brojni dirljivi trenuci, poput pisma dviju djevojčica iz Pregrade koje, ne imajući novca, šalju svoje slomljene naušnice kao dar,  pa sve do brojnih Božjih djela u cijelom procesu gradnje.

Prijatelji su najveće blago

S ponosom odrađujemo ovaj projekt, ne samo kao radni zadatak, nego kao čin zahvalnosti svim prijateljima našega radija.

Posebno nas je razveselilo vidjeti među njima ime čovjeka koji je nekoć gradio informativni program Hrvatskog katoličkog radija, a danas je sveučilišni profesor – Igor Kanižaj, naš dugogodišnji prijatelj, suradnik i kolega.

Igor Kanižaj / Foto: Mihael Varenica

Više od dva desetljeća vezan je uz ovu salezijansku župu, koju opisuje kao mjesto „gdje svatko može dati doprinos ako se odvaži.“

Kroz godine, u ovoj župi, dariva svoja znanja iz komunikologije, a posebno kroz službu voditelja lektora. Grupa okuplja šezdesetak članova i redovito rade na svojoj formaciji. „Vidjet ćete – pogotovo u došašću, vi koji ste blizu, dođite, uistinu po njima progovara živa Božja riječ.“

Iako više nije djelatnik radija i dalje ostaje vjeran prijatelj HKR-a – već 20 godina.

Igor Kanižaj i Ivona Valjak / Foto: Mihael Varenica

„Mislim da moramo podržati rad naših medija. Ponekad radite u teškim uvjetima, ali vaš rad je dragocjen. Unutar naše Crkve trebamo još više cijeniti novinare, tehničare, montažere – sve vas koji nosite ovaj veliki posao. Zato i potičem druge da postanu prijatelji HKR-a.“

Naša prijateljica Klara Markušić već je deset godina uz HKR. Na pitanje što ju je privuklo našem radiju, jednostavno kaže „da nas povezuje vjera“.

Prijateljica HKR-a Klara Markušić / Foto: Mihael Varenica

„Drago mi je da mogu podržati radio koji veliča Gospodina“, kaže. Najčešće sluša HKR na putu na posao, a posebno je dirnu emisije koje govore o hrvatskim braniteljima:

„Bila sam sretna kad sam čula i priču moga šogora, koji je bio branitelj i poginuo u ratu.“ Uz to ističe da joj emisije, glazba i molitva, osobito krunica, donose snagu u svakodnevici.

Druga prijateljica, Manda Pilić, već je dvadeset godina uz HKR. Kaže da je radiju pristupila tražeći istinu: „Tražila sam Boga, ali On je našao mene.“

Manda Pilić / Foto: Mihael Varenica

HKR joj je postao i svojevrsna „luka“ sigurnosti u olujnim životnim razdobljima, a ona to opisuje slikom broda i kormilara: „Taj brod ima sigurnog kormilara. Zbog toga imam snagu i u lijepim, i u najtežim trenucima.“ Kroz naše emisije pratila je, slušala i nalazila potporu u trenucima osobnih gubitaka.

Tko čini „živu Crkvu“?

Obiteljska zajednica ove župe djeluje već 20 godina i okuplja oko 38 obitelji, a nosi titulu kao jedna od najistaknutijih skupina, što se osobito vidi u živosti obitelji koje sudjeluju na misama.

„Okuplja nas ljubav prema župi i rad s obiteljima koje žele dati ruku pomoći svom župniku“, kaže predstavnik zajednice Nenad Kopić.  Zajednica je organizirana u pet službi koje nose molitvene, organizacijske i formativne aktivnosti, uključujući susrete otvorene i za širu javnost.

Nenad Kopić / Foto: Mihael Varenica

Posebno se naglašava da u ovoj župi cijele obitelji zajedno dolaze na misu, što se pripisuje salezijanskom duhu koji djecu spontano privlači. Kopić pojašnjava da je normalno vidjeti djecu kako trče među klupama i ističe vrijednost zajedničke molitve:

„Primjerom snažimo jedni druge… ako se u obitelji ne moli, djeca neće naslijediti te vrijednosti.“

U djelovanju Zaklade sveti Dominik Savio izražena je otvorenost poticajima Duha Svetoga i kreativna kršćanska ljubav koja iz nevolja rađa rješenja. Upraviteljica Branka Škugor Vlahović objašnjava da je Zaklada utemeljena s ciljem pomoći djeci bez roditelja, samohranim roditeljima, obiteljima s više djece te mladima koji nakon punoljetnosti napuštaju domove ili udomiteljske obitelji:

„Pomažemo mladima koji su u iznimnoj materijalnoj, ali još više u duhovnoj potrebi, a preko njih pomažemo i cijelim obiteljima.“

Branka Škugor Vlahović / Foto: Mihael Varenica

Posebno se ističe priča koja prethodi službenom početku Zaklade, kada je, na poticaj jednog svećenika, pokrenuta akcija za mladića Tina, siroče koje je željelo završiti školu za kuhara. „Uz pomoć Duha Svetoga kupili smo tri puta više novca nego što je bilo potrebno“, kaže Branka.

Zaklada je od prvotne četiri stipendije narasla na 43 stipendista, što su i srednjoškolci i studenti, a jednako toliko je i molitelja koji ih duhovno prate.

U ovoj crkvi susreću se domaći vjernici i hrvatske obitelji iz dijaspore, a jedan takav susret došla je podijeliti i Marija Šimić iz Austrije. Objašnjava da u Zagreb dovodi svoje zajednice kako bi djeci rođenoj izvan Hrvatske „približila ljubav prema domovini i katoličkoj vjeri“, naglašavajući da je na Zapadu toga „sve manje“.

don Bosco / Foto: Mihael Varenica

Sam dolazak u crkvu opisuje kao poseban duhovni poticaj, rekavši da je osjetila snažan poziv kada je više puta vidjela putem medija prijenos iz Svete Mati Slobode: „Rekla sam – to je to, moramo doći.“

Govoreći o životu hrvatskih obitelji u Austriji, Marija priznaje da je „teže nego u Hrvatskoj“, ali dodaje da se ondje Hrvati drže zajedno i nastoje djeci prenijeti istinu o Domovinskom ratu i vlastite korijene, a redovno slušaju i Hrvatski katolički radio.

Dorica Barbić i prijatelji HKR-a / Foto: Mihael Varenica

Molitvena-karizmatska zajednica Božja pobjeda započela je 2007. u Župi Duha Svetoga, kada je mala skupina mladih potražila prostor za molitvu i, kako kaže Petar Buljan, „od prvih sedam ili osam mladih zajednica je postupno rasla te je sinoć na klanjanju okupila oko 700–800 ljudi.“

Dok se Božja pobjeda tek formirala, Petar je prije osamnaest godina još živio na jugu Hrvatske. Te iste godine, u Dubrovniku, HKR je slavio svoj deseti rođendan, a Petar je sa svojom gitarom sudjelovao u našem prijenosu iz župe sv. Marije Magdalene. Nakon toliko godina, naša suradnja i prijateljstvo i dalje traju, čvrsto povezana Božjom providnošću.

Petar Buljan / Foto: Mihael Varenica

Posebno se osvrnuo na neplanirani trenutak na Hipodromu ovoga srpnja, kada je pred desecima tisuća ljudi izrekao zavjet po uzoru na Knjigu o Jošui: „Ja i moj dom služit ćemo Bogu“. Naglašava da „ništa nije bilo izrežirano“.

„Marko me tri sata prije u backstageu zamolio, kao da je dobio poticaj, da se obratim ljudima. Već mjesec dana ranije osjećao sam da neću biti samo svirač, pa sam se pripremao i molio za taj susret na Hipodromu.“ Kada je došlo vrijeme, pomislio je da možda nema autoritet izreći to, „jer ipak je to njegova publika.“

„Imao sam osjećaj kao da je ledina ispred nas. Podsjetilo me na 24. poglavlje Knjige o Jošui kada je Jošua tražio da narod obnovi svoj savez s Bogom na kraju njegova života.

Shvatio sam da je ispred mene sedmina ili šestina Hrvatske i da je ovo savršena prilika da barem mi za svoje obitelji izgovorimo nešto što je Crkva izgovorila nekih tjedan dana ranije, u posveti Presvetom Srcu Isusovu.

To mi je bio taj motiv – da ako je hijerarhija nešto napravila za nas – da je vrijeme da mi odgovorimo. Imao sam osjećaj da to trebam iznijeti, Marko se s tim složio, a produkcija i bend zapravo nisu znali — cijeli trenutak bio je jako spontan.“

„HKR kod vas” na Jarunu / Foto: Mihael Varenica

Molitvena zajednica Milosrdnog Srca Isusova predvodila je krunicu Božjeg milosrđa za nakane slušatelja HKR-a. Svake nedjelje, od 16 do 18 sati, mole za spas duša u čistilištu. „Gospodin pruža priliku da aktivno sudjelujemo u spasu tih duša“, kazala je Silvana Planinić iz zajednice.

Caritas Župe Duha Svetoga, koji vodi Cmilja Jurišić, pruža kontinuiranu podršku potrebitima unutar župe, a poseban je primjer akcija održane povodom 50. obljetnice župe, kada su pripremili 50 paketa pomoći za najosjetljivije župljane.

Caritas se oslanja na „tihe donatore“ koji uplaćuju redovito na žiro račun – bez potrebe za medijskom pažnjom. „To nama omogućuje fleksibilnost tijekom cijele godine i osigurava pomoć svima koji nam se obrate – od hrane i lijekova do pomoći u režijama.“

Cmilja Jurišić / Foto: Mihael Varenica

Davorin Novosel, jedan od prvih salezijanaca suradnika s obećanjem u svijetu, opisao je kako je 2013. godine nastala salezijanska škola.

„Škola je počela u prostorijama crkve Duha Svetoga, u podrumu, prema don Boscovom preventivnom sustavu, s naglaskom na kvalitetno provođenje vremena učenika. Djeca su znala reći: ‘Mi smo jedina škola koja je u podrumu, a iznad nas je crkva. Počeli smo s temeljima i radili prema sustavu don Bosca.’“

Osvrnuo se i na svoje tehničke inicijative, uključujući izradu prvih iskaznica za prijatelje HKR-a: „Mi smo tehničku izvedbu napravili sami, vidio sam tu iskaznicu nedavno kod vas i malo je onako ‘zaškakljal0’ srce“, kaže Novosel, a važno je dodati da danas još uvijek postoje prijatelji koji s ponosom pokazuju te iskaznice.

Davorin Novosel / Foto: Mihael Varenica

Pogled u kapelici crkve „puca“ izravno na svetohranište, gdje se nalazi Presveti Oltarski Sakrament i Majka Marija. Ovaj intimni prostor omogućuje vjernicima da „osjete“ otkucaje Isusovog i Marijina srca, a među njima i članovi Udruženja Marije Pomoćnice.

Udruženje ADMA je grana salezijanske zajednice, utemeljeno prema ideji svetog Ivana Bosca, čiji su laici širili pobožnost prema Mariji Pomoćnici. „Oltarski sakrament je uvod u ono što mi radimo i živimo“, kaže predsjednica udruženja Valerija Pepelko. ADMA se bazira na molitvi, ali i na djelovanju – uključuje osobne i zajedničke molitve, poput devetnice Mariji Pomoćnici svakog mjeseca.

Valerija Pepelko / Foto: Mihael Varenica

Voditelj oratorija i župni vikar, don Ivo Šokčić, svojom životnom pričom pokazuje svu ljepotu salezijanske karizme na Jarunu. Priča don Ive pokazuje kako Bog spaja različite životne putove – od studija matematike, tamburica, volontiranja na Jarunu, do voditeljstva oratorija. „Svaki dio mog odrastanja trebao se dogoditi s razlogom“, kaže.

Iskustva s fakulteta i volontiranja bila su mu potrebna da shvati gdje ga Bog poziva, a smisao života vidi u potrazi za pravom srećom kroz radost i služenje mladima.

don Ivo Šokčić / Foto: Mihael Varenica

Za mlade preporučuje zornice u 6 sati, klanjanja utorkom u 21:30, studentski vjeronauk srijedom te svakodnevni oratorij poslije večernje mise. Uz to, oratorij i salezijanci nude mogućnosti uključivanja u zborove, ministrante, tehničke skupine i druge aktivnosti.

„Posebno radimo na upoznavanju i umrežavanju tih mladih i svaka mlada osoba koja dođe dobro je došla.“

Prijatelji HKR-a / Foto: Mihael Varenica

Bila je ovo prilika za druženje slušatelja i djelatnika pa je posebnu vrijednost ovom danu dala i naša Dorica, koja je ovu prvu nedjelju došašća nazvala „nedjeljom naših nadanja“.

Istaknula je da ju je ganulo što je pod svodom ispisano 15 840 imena poginulih branitelja, temelj onoga što danas uživamo. Istaknula je i radost što se u crkvi okupljaju brojne obitelji i mladi, pa je s osmijehom dodala da se „čak i don Bosco sigurno smiješi“ gledajući kako salezijanci nastavljaju njegovo poslanje.

Dorica / Foto: Mihael Varenica

HKR je na Jarunu emitirao prijenos svete mise u 10:30, koju je predvodio don Ivo Šokčić, a svojim je pjevanjem uzveličao dječji zbor Don Boscova radost pod ravnanjem s. Zrinke Majstorović.

don Boscova radost / Foto: Mihael Varenica

U popodnevnim satima donijeli smo mozaični program kroz koji smo predstavili najveću snagu ove zajednice – živu Crkvu razigranu darovima Duha Svetoga, bogatu vjernicima laicima, salezijanskim suradnicima, glazbenicima, graditeljima i moliteljima.

Hvala, dragi prijatelji…

Hvala svima koji su nam ove nedjelje otvorili svoja srca, svoje vrijeme i svoje priče.

Zvonimir Ancić i don Pejo Orkić / Foto: Mihael Varenica

Na Jarunu, ondje gdje su suze jarunskih majki i žena rodile Svetište Svete Mati Slobode, osjetili smo da ta žrtva i danas živi – u osmijehu djece koja trče u crkvenom dvorištu, u mladima koji mole, u obiteljima koje jedni druge nose, u zajednici koja diše zahvalnošću.

Hvala i našim dragim salezijancima, koji su nas primili kao svoje, baš onako kako, po uzoru na sv. Ivana Bosca, prihvaćaju svako dijete i svakog mladog čovjeka koji pokuca na njihova vrata.

„HKR kod vas” na Jarunu / Foto: Mihael Varenica