Što vam prvo padne na pamet kada čujete HGSS? Točno, to su ljudi koji na poziv ostavljaju sve svoje poslove i svoje obitelji i dolaze u pomoć potrebnima širom domovine. Oni su i svjetski vrh u svome poslu u Hrvatskoj, a vrlo su cijenjeni i širom svijeta. Za HKM govori Jadran Kapović, pročelnik Komisije HGSS-a za informiranje i analitiku. Povod je 70. obljetnica Hrvatske gorske službe spašavanja, odnosno jedna mala akcija kojom će taj lijepi jubilej HGSS obilježiti i na društvenim mrežama.
G. Kapoviću, što ste htjeli ovom akcijom?
Već je sedamdeset godina iza nas i u svih tih sedamdeset godina uvijek smo sve radili u zajedništvu s našim pratiteljima i prijateljima. Zato smo im htjeli ponuditi nešto čime bismo zajedno obilježili našu obljetnicu. Vrlo često smo i dosad dobivali i fotografije i video materijale s nekih pohoda ili izleta, kada su nam ljudi ili zahvaljivali ili nas pozdravljali.
Htjeli smo na ovaj način, uz #HGSS70, skupiti arhivu tih fotografija i videa i objediniti ih u završni video kojim ćemo proslaviti tih sedamdeset godina.
Pogotovo zato što je tih sedamdeset godina jako vezano uz planinarstvo, alpinizam i speleologiju, pa da od svih tih dijelova onoga što nam je blisko na kraju dobijemo jedan fini kolaž kojim ćemo sami sebi čestitati rođendan.
Što vam ljudi šalju, jesu li to duhovite ili opasne snimke?
Zasad se uglavnom radi o simpatičnim videosnimkama i fotografijama. Još ih nema puno jer kampanja je tek krenula. Zato smo i odlučili da traje mjesec dana, kako bi se ljudi stvarno imali vremena snimiti.
Ipak, napominjemo da treba ipak biti odgovoran u svemu. Neka to bude simpatična i lijepa snimka, ali kadar spašavanja GSS-a u videu za čestitanje ne povećava šanse za dobivanje nagrade.
Kako je uopće došlo do toga da ste tako popularni na društvenim mrežama? Tko vam smišlja te zaista kreativne i duhovite objave, tweetove i infografike?
Kad smo krenuli s takvom komunikacijom, tada je u našem okruženju, barem u tim institucijama koje se bave ozbiljnim poslovima spašavanja života, i komunikacija bila dosta tvrda i čvrsta. Ono što smo i željeli je i ovo što sam spomenuo, da svih 70 godina surađujemo s ljudima, bilo planinarima, alpinistima ili turističkim zajednicama.
Mi smo dio naroda i na usluzi tom narodu. Naš moral i etika nam ne dopuštaju okrenuti glavu kad bilo što treba napraviti. Zato smo se željeli tom novom komunikacijom približiti ljudima, bez korištenja kompliciranih ili tehničkih izraza.
Htjeli smo govoriti jednostavnim jezikom kojim govore naši pratitelji i tako im pokazati da smo dio njih i da nismo neki superheroji ili netko tko se posebno ističe, osim po tome što svoje vrijeme dajemo za pomoć drugima.
Dakle, jednostavna komunikacija i, ono što je dosta bitno, dvosmjerna. Osluškujemo što ljudi govore i komentiraju i onda svi zajedno radimo na tome da se poveća sigurnost, odnosno da svi budemo odgovorni i pažljiviji.
Kako možemo ljude potaknuti da budu u prirodi, ali da budu odgovorni i da se živi i zdravi vrate svojima najmilijima?
Najbolje što mi objavljujemo su vijesti o našim akcijama. Samim time, kad ljudi vide šta se dogodilo, i zbog čega se dogodilo, počinju promišljati o tome da se to može dogoditi i njima ili njihovima bližnjima.
Kad nesreću stavimo u osobni kontekst, nitko ne želi da se to njemu dogodi i postane oprezniji. Ali nezgoda se može dogoditi i najiskusnijima, tako da ponekad spašavamo i kolege iz Službe.
HGSS zato i postoji, da pomogne svim ljudima kojima se dogodi nesreća, ali i kako bi se povećala razina sigurnosti i odgovornosti, a koja kreće od svih nas, te kako bi na kraju imali što manje akcija.
U vašem nazivu stoji Gorska služba spašavanja, ali vi pomažete i u akcijama na moru i rijekama, nije li tako?
U Službi postoji Komisija za spašavanje na vodama i poplavama, jer smo zbog prirodnih nepogoda, pogotovo nedavnih poplava, počeli razvijati znanja i sposobnosti kako bi mogli pomoći, jer ne možemo i ne znamo okrenuti glavu i reći da se to nas ne tiče.
HGSS trajno radi na usavršavanjima i osnaživanju svojih kapaciteta, kako bi uvijek bili spremni odgovoriti na poziv u pomoć.
Često radimo na nepristupačnom terenu ili kad su potrebna naša specifična znanja i sposobnosti, koristimo i dronove s termovizijskim kamerama, ali na moru radimo isključivo na poziv Državne središnjice za potragu i spašavanje na moru, Lučke kapetanije ili pomorske policije.
Kako izgleda radni dan jednog HGSS-ovca dok nema akcije, odnosno što se dogodi kad dođe poziv?
U HGSS-u je zaposlen samo mali broj djelatnika, nužnih za funkcioniranje cijeloga sustava, a svi spašavatelji su volonteri. To znači da svatko od nas ima svoj posao, a na poziv se na dogovoreno mjesto odazivamo u roku od 15 minuta.
U dolasku do lokacije se već određuje tko vodi koji tim, kako ćemo otprilike reagirati, što sve trebamo napraviti i onda taj plan samo trebamo realizirati. Kad radimo, vrlo često radimo u tišini jer svatko zna što mu je činiti. Ta tišina stvara i određenu sigurnost kod onih koje spašavamo, da je sve OK i da se sad, kad smo mi došli, stvarno ne može više ništa loše dogoditi.
Svatko od spašavatelja ima svoj redoviti posao, a na dogovoreno se mjesto nakon poziva odazivaju u roku od 15 minuta.
Nakon što završimo akciju, slijedi raspremanje opreme, tankanje i pranje vozila, pisanje izvješća i dopunjavanje opreme. Najbitniji dio svega je analiza svega što je napravljeno, jesmo li negdje mogli nešto bolje ili kvalitetnije učiniti. Uglavnom su to nijanse, ali se uvijek preispitujemo kako da idući put budemo još bolji. Ta samokritika nam najviše daje da napredujemo.
S obzirom da smo nacionalni radio, gdje su sve postaje, odnosno ispostave HGSS-a u Hrvatskoj i koliko ih ima?
HGSS širom Hrvatske ima 25 stanica koje su samostalne pravne osobe. A svaka od njih ima još i određeni broj ispostava, odnosno manjih operativnih jedinica raspoređenih tako da pokrijemo što veće područje.
Primjerice, moja matična Stanica je u Dubrovniku, a ispostava u dolini Neretve, udaljenih možda 90 km od Dubrovnika. Ali to ima smisla zato što ekipa u Neretvi može u prvih sat vremena napraviti dobru pripremu ili odraditi sama neku akciju, dok ne dođu kolege iz susjednih stanica. Na taj način pokušavamo pokriti što veći dio Hrvatske i biti što operativniji.
Vratimo se povodu razgovora, vašoj akciji na društvenim mrežama. Na koju adresu se mogu poslati snimke i fotografije ili koji hashtag treba uključiti?
Ideja je da ljudi sami snimaju foto ili video materijale i da ih objavljuju na svojim profilima. Objave moraju postaviti na javno, da ih možemo i mi vidjeti, i obavezno se mora staviti #HGSS70, zajednički hashtag cijele proslave. Voljeli bismo da ljudi budu simpatični, kreativni i zabavni te da budu bliski našem načinu komunikacije. Tako ćemo pokazati da, iako se bavimo jako ozbiljnim poslom spašavanja ljudskih života, gdje si ne smijemo dopustiti nikakvu pogrješku, postoji i ovaj malo opušteni i zabavni dio HGSS-a koji ljudi prepoznaju, ali je i prilika da nam odgovore našim stilom komunikacije.