“Nažalost ili na sreću, ova pandemija je pokazala nešto pogubno i kod nas vjernika. Radi se o tome da svatko misli da je njegovo mišljenje pravo i istinito te vođeno Duhom Svetim kao i vlastita savjest. Zanima me tko to sebi može potvrditi da mu savjest ili razmišljanje vodi Duh Sveti? Možda će netko kazati da ide na misu, živi sakramentalno, čini dobra djela, moli šest krunica dnevno… Ali zar je to znak da nam savjest sigurno vodi Duh Božji? Kroz povijest je bilo mnogo onih koji su živjeli jako pobožno, a na kraju su skrenuli s puta i čak se odvojili od same Crkve. Danas, u takvim prilikama padamo u zamku da mi bolje znamo nego li Sveta Crkva. Čak Crkvu i Papu gledamo kao one koji su skrenuli.

No, nije li upravo to đavolska zamka koja nas odvaja od posluha, od jedinog pravog korektiva naše savjesti, od istinskog temelja koji jedini može potvrditi što je od Duha Svetog.

I tako još poslušnost Crkvi napadamo, prozivamo demonskom poslušnošću, a demoni nikada ne mogu biti poslušni, pa postoji samo demonska neposlušnost. Đavao, Sotona, sve može glumiti, ali ne može svoje mišljenje prilagoditi posluhu. S tim mislima, vrijeme je da preispitamo sebe i vidimo koji nas to duh vodi, jer ako se protivimo posluhu Crkve i držimo da je naše mišljenje ili iskustvo, ili unutarnji doživljaj savjesti iznad toga i ispravniji, onda sumnjam da iza toga stoji Duh Sveti. Đavao na sebe može staviti svaki plašt, osim plašta poslušnosti. Može govoriti kao Isus, ukazati se kao Isus, Marija i sveci, ali nikada, baš nikada ne može biti poslušan jer zbog neposluha je i pao.