U povodu Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk te Dana sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja, u Širokom Brijegu je položen vijenac, zapaljene svijeće i održana prigodna molitva za sve stradale žrtve. Time su u petak započeli “Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca” u povodu 79. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću, a nastavljeni su sinoć svetom misom zadušnicom za pobijene fratre i puk u Širokom Brijegu koju je predvodio fra Marin Karačić, župnik župe Gorica Sovići iz koje su ubijena dva svećenika fra Križan Galić i fra Melhior Prlić, a iz ove župe u drugom svjetskom ratu i poraću ubijene su 233 osobe, prenosi Radiopostaja Mir Međugorje.

Na početku svete mise fra Marin Karačić, govoreći o našem duhovnom životu, kazao je kako ništa dobro i ništa kvalitetno ne može biti na brzinu, nego sve ono što je dobro i kvalitetno iziskuje rad, trud, strpljenje…

”Mi možemo nešto na brzinu osjetiti, može nešto na brzinu zabljesnuti u našim životima, može nas nešto očarati, ali to neće potrajati dugo. Vjera je jedna vatra koja se treba održavati. Vjeru treba rasplamsati, jer ako je zaboravimo i ostavimo sa strane, ona će se ugasiti. Zato ne dopustimo da ovaj svijet, da grijeh gasi vatru u našim srcima. Večeras na poseban način molimo za naše pobijene fratre, naš pobijeni narod, zahvalni za njihovo svjedočanstvo, za njihovu vjeru. Oni nisu dali da im neprijatelj ugasi tu vatru”, kazao je fra Marin Karačić pozivajući nas da molimo kako bismo uvijek znali ”održavati plamen vjere u našim životima”.

U svojoj propovijedi fra Marin je istaknuo dvije stvari koje đavao posebno napada, objašnjavajući kako su to dvije ćelije koje su najvažnije. To su obitelj i svećenici.

Nemojmo nositi nikakve zle uspomene, loše uspomene prema svojim roditeljima i prema svojoj prošlosti.

”Obitelj zato što ono sve što vi jeste, to ste dobili od svojih roditelja. Nekad nam roditelji možda nisu dali ono što smo htjeli. Nekad nam roditelji nisu bili najbolji. Nekad nam nisu dali ono što vidimo danas da bi bilo bolje. Ali kako je dobro oprostiti roditeljima. I stvarno reći: Tata i mama, znam da možda niste bili najkvalitetniji, ali vjerujem da ste dali sve od sebe. Da ste dali sve od sebe i da ste dali najbolje što ste mogli u tome trenutku. Nemojmo nositi nikakve zle uspomene, loše uspomene prema svojim roditeljima i prema svojoj prošlosti. Kako je dobro to ostaviti i za sebe! Sve ono što jeste, sve ono što ja jesam, što vi jeste, to smo dobili u svojoj obitelji. I zato sotona upravo želi to razrušiti.

S druge strane svećenici? Jedino preko svećenikovih ruku dolazi Kristovo tijelo, dolazi nam živi Bog, kakav god bio taj svećenik, preko njegovih posvećenih ruku dolazi tijelo i krv Kristova. Samo na taj način!

I zato itekako trebamo čuvati te dvije dragocjene zajednice koje nam je Bog sami dao i ostavio”, kazao je fra Marin, napominjući i kako je Isus mogao doći i na drugi način, ali odabrao obitelj, da bude u okrilju oca i majke, da se netko mora brinuti za njega…

”On je htio postati poput nas, da mi možemo postati poput njega”, kazao je fra Marin Karačić, a govoreći o tome kako se ne možemo svidjeti i Bogu i ljudima stavlja nam za primjer Isusa koji je bio nepokolebljiv i poseban, koji je bio toranj kojeg se nije dalo sakriti nego su ga morali srušiti…

I isto se tako dogodilo i sa našim pobijenim fratrima. Njihovu vjeru se nije dalo ušutkati.

”I isto se tako dogodilo i sa našim pobijenim fratrima. Njihovu vjeru se nije dalo ušutkati. Njih se nije dalo kupiti. Njih se nije dalo potplatiti. Njih se nije dalo prevariti. Jedina opcija bila je srušiti. Srušiti fratre, srušiti vjerni puk, ali ta krv prolivena postala i cigla koja je sagradila još veće kule, još veće tornjeve, još veće utvrde. I dan danas ih gradi.

Kako je prekrasno kad imaš za nekoga umrijeti. I kako je tužno kad ti nema ništa sveto na ovome svijetu za što bi ti htio dati život. Ja vjerujem da su vaše obitelji u vrhu, da biste htjeli za njih dati život. Da bi roditelji htjeli dati život za svoju djecu i djeca za roditelje. I prekrasno je ako postoji netko za koga si ti spreman umrijeti. Danas se to možda neće tražiti od nas. Neće se tražiti da ginemo za svoju vjeru, ali će se itekako tražiti da živimo svoju vjeru.

Kako je prekrasno kad imaš za nekoga umrijeti. I kako je tužno kad ti nema ništa sveto na ovome svijetu za što bi ti htio dati život.

I vidimo kako se zlo uvlači na jedan totalno drugačiji način nego prije. Možda nećemo doživljavati takve otvorene progone, ali doživljavamo progone i naše savjesti, progone naše vjere, progone svega onoga što je kršćanskog… Zlo nam se uvlači na neka mala vrata i želi nam uzeti dušu. I upravo puca na ovo dvoje, na obitelj i na svećenike”, kazao je fra Marin Karačić.

Na kraju svete mise fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator postupka mučeništva fra Leo Petrović i 65 subraće dodijelio je nagrade onima koji su ih zaslužili svojim djelima nastalima kroz natječaj na temu ‘Pobijeni hercegovački franjevci’. Treće mjesto osvojio je Mladen Mandžo, učenik 4. razreda Gimnazije dr. fra Slavko Barbarić u Čitluku. On je napisao, uglazbio i otpjevao pjesmu ‘Svjedoci’. Drugu nagradu osvojila je Mia Musa, učenica 4. razreda Gimnazije fra Dominika Mandića, koja je napisala rad pod naslovom ‘Tišina vjerom protkana’, a prvu mjesto u kategoriji mladež osvojila je pjesma ‘Za one kojih nema’, koju je napisao Jakov Kraljević, učenik 4. razreda Gimnazije fra Dominika Mandića u Širokom Brijegu.

Trodnevnica se nastavlja sutra u 18 sati, kada svetu misu u Širokom Brijegu predvodi fra Dario Dodig, gvardijan i župnik na Humcu, a u utorak fra Mario Knezović, župnik u Kočerinu. Prije svete mise od 17 sati i 30 minuta moli se krunica.

Na sami dan obljetnice, u srijedu 7. veljače, program započinje u 16 sati molitvom pred ratnim skloništem, mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Nastavlja se molitvom pred grobom gdje su trenutno pokopana 24 ubijena hercegovačka franjevca. Slijedi sveta misa zadušnica koju će predvoditi i na njoj propovijedati fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.