U tjednu uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, donosimo prilog o nesebičnoj vojnoj službi omiljenog hrvatskog franjevca i umjetnika, Joakima Gregova, kojega su rodbina, prijatelji i vjernici na čelu s hvarskim biskupom Rankom Vidovićem 12. studenoga ispratili na vječni počinak.
Nakon izbijanja prvih oružanih sukoba i smrti prve žrtve Domovinskog rata, mladog dragovoljca Josipa Jovića na Krvavi Uskrs 1991. godine, fra Joakim odmah napušta pastoralni i umjetnički rad u Sjedinjenim Američkim Državama te se vraća na rodni Pašman.
Iste godine postaje jedan od prvih kapelana Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, kao dušobrižnik 134. brigade koju će prisutan u vojnim redovima pratiti sve do 1996. godine.
Zajedno sa 134. domobranskom pukovnijom Hrvatske vojske sudjelovao je u obrani 12 kilometara Jadranske magistrale, operaciji Maslenica i u operaciji Oluja kod zauzimanja Gradine ponad sela Vukšića i oslobađanja Benkovca.
Kako sam svjedoči, često je „imao glavu u torbi“, neprestano na prvoj crti obrane, no njegova glavna skrb bila je tjelesna, psihička i duhovna dobrobit mladih hrvatskih vojnika.
Činio sam sve da ti mladi ljudi na prvoj crti ne polude i održe se psihički i fizički što boljima.
„Trebalo ih je sačuvati da ne čine zločine i uvjeravati ih da im je neprijatelj samo onaj s puškom u ruci, ne zarobljeni, a pogotovo ranjeni vojnik“, prenose fra Joakimove riječi Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, iz razgovora za Slobodnu Dalmaciju.
Za svoj doprinos tijekom rata odlikovan je mornaričkim činom zapovjednika bojnog broda.
Fra Joakim Gregov, zvani Jaki, pet godina borio se pod vodstvom generala Ante Gotovine, te su postali i veliki prijatelji.
U poslijeratnim događanjima, hvarski franjevački samostan „Gospe od Milosti“ u kojem je boravio fra Joakim bio je pod posebnim nadzorom Protuobavještajne službe zbog optužbe haaške tužiteljice Carle del Ponte da ondje „skriva“ generala Gotovinu.
Nismo ništa skrivali, samo smo branili naše.
Kada je Ante Gotovina bio osuđen, na franjevačkom samostanu crna zastava bila je spuštena na pola koplja u znak žalosti.
Hvarski biskup Ranko Vidović na sprovodu fra Joakima izrazio je zahvalnost za plodove njegovog nesebičnog služenja.
Kao vojni kapelan u najtežim je trenucima donosio vjeru i nadu onima koji su ostajali iza stradalih u teškom ratu.
Istaknuo je kako je Joakima Gregova, dušobrižnika, hrvatskog branitelja i umjetnika, najviše krasilo: milosrđe.