Slavlje je počelo procesijom s relikvijom sv. Terezije od srednjovjekovne crkve sv. Lovre do barokne katedrale sv. Terezije.

Sudjelovali su brojni vjernici –  kanonici Stolnog kaptola sv. Petra, svećenici iz požeških župa i Katedralnog arhiđakonata te središnjih biskupijskih ustanova, đakoni, redovnici i redovnice, vjeroučitelji, bogoslovi i pitomci požeškog Kolegija, učenici i djelatnici katoličkih škola, te predstavnici vlasti, gradskih, crkvenih i civilnih udruga, kao i Hrvatske vojske i policije…

Misu su uz domaćeg biskupa Ivu Martinovića suslavila petorica biskupa.

Predslavio je i propovijedao zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Podsjetio je da je i sv. Terezija Avilska posve iskreno pisala o svojim slabostima i pogrješkama kroz koje je prolazila na putu čišćenja.

„Kad se duhovno probudila, prepoznala je prepreke koje su zaustavljale njezin duhovni napredak. Nažalost iste prepreke, ali u daleko većoj mjeri, zaustavljaju i danas kršćane u duhovnom rastu.“

Potaknuo je prisutne da im na prvom mjestu bude čovjek i njegovo dostojanstvo: „Bog nas poziva po primjeru sv. Terezije da se duhovno probudimo i oslonimo na njegovu milost.“

Na kraju je rekao da Isus poziva na izvor: „Neka, braćo i sestre, nikada ne umre molitva: ‚Daj mi piti‘ – čežnja za boljim, za višim, za ljepšim, čežnja za Bogom“.