Ove su godine na proslavi svetkovine sv. Tome sudjelovali i sudionici Godišnjeg susreta hrvatskih misionara i misionarki te nacionalnih i dijecezanskih ravnatelja Papinskih misijskih djela iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, koji se ovih dana održava na području Porečke i Pulske biskupije.

Misu je ove godine predvodio mons. Ivica Petanjak, krčki biskup te predsjednik Vijeća za misije HBK, uz koncelebraciju porečkog i pulskog biskupa ordinarija mons. Ivana Štironje te porečkog i pulskog biskupa u miru mons. Ivana Milovan. Uz biskupe je koncelebriralo šezdesetak svećenika.

Misi su nazočili misionari: don Milan Knezović, misionar u Brazilu, don Luka Pranjić, misionar u Ekvadoru, s. Iva Jelić, misionarka u Ekvadoru, don Danko Litrić, misionar u Ruandi, don Velimir Tomić, misionar u Tanzaniji, fra Ivica Perić, misionar u Zambiji, s. Mirjam Filipović, misionarka na Haitiju, s. Ivančica Fulir, misionarka u Beninu, s. Elizabeta Žuljević, misionarka u Ugandi p. Tomislav Mesić, misionar u Tanzaniji, s. Marija Lucija Vincek, misionarka u Nigeriji, s. Ivana Margarin, nacionalna ravnateljica PMD u RH mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj PMD u BiH te dijecezanski ravnatelji PMD iz Hrvatske, BiH te Crne Gore.

Prije početka misnoga slavlja okupljenima se je uvodnim pozdravima obratio vlč. Rikard Lekaj, katedralni župnik. Misi je u ime Grada Pule nazočila zamjenica gradonačelnika Ivona Močinić, zamjenik gradonačelnika  iz redova talijanske nacionalne manjine Bruno Cergnul, zamjenik načelnika Policijske uprave istarske Božo Kirin, načelnik Policijske postaje Pula Vjekoslav Vukšić, te čelni ljudi brojnih ustanova i institucija koje djeluju na području Pule. Svojom su nazočnošću u paradnim odorama cijeli događaj uzveličali pripadnici postrojbi policije, vojske te mornarice.

 U duhu ekumenske suradnje i ove je godine proslavi sv. Tome nazočio i perojski u pulski paroh o. Goran Petković.

“Gospodin i Bog i moj.”

U homiliji se biskup Ivica Petanjak osvrnuo na misno evanđelje. Podsjetio je, kako ono nije nepoznato, jer ga čitamo svake godine u vazmeno vrijeme, i pitamo se što je to spriječilo Tomu apostola da ne bude one večeri sa apostolima. „No, kako god bilo, kad su mu apostoli prenijeli da su vidjeli Uskrsnuloga, rekao je: ‘neću vjerovati dok se sam ne uvjerim’. Postavlja se pitanje zašto je Toma sebe proglasio ateistom? Je li to bilo njegovo čvrsto uvjerenje ili si je prigovarao što nije bio sa svojima? Činjenica je, da je rekao ‘dok ne stavim svoje ruke i ne provjerim mjesto Isusovih ožiljaka od čavala i križa neću vjerovati’ Nakon osam dana Isus ponovno dolazi. Isti pozdrav ‘mir vama’, i zanimljivo, kao drugi apostoli da ne postoje. Isus se direktno obraća Tomi i poziva ga neka provjeri i neka se uvjeri“ rekao je biskup. Upozorio je, kako neki crkveni oci govore: Toma je dotaknuo i povjerovao. No, to nije istina. Tako evanđelje ne kaže. Evanđelje ne kaže da je Toma dotaknuo, nego kad je čuo Isusov glas rekao je: Gospodin i Bog i moj. „U cijelom Svetom pismu ne postoji svečanija izjava u vjerovanje u Uskrsnuloga Gospodina od ove Tome apostola. To je najsvečanije svjedočanstvo i definicija Uskrsnulog Gospodina. Isus mu nije rekao ‘budući da si me dotaknuo’, nego budući da si me vidio, povjerovao si.

Vjera nije da opipaš, vjera je da vjeruješ na riječ Božju, i zato svaka vjera ovisi o tome koliko smo mi spremni vjerovati onom što nam Gospodin govori.

Postavlja se pitanje može li zemaljski čovjek dotaknuti nebeskoga, jer ovdje se radi o dvije razine postojanja. Jedna je ovdje na zemlji, u tijelu, fizičku, a druga onoga proslavljenoga Isusa Krista“ rekao je biskup, te pojasnio, kako je sam sv. Toma očito shvatio čim je čuo Isusov glas da put vjere nije put doticanja, nego je put povjerenja. „Vjera nije da opipaš, vjera je da vjeruješ na riječ Božju, i zato svaka vjera ovisi o tome koliko smo mi spremni vjerovati onom što nam Gospodin govori. I budući da Božja objava malo kada dolazi direktno, već je to najčešće preko nekih drugih osoba, vjera je pitanje povjerenja u onoga tko nam vjeru predaje. Zato ovdje imamo dvostruko povjerenje, u Boga s jedne strane i u čovjeka s druge strane“.

Opasno je ići tamo gdje drugih nema, jer vjera se svjedoči u zajednici.

U tom je vidu ukazao na tri činjenice. „Prva je, da Isus Krist dok je hodao zemljom je govorio kako je došao tražiti izgubljeno, došao je tražiti grešnika, ozdraviti bolesnika, vratiti život smrtniku. Isus kad je proslavljen nastavlja isto svoje djelo. Zato Njemu nije ispod časti da se ide objaviti jednome Tomi. I nakon uskrsnuća Isus ne prestaje tražiti čovjeka grešnika, čovjeka koji je potreban njegove blizine i njegova spasenja. To je ono što nam Bog uvijek garantira, nikada neće dignuti ruke od nas. Bog ostaje vjeran dovijeka. Druga se odnosi na Tomu. Kakav god je bio  nije prestao tražiti Gospodina. I mi smo poput Tome često sumljivci, možda se deklariramo da smo i nevjernici, grešnici, slabići, ali u svemu je bitno samo jedno: nemojmo okrenuti leđa Gospodinu“. Na kraju govoreći o trećoj činjenici, biskup Petanjak je naglasio važnost zajedništva. „Toma nije bio zajedno s drugima. Naglašava se biti zajedno. Opasno je ići tamo gdje drugih nema, jer vjera se svjedoči u zajednici. I kad si u zajednici, zajednica je ona koja te nosi, podupire, hrabri, podržava. Isus je rekao ‘gdje su dvojica ili trojica u moje ime, Ja sam s njima’. Dakle, nikad nećeš znati koji je milosni trenutak Božjega pohoda. To je ono zašto naglašavamo važnost nedjeljne euharistije, kad je cijela zajednica na okupu. Ne može za kršćanina biti važnijega posla od onoga da je sa svojom braćom i sestrama koji u istoga Krista vjerovanja. To su najmilosniji trenuci ako hoćeš susresti Gospodina“ poručio je biskup Petanjak.

Svjedočanstva misionara

Nastavljajući u duhu evanđelja, p. Ivan Knezović, član Družbe Božje Riječi – verbiti posvjedočio je o svom 14-godišnjem djelovanju u Brazilu. Nakon što je desetak godina djelovao kao župnik, sada posjećuje župe sjeverne provincije.

Toma malo izgubljen, malo nepovjerljiv, nakon susreta Krista pretvara se u pronositelja. Nitko se ne spašava sam, Bog nas stavlja u zajednicu.

Promišljajući o evanđelju, posvijestio je, kako nam se Krist daje u zajedništvu, te je znakovito da Toma ne odustaje od zajedništva. „Ustrajao je na putu dobra i gradnje zajedništva. A to je dio poslanja svakog kršćanina. Zajedništvo je lako razgraditi. Svi znamo iz obiteljskog života ili suživota u redovničkoj zajednici kako je lako posijati sjeme zloće koji nas dijeli. Krist pomiruje prvi nukleus, apostole, i njima daje zalog da naviještaju i opraštaju. Oni su prvi iskusili oprost i tu se rađa prva Crkva. Toma malo izgubljen, malo nepovjerljiv, nakon susreta Krista pretvara se u pronositelja. Nitko se ne spašava sam, Bog nas stavlja u zajednicu. Podijeljeni ne svjedočimo, razdijeljeni nismo primjer“ naglasio je p. Knezović. Posvjedočio je, kako u susretu s katehistima, voditeljima zajednica, misionari nastoje približiti Kristov život i Riječ Božju koja je svjetlo koje nas vodi Bogu i koje u nama obnavlja uvijek isti žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu. „Putujući od župe do župe, pokušavamo donijeti malo misijske animacije i žara u župama koje su plod misionarskog djelovanja i 130 godina prisutnosti našega Reda u Brazilu“.

Zahvalio je svima koji molitvama prate misionare, i što dijele ono što im je Bog dao i tako čine velika djela. „Neka vas Bog blagoslovi, budite svjedoci zajedništva. Što je tama diobe veća, svjetlo ljubavi jače sjaji. Krist nas poziva da svijetlimo Njegovu ljubav gradeći zajedništvo, ujedinjujući, ne odbacujući nikoga. Neka nam Bog da milosti i snage da budemo most da preko nas i drugi osjete toplinu Božje ljubavi, jer ako postoji nešto što mijenja na moralnom ili etičkoj razini jedne osobe, onda je to iskustvo ljubavi“ rekao je p. Knezović.

Vjernicima se obratila i s. Lucija Vincek, Karmelićanka Božanskog Srca koja već dvadesetak godina djeluje u Nigeriji. U selom u kojem živi uglavnom su stariji ljudi i obitelji s puno djece. Posvjedočila je velikom siromaštvu, koje se u odnosu na vrijeme kada je došla povećalo.

Mladi, koje su sestre okupljale kad su došle, stasali su, otišli u gradove, no kad dolaze u selo, prvo svrate kod njih.

„Nema vode, struje, plina, česta su oboljenja od malarije, ljudi žive jednostavno, uglavnom kao poljoprivrednici, no zadovoljni su i zahvalnu za svaku pomoć.“ Istaknula je kako se živi zajedništvo, povezanost. Mladi, koje su sestre okupljale kad su došle, stasali su, otišli u gradove, no kad dolaze u selo, prvo svrate kod njih. Posebno se u božićno vrijeme skupe kod sestara. Iako su otišli iz svoga sela, mladi ostaju povezani zahvaljujući modernim komunikacijama, i međusobna su si podrška.

Molite za nas da možemo pomoći svima kojima nas Gospodin šalje, a i da drugi mogu prepoznati Gospodina po našem djelovanju, rekla je na kraju s. Lucija Vincek.

Po prvi put u povijesti procesija s kipom sv. Tome ulicama Pule

Po završetku misnoga slavlja održana je – po prvi put u povijesti -procesija s kipom sv. Tome po ulicama starogradske jezgre Pule. Procesija je krenula iz katedrale, preko Trga sv. Tome, Kandlerovom ulicom, Forumom, Ulicom Sergijevaca, ispod Slavoluka Sergijevaca, Trgom Portarata, Giardinima, Carrarinom ulicom te ponovno Kandlerovom natrag do katedrale.

U procesiji su svoje mjesto imale zastave: državni stijeg, zastava Istarske županije, Grada Pule, Porečke i Pulske biskupije, te više župnih zastava. U procesiji su iza zastava išli djeca i odrasli u istarskim narodnim nošnjama, zatim članovi postrojbi policije, vojske i mornarice, predstavnici civilnih vlasti, Puhački orkestar grada Pule, redovnice, svećenici, biskupi, nosači s kipom sv. Tome te iza kipa narod Božji.

Svojevrsno povijesno iskupljenje

Doživjeti ovako veliku i nadasve velebnu procesiju koja je Pulom pronijela veliki, novi kip sv. Tome apostola je za sve vjernike ovoga grada velika radost i ponos, a za prethodne generacija i svojevrsna povijesna zadovoljština. U gradu u kojem je u pojedinim periodima za vrijeme bivše države znalo biti nastanjeno više vojnih nego civilnih osoba, gdje su crkve u poratnom vremenu pretvarane u skladišta, vidjeti članove vojske, mornarice i policije kako ponosno koračaju za kipom sveca zaštitnika nikoga ne može ostati ravnodušnim.

Ako se pak vratimo još malo ranije u povijest, oni koji dobro poznaju crkvenu povijest svoga grada, u slici mornara u odorama kako koračaju ispred pulske katedrale, zasigurno se nisu mogli ne sjetiti slike jednog velikog Božjeg ugodnika ovoga grada podno Arene, Egidija Bullesija, koji je upravo među mornarima, dok je bio na odsluženju vojnoga roka u talijanskoj mornarici, ali i kao radnik u pulskom brodogradilištu, dvadesetih godina prošloga stoljeća, vršio veliko djelo evangelizacije i širenja Radosne vijesti među mladima.

Po završetku procesije na Trgu sv. Tome ispred katedrale i ove je godine održan koncert suvremene duhovne glazbe, nastupio je pulski kantautor Bruno Krajcar i sestre Palić.