Cesta od Zagreba do Siska neobično je prazna. Probijamo se kroz gustu maglu. No, pred Siskom nas dočekuje sunce. Gužva je sve veća. Naša prva postaja je središte Caritasa Sisačke biskupije. Na ulazi u, Bogu hvala, dobro očuvanu zgradu Caritasa zaustavlja nas mlađi muškarac s pitanjem gdje može ostaviti donacije. Zajedno s prijateljem došao je iz Zagreba, napunili su osobni automobil hranom i zaputili se prema Sisku, govori nam. Upućujemo ga volonterima Caritasa jer ni sami ne znamo odgovor. On je jedan od mnogih koji su samo dan nakon razornoga potresa bez puno premišljanja učinili isto to.

Mladi volonteri nesebično daruju svoje vrijeme za druge!

Iako umorna od neprospavane noći, s velikom nas radošću dočekuje ravnateljica Caritasa Sisačke biskupije Kristina Radić. Mobitel joj u prosjeku zvoni svakih pet minuta. Ona strpljivo odgovara na svaki poziv, preusmjerava, delegira, zahvaljuje, raspituje se, dogovara i traži pomoć… U središtu sisačkog Caritasa susrećemo i ravnateljicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelenu Lončar. I ona je tu da pomogne – jer zajedno smo jači.

Mons. Fabijan Svalina, s. Jelena Lončar, Kristina Radić i Elza Parlov / Foto: HKM

Susrećemo i mnoštvo, unatoč svemu, dobro raspoloženih mladih volontera koji nesebično daruju svoje vrijeme za druge. Volonterka Monika jedna je od brojnih mladih koji marljivo sortiraju i slažu donacije. I inače volontira pa je ovo za nju bila samo još jedna od prilika da daruje svoje vrijeme. Svjedoči da su odmah nakon najsnažnijeg potresa u utorak stigli u središte Caritasa. Iako se zbog potresa osjeća nelagodno, to ju ipak nije spriječilo da djeluje.

“Bilo mi je glupo ostati doma, sjediti prekriženih ruku i čekati. Nekoliko prijatelja i ja smo se okupili i organizirali. Tu smo svaki dan jer želimo pomoći“, govori nam Monika.

Monika i njezini prijatelji i inače su članovi volonterske mladeži te sudjeluju u brojnim volonterskim akcijama tijekom godine. “Ekipa se izmjenjuje, ali do sada je tu s nama više od 30 mladih. Očekujemo da će ih doći još. Čim ih nazovemo, mladi kroz nekih desetak minuta dođu”, posvjedočila je Monika.

Foto: HKM

Zajedništvo nacionalnog, zagrebačkog i sisačkog Caritasa

Nakon što smo posjetili prostore Caritasa, vozimo se s mons. Svalinom te ravnateljicama Lončar i Radić prema središtu Siska. Grad je prazan. Tek poneka obitelj šeta šetnicom uz Kupu. Razrušene cigle stoje uz put. Na zgradama su vidljiva manja ili veća oštećenja, fasada pada…

Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke… za molitvu!

Dolazimo i do katedrale Uzvišenja sv. Križa. Ograđena je i ne možemo joj prići, no oštećenja su vidljiva i ovako. Pred kipom bl. Alojzija Stepinca, koji grli križ, nalazi se mnoštvo cigli. U misli nam dolaze ove blaženikove riječi: “Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači”. Da, molitva nam je sada potrebna više nego ikada.

Susrećemo i biskupa Vladu Košića koji nas prima u sisački ordinarijat. Zgrada ordinarijata je nedavno obnovljena i nije stradala. Biskup Košić nam svjedoči da ga je onaj najsnažniji potres u utorak zatekao u automobilu sa suradnicima. Nimalo nije bilo ugodno, govori nam biskup Košić.

Kip bl. kardinala Stepinca / Foto: HKM

“Katedrala je teško stradala, ali su stradale i okolne crkve. Po mojoj spoznaji ima ih desetak”, rekao je biskup Košić, dodavši da su teško oštećene te će neko vrijeme biti neupotrebljive. Osim njih, stradale su i druge kapele i objekti. Obnovu koja će biti potrebna usporedio je s obnovom nakon Domovinskog rata.

Ova nam je godina u mnogočemu bila velika kušnja!

“Novije građene crkve su bolje prošle – iako imaju oštećenja, nisu se srušile”, napomenuo je biskup, a stare koje su obnavljane prema zahtjevima konzervatora, a među njima i katedrala, teže su oštećene. Postoji i opasnost da se zvonik katedrale sruši na Pastoralni centar pa se ne zna kako će se vjernici okupljati dok je status upitan.

“Ova nam je godina stvarno bila u mnogočemu velika kušnja”, govori nam biskup Košić, dodavši da poziva sve vjernike Sisačke biskupije, ali i sve koji se duhovno žele pridružiti, da molitvom i postom isprate ovu godinu. U molitvu je preporučio i sve poginule u Petrinji, Glini i okolici.

Susret s biskupom Košićem / Foto: HKM

“Molitva može pomoći da se ljudi smire i vjeruju Bogu te znaju da ih Bog nije napustio, iako je kušnja teška”, rekao je biskup Košić te dodao da se kušnjom može učvrstiti vjera i da je trenutna situacija prilika za okretanje Bogu i za duhovnu obnovu. U međuvremenu u Sisak stiže i predsjednik Hrvatskoga Caritasa varaždinski biskup Bože Radoš kako bi iskazao blizinu biskupu Košiću, svim građanima pogođenima potresom i vjernicima Sisačke biskupije.

Najvažnije nam je bilo da prenesemo Presveto na sigurno!

U ordinarijatu Sisačke biskupije susrećemo i vlč. Damira Kunića, katedralnog đakona i tajnika biskupa Košića. Govori nam da je teško pronaći prave riječi za ono što im se dogodilo. Jednostavno sam šokiran, ističe vlč. Kunić koji je nekoliko sati nakon najsnažnijeg potresa zajedno s vatrogascima ušao u teško oštećenu katedralu kako bi izvadili Presveti Oltarski Sakrament i pohranili ga na sigurno u Veliki Kaptol.

Katedrala Uzvišenja sv. Križa / Foto: HKM

“U utorak navečer sam zajedno s nekoliko vatrogasaca ušao u katedralu. Oni su zbilja bili voljni pomoći, bili su jako hrabri. Ušli smo u teško oštećenu katedralu i otvorili svetohranište. Vidjeli smo tek onoliko koliko se vidi iza snopa svjetla jer je bio mrak. No, koliko sam uspio vidjeti u tami, to je velika ruševina puna prašine. Uspjeli smo uzeti Misal i povijesni križ naše Sisačke biskupije. Uzeli smo ono što smo mogli ponijeti u rukama. Nismo se previše zadržavali da ne bismo izgubili živu glavu. Najvažnije nam je bilo da prenesemo Isusa na sigurno”, posvjedočio je vlč. Kunić.

Naša molitva će doprijeti do Boga!

Sve je jako šokantno i šokiran sam, govori nam vlč. Kunić. Naime, i njegovim su roditeljima, baki i susjedima stradale kuće. “Dosta smo šokova proživjeli taj dan, ali Bogu hvala živi smo i život ide dalje. Pozivam ljude, kao što je to učinio i naš biskup, da mole u svojim obiteljima. Gdje god se nalazili, naša molitva će doprijeti do Boga. Molitva je ta koja će nas održati u ovim vremenima”, istaknuo je vlč. Kunić.

Pružiti ruku čovjeku u potrebi znači vratiti mu nadu

Nakon susreta u Sisku, u zajedništvu u ravnateljima Caritasa putujemo za Petrinju. Brojni osobni automobili s različitim registarskim oznakama stvaraju velike gužve. Zbilja, cijela Hrvatska je tu. Svi žele pomoći onako kako najbolje znaju, ali prije svega žele iskazati blizinu, žele poručiti svima da nisu zaboravljeni.

Centar Petrinje je prazan, a na ulazu nas zaustavlja policija. Zbog opasnosti od daljnjeg urušavanja strogi centar je zatvoren i ne možemo dalje, kažu nam trojica mlađih policajaca koji osiguravaju to područje. Umorni su, kažu, ali to je njihov posao. Ljudi koje susrećemo na ulici nisu raspoloženi za razgovor s nama. Kada vide naš mikrofon, bježe. No, umorni su, prestrašeni i opterećeni. Ne možemo im zamjeriti.

Razrušena Petrinja / Foto: HKM

Nastavljamo u smjeru Gline, no po putu obilazimo i neka manja sela. Po društvenim se mrežama šire vijesti da su ta područja zanemarena i da pomoć stiže samo u veće gradove, no situacija na terenu pokazuje drugačije. Brojni osobni automobili ponovno stvaraju gužve. Ispred skoro svake kuće zaustavljen je automobil s upaljena “sva četiri žmigavca” odnosno pokazivača smjera. Nitko nije zaboravljen!

Dolazimo u naselje Hrastovicu. Na brežuljku u blizini franjevačke Župe sv. Bartola na prostranoj livadi sjedi nekoliko muškaraca i žene, uglavnom starije životne dobi. Sjede oko zapaljene vatre, a na stolovima pokraj njih nalaze se hrana i piće. Zbog straha su cijelu noć bili vani i zahvalni su jer kiša ne pada, govore nam.

Dobar i vedar duh nas ne napušta!

Gospođa Nina želi s nama podijeliti svoju priču. Kaže da ju je razorni potres zatekao na radnome mjestu u Petrinji. “Trenutak potresa je bio prestrašan. Bila sam na otvorenom prostoru i osjećala sam se kao da stojim na nekoj ploči i ona mi izmiče pod nogama. Mislila sam da je to smak svijeta, mislila sam da je gotovo”, govori nam gospođa Nina.

Mjesto Hrastovica / Foto: HKM

Njena je kuća, kaže, još i dobro prošla. Naime, srušeni dimnjak je oštetio krov i crjepove, ali na zidovima nema nikakvih pukotina. “Stvari su razbacane po cijeloj kući, a slike su pale sa zidova”, govori nam vidno potresena.

Večer nakon razornog potresa otišla je kod brata u Sisak. Ne može ni izbrojati koliko je potresa tu noć osjetila. Nije spavala ni noć prije, kaže nam, ističući da im je hladno i da su u strahu. Ipak, i u ovim teškim trenucima ne gube nadu.

To je naša Hrvatska!

“Dobar i vedar duh nas ne napušta. Svi smo nastradali i bojimo se boraviti u kućama pa smo zato tu zajedno na livadi. Naložili smo vatru, imamo hrane i pića. Šalili smo se da nam još samo vatromet nedostaje da bismo dočekali Novu godinu na otvorenom”, govori nam gospođa Nina kroz smijeh. Unatoč svemu, ovi ljudi ne gube nadu. Njihovo zajedništvo je snažno jer “gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20).

Spuštamo se niz brežuljak do župne crkve i tamo nailazimo na dva autobusa splitskih registarskih oznaka. Umjesto smjera kojim ide, na autobusu piše “Split za Petrinju”, a oko njega je stotinjak mladića. Prilazimo im i pitamo ih za izjavu. No, jedan od njih nas ljubazno odbija i govori da nisu tu kako bi dali izjave, već pomagali. Pitamo ih jesu li navijači Hajduka, a jedan od njih skromno kima glavom. To je naša Hrvatska!

Petrinja će biti još i ljepša, samo nam je potreban Božji blagoslov i zajedništvo

I dalje smo u naselju Hrastovici. Obilazimo kuće, susrećemo ljude. U podnožju župne crkve posvećene sv. Bartolu apostolu nalazi se veliki šator ispod kojega sjedi muškarac u habitu. Taj mladi franjevac nam objašnjava da je došao pomoći subratu koji je župnik na ovome području. Nakon nekoliko minuta prilazi nam i fra Dragan Grizelj, župnik Župe sv. Bartola apostola, a koji istu službu obavlja i u Župi sv. Ivana Pavla II. u Petrinji. Situacija je poprilično dramatična, ljudi su u panici jer se tlo neprestano trese, govori nam.

Zaista nije ugodno, ovo nismo nikada doživjeli!

“Zemlja stalno podrhtava, imamo velike odrone. Imamo osjećaj da se cijelo brdo kreće. Pukotine koje su nastale kroz nekoliko sati postaju sve veće i veće. Jednostavno nismo sigurni. Mnogi se boje prići kućama. Kuće su poprilično oštećene, dimnjaci su pali, krovovi su urušeni, pomoćne zgrade i svinjci su srušeni. Životinje su još uvijek ispod tih ruševina”, govori nam fra Dragan.

Ljudi se boje prići kućama jer ne znaju kada će tlo ponovno podrhtavati. Strahuju za vlastite živote. A tlo, nažalost, podrhtava skoro svakih nekoliko minuta, priča nam fra Dragan. “Svakih dvadeset minuta se dogodi novi potres. Imamo osjećaj da sve drhti pod nama. Zaista nije ugodno, ovo nismo nikada doživjeli. Ovo što proživljavamo je gore nego ono što smo proživljavali u Domovinskom ratu. Ljudi na ovom području su puno pretrpjeli tada, ali to nije bilo ni upola strašno kao ovo što sada proživljavamo”, ističe fra Dragan.

Foto: HKM

U noći nakon razornog potresa nitko nije spavao u kućama, a tlo je neprestano podrhtavalo. Uz to, u srijedu su to područje pogodila još tri snažna potresa. Fra Dragan nam govori da ni ne zna kolike su jačine bili jer ne prati medije. “Nemamo struje, nemamo gdje ni mobitele napuniti. Isključeni smo, a svi nas zovu. Apeliram na sve, manje nas zovite. Bitno je da smo živi, a samo oni najnužniji pozivi neka budu upućeni prema nama. Može se dogoditi da je nešto jako važno, a da se mi nećemo moći javiti jer nećemo imati baterije”, zamolio je fra Dragan.

Pitamo ga kako se osjeća, znajući da je cijela Hrvatska uz njih, da nisu zaboravljeni. “Ovo je jako dirljivo”, govori nam fra Dragan kroz suze. “Svi smo skupa i zaista sam ponosan što sam dio hrvatskoga naroda i što ste zajedno sa svima nama. Hvala od srca svima koji su se na bilo koji način uključili – bilo molitvom, bilo pomoći u naturi, bilo novčano. Neka vas dragi Bog prati i čuva. Vjerujem da će uskoro naša Petrinja biti još i ljepša. Samo nam je potrebno Božjeg blagoslova i zajedništva. Hvala vam na svemu”, istaknuo je fra Dragan.

Dok smo pričali s fra Draganom, oko šatora su se okupilo još ljudi među kojima i provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto te ekonom Provincije fra Ivan Utješinović. Došli su, kažu, iskazati svoju blizinu braći franjevcima i vjernicima u nevolji.

Foto: HKM

“Došli smo izraziti podršku našoj braći koja žive i djeluju na ovim područjima. Došli smo iskazati našu franjevačku i bratsku blizinu, a onda vidjeti koji je stupanj oštećenja i što mi kao braća možemo učiniti za njih”, rekao je provincijal Krišto, ističući da je važno podsjećati na poruku Božića koja je ujedno i poruka nade. “Vlada neizvjesnost među braćom i vjernicima, no mi smo uz njih i učinit ćemo sve da im pomognemo”, poručio je provincijal Krišto.

Da su štete velike, potvrdio nam je i ekonom Provincije fra Ivan Utješinović. Ipak, najvažnije je da su braća i vjernici koji se okupljaju oko naših samostana živi i zdravi – oni su živa Crkva, poručio je.

Ljudima treba vratiti sigurnost!

“Statičari i konzervatori trebaju sve detaljno pregledati da bismo vidjeli kako će se obnovi pristupiti. Neke kapela su jako oštećene i morat će se potpuno srušiti i ponovno izgraditi kako bi ljudi imali mjesto za slaviti Boga. Hrastovica, Petrinja i Čuntić, gdje su naša braća, su Bogu hvala prošla s manjim pukotinama i oštećenjima”, istaknuo je fra Ivan.

Foto: HKM

Novac će se prikupiti, no ljudima je prije svega potrebno pružiti sigurnost u njihovim domovima, govori nam fra Ivan.

“Kapelice, župne kuće i kuće vjernika trebat će popraviti. Najvažnije je ponovno ljudima pružiti sigurnost u njihovom domu. U župnom stanu fra Dragana sve je razbacano. Ljudima treba vratiti sigurnost. Kuće će se obnoviti, ali trebamo biti uz ljude i pružiti im ljudsko dostojanstvo. Ekonomske stvarnosti će se riješiti i vjerujem da ćemo uz Božju pomoć uspjeti”, nadodao je fra Ivan.

Sretni smo što smo živi!

Nedaleko od šatora kojeg su podignuli franjevci, u nizu oštećenih kuća susrećemo gospođu Blaženku. Njezina dva unuka, prekrasni dječaci koji još nisu ni u školu krenuli, sramežljivo se skrivaju iza mame. “Osjećamo se grozno, ali moramo dalje živjeti. Sretni smo što smo živi”, govori nam gospođa Blaženka jecajući.

Foto: HKM

“Obitelj je zajedno, nitko nije nastradao. Noć smo proveli u autima. Zvala nas je vojska da idemo u vojarnu, ali zbog djece smo ipak odlučili ostati tu. Oni su uplašeni. Pokušavamo ih zaigrati da ne misle o potresu. Uglavnom smo vani, bojimo se noći i nekako je sve lakše po danu”, govori nam gospođa Blaženka.

Pomoć i blizina dobrih ljudi puno im znače. “Hvala svima”, govori nam gospođa Blaženka kroz suze, “stvarno ne znam što bih rekla”.

Hrabri pastiri u pohodu prestrašenim župljanima

Nekih desetak kilometara udaljeno od mjesta Hrastovice, nalazi se mjesto Čuntić gdje smo posjetili fra Petra Žagara, župnika Župe sv. Antuna Padovanskog i čuvara tamošnjeg franjevačkog samostana. Taj osamljen i gotovo pustinjački samostan nalazi se na brdu s kojeg se pruža pogled na predivan krajolik. Fra Petra smo zatekli u razgovoru s ljudima ispred crkve. Osjeća se, kaže nam, smušeno i u strahu je. Da tlo stalno podrhtava, govori nam i on, ističući kako je potres u utorak uistinu bio najteži.

“Spavao sam u automobilu daleko od crkve i samostana da se ne bi nešto srušilo na mene. Zidovi i krov na našoj crkvi su izdržali, no toranj je stradao”, govori nam ovaj postariji župnik kojeg ni potres nije spriječio da ide među svoje župljane.

Foto: HKM

“Čitav dan sam sa župljanima. U strahu su. Više sam s njima nego u samostanu”, rekao nam je fra Petar. Pitamo i njega koliko mu znači blizina i pomoć brojnih ljudi dobre volje, a on nam kroz jecaje odgovara: “Jako puno nam to znači. Čovjek ne može doći k sebi. Pomoć dolazi od Dubrovnika pa dalje. Zahvaljujem od srca svima”, rekao nam je fra Petar.

Nakon razgovora s fra Petrom, ispred crkve susrećemo skupinu mladića koji su volonterski došli pomoći. Jedan od njih imenom Nikica, inače rodom iz Metkovića s trenutnom zagrebačkom adresom, govori nam da su se spontano odlučili okupiti, kupiti namirnice i krenuti osobnim automobilima prema manjim selima. “Ovaj smo put mi u Zagrebu imali više sreće nego ovi ljudi ovdje”, dodaje Nikica.

“Cijelo vrijeme preko televizije i društvenih mreža pratimo što se događa. Odlučili smo otići u trgovinu i kupiti ono za što smo čuli da je ljudima potrebno. Grijalice, konzervirana hrana, voda… Kupili smo što smo našli jer se i u trgovinama već sve pograbilo”, govori na Nikica i dodaje da su imali poteškoće u pronalasku vode.

Foto: HKM

Mladići autom prolaze po manjim selima, zaustavljaju se pred kućama i pitaju ljude što im je potrebno. Posebno su im na srcu starije osobe koje ni u uobičajenim uvjetima ne mogu doći do dućana. Ljudi su jako rastreseni, svjedoči nam Nikica.

“Ima onih koji kažu da će biti kako bude, a ima i onih koji još nisu došli k sebi. Mnoge obitelji se griju na drva pa uvijek provjerimo u kakvom je stanju dimnjak. Ako je oštećen, ostavimo im grijalicu”, govori nam Nikica.

“Osobe kojima pomažemo jako su nam zahvalne. Iako je situacija jako teška, uspijemo od njih izvući barem jedan smiješak”, govori nam Nikica.

U Glinu pomoć dolazi sa svih strana

Nastavljamo put prema Glini. Kroz prozora automobila gledamo uništene kuće. Prizori su to koji uistinu bole. One potpuno razrušene kuće zjape prazne, a one koje su u malo boljem stanju vlasnici pokušavaju osposobiti za život. Krovovi su tako improvizirano pokriveni plastičnim ceradama, polunapuknuti dimnjaci su srušeni, a vrtovi počišćeni od cigli. Ljudi se bore na sve načine da ostanu u svojim kućama. Jer kako napustiti svoj dom, svoju zemlju, svoje životinje?

Ljudi su u velikom strahu!

I pred Glinom nailazimo na gužvu. Radne akcije čišćenja i tu su u tijeku, vatrogasci popravljaju razrušene krovove, a kombi civilne zaštite neprestano kruži po središtu Gline. Ispred oštećenog župnog ureda Župe sv. Ivana Nepomuka dočekuje nas župnik Ivica Mađara. Inače, vlč. Mađar službu župnika obavlja i u mjestu Maji u Župi sv. Ilije proroka te u mjestu Mala Solina u Župi Ranjenoga Isusa. Dok prilazimo dvorištu župne kuće, vidimo da je situacija vrlo ozbiljna. Nažalost, u Glini su izgubljeni i ljudski životi.

Župni stan u Glini / Foto: HKM

“Imamo petero poginulih u župi Glina, točnije u selu Majske Poljane. Župni dvor i mnoge kuće su jako stradale – neka manje, a neke više. Ljudi su u velikom strahu. Zemlja se stalno trese. Nakon onog najsnažnijeg potresa, ona tri jača dodatno su pojačala strah”, govori nam vlč. Mađar.

Nakon razornog potresa u utorak, vlč. Mađar se vozio po Glini i raspitivao kakvo je stanje kod njegovih župljana. Kaže da su danas Glina i okolna mjesta još razrušenija nego prvog dana. “Objekti svakim potresom sve više pucaju i urušavaju se”, rekao nam je vlč. Mađar.

Pomoć će biti potrebna i idućih dana, tjedana, a možda i mjeseci…

Lijepo je vidjeti toliku pomoć koji dolazi sa svih strana, no pomoć će stanovnicima tih područja zasigurno biti potrebna i u narednim mjesecima, govori nam vlč. Mađar i ističe kako zbog brojnih donacija više nemaju gdje skladištiti sve što im se pošalje.

“Mogu posvjedočiti da je Glina prepuna volontera, raznih humanitarnih organizacija, kamiona i pojedinaca. No, neće nam biti potrebna pomoć samo danas i sutra, nego i idućih dana, tjedana, a možda i mjeseci. Svaka pomoć je dobrodošla, no sada sve to ne možemo uskladištiti i podijeliti. Molimo da se malo strpite, bit će prilike da se angažirate i darujete nas, no sada smo prenatrpani”, poručio je vlč. Mađar.

Pomozite da obitelji vratimo u njihove domove

Nakon obilaska velikog dijela pogođenih područja, vraćamo se u središte sisačkoga Caritasa. Ravnateljica Radić i njeni suradnici jednu svoj prvi obrok u danu. Iscrpljeni su i još uvijek pod dojmom svega što su vidjeli.

“Sada, kada smo prošli jedan veći dio terena koji je pogođen potresom, mogu reći da sam zaista žalosna. Toliki ljudi su ostali bez krova nad glavom, no oni ipak imaju nadu u bolje sutra. Znaju da nisu ostavljeni i da je cijela Hrvatska s njima. Bilo im je jako drago što smo došli. Strah je prisutan u svima nama, ali ta blizina s čovjekom koji ti pruža pomoć – to budi nadu u bolju budućnost”, govori nam ravnateljica sisačkog Caritasa.

Foto: HKM

Koji su daljnji koraci, kaže, treba dobro vidjeti. “Nakon svega što smo vidjeli, trebamo sjesti, razbistriti glavu i vidjeti kako možemo pomoći tim ljudima”, ističe ravnateljica Radić.

“Želim pozvati sve da pomognu svojim donacijama. Ovaj put bih molila da ne pomažemo u naturi, odnosno hrani i higijeni, nego konkretnim novčanim donacijama. One su jako važne za bolje sutra tih ljudi. Ja se nadam da nas Hrvatska neće zaboraviti i da će biti tu za nas i sutra, i za mjesec i za godinu dana kako bismo sve ljude vratili u njihove domove”, poručila je ravnateljica Caritasa Sisačke biskupije Kristina Radić.

Ne dopustimo da itko bude zaboravljen! Pomozite nam da vratimo ljude u njihove domove i omogućimo im dostojanstven život. Novčana sredstva putem Hrvatskog Caritasa stradalima na potresom pogođenom području može se uplatiti na:

• Hrvatski Caritas, Ksaverska cesta 12a, Zagreb, kod PBZ (Privredna banka Zagreb); IBAN: HR0523400091100080340, poziv na broj 12-20. Za uplate iz inozemstva SWIFT/BIC: PBZGHR2X.
• Donirati možete i pozivom na donacijski telefon Hrvatskog Caritasa: 060 9010 (6,25kn, PDV uključen).

Pokažimo ponovno da Hrvatska ima veliko srce!