Budi dio naše mreže

"Dva stoljeća uplakane Hrvatske" - Predstavljanje knjige Pavla Rittera Vitezovića

"Najuočljivija, ali i najneobičnija karakteristika Vitezovićeva pjesničkoga iskaza i njegova poveznica s lirskim izričajem jest iskazni subjekt, personificirana Hrvatska-domovina metaforički izjednačena sa ženom-majkom (...) Vitezović je na taj način ne samo pjesnički »oživio« Hrvatsku, nego i alegorijskom asocijacijom na popularni kršćanski motiv Kristove majke koja tuguje pod križem dodatno osnažio značenjski i afektivni potencijal epskog pripovijedanja", istaknula je dr. Zrinka Blažević.

/ at

Kritičko izdanje latinskoga izvornika Dva stoljeća uplakane Hrvatske, odnosno Plorantis Croatiae saecula duo priredili su prof. dr. sc Zrinka Blažević i doc. dr. sc. Bojan Marotti te je ovo posebno kritičko izdanje Matica hrvatska tiskala 2019. godine, a u četvrtak 25. lipnja knjiga će biti predstavljena u 19 sati u Ogranku Matice hrvatske u Zaprešiću.

O knjizi će govoriti recenzentica Lahorka Plejić Poje, a stihove će čitati prevoditeljica Zrinka Blažević, najavljeno je na mrežnoj stranici Matice hrvatske.

“Iako je Uplakana Hrvatska u povijesti hrvatske književnosti velikim dijelom ostala neprepoznata i književnopovijesno neobrađena sve do današnjega dana, nadamo se da će kritičko izdanje ispraviti očitu recepcijsku nepravdu koju je doživjelo ovo djelo, i to u prvome redu zbog činjenice da je napisa­no latinskim stihovima. Zahvaljujući neobičnoj, ali pomno osmišljenoj žan­rovskoj formi, kronografsko-filozofskomu sadržaju te iznimnim estetskim vrijednostima, vjerujemo da će u prijevodu na hrvatski jezik Uplakana Hr­vatska napokon steći mjesto u nacionalnome književnom kanonu koje ned­vojbeno zavrjeđuje”, ističe dr. sc. Blažević.

“Po svojim kompozicijskim obilježjima Vitezovićev spjev je srodan epskim oblicima. Prema kronološkom načelu podijeljen je na dva podjednaka pjevanja, na početku i na kraju stoji karakteristična epska invokacija, a epska je radnja isprekidana digresijama i retardacijama u duhu neostoicističke filozofije. Narativna struktura spjeva organizirana je kronološki – unutar svakoga pjevanja događaji se izlažu sukcesivno, po godinama naznačenima na margini, s time da su u povlašteno »vrijeme priče« uvrštene samo godine i događaji koji su u konstitutivnom smislu bitni za nacionalnu povijest, kao što su bitke, promjene na vladarskom prijestolju odnosno banskoj stolici, gladi, epidemije i elementarne nepogode. Kad je o historiografskom prototekstu riječ, Vitezović podatke najvećma preuzima iz svoje vernakularne Kronike. Pritom se koncentrira na povijest Trojednoga kraljevstva i krajeva koje je u spomenicama postkarlovačkoga ciklusa uvrstio u sastav svoje utopijske »oživljene Hrvatske« (Bosna, Srbija, Boka kotorska).

Foto: Matica Hrvatska (uz izmjene)

Najuočljivija, ali i najneobičnija karakteristika Vitezovićeva pjesničkoga iskaza i njegova poveznica s lirskim izričajem jest iskazni subjekt, personificirana Hrvatska-domovina metaforički izjednačena sa ženom-majkom. Hrvatska, naime, pripovijedajući u prvom licu, predočava proces vlastita tugovanja tijekom dvaju stoljeća osmanlijskih osvajanja i to s vrlo detaljnim psihosomatskim manifestacijama. Prikazujući nacionalnu povijest kao osobnu povijest patnje te tekstualno ukinuvši svakoga pripovjednog posrednika, Vitezović je na taj način ne samo pjesnički »oživio« Hrvatsku, nego i alegorijskom asocijacijom na popularni kršćanski motiv Kristove majke koja tuguje pod križem dodatno osnažio značenjski i afektivni potencijal epskog pripovijedanja. Riječ je o djelu iznimnoga povijesnog i kulturnog značenja, neobične, hibridne lirsko-epske forme te izrazitih estetskih kvaliteta, po čemu se Vitezovićeva Uplakana Hrvatska može svrstati među najznačajnija poetska djela hrvatske latinističke književnosti”, napisala  dr. sc. Blažević najavivši ovo izdanje u časopisu Kolo 2018. godine.

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja