"Najuočljivija, ali i najneobičnija karakteristika Vitezovićeva pjesničkoga iskaza i njegova poveznica s lirskim izričajem jest iskazni subjekt, personificirana Hrvatska-domovina metaforički izjednačena sa ženom-majkom (...) Vitezović je na taj način ne samo pjesnički »oživio« Hrvatsku, nego i alegorijskom asocijacijom na popularni kršćanski motiv Kristove majke koja tuguje pod križem dodatno osnažio značenjski i afektivni potencijal epskog pripovijedanja", istaknula je dr. Zrinka Blažević.
Kritičko izdanje latinskoga izvornika Dva stoljeća uplakane Hrvatske, odnosno Plorantis Croatiae saecula duo priredili su prof. dr. sc Zrinka Blažević i doc. dr. sc. Bojan Marotti te je ovo posebno kritičko izdanje Matica hrvatska tiskala 2019. godine, a u četvrtak 25. lipnja knjiga će biti predstavljena u 19 sati u Ogranku Matice hrvatske u Zaprešiću.
O knjizi će govoriti recenzentica Lahorka Plejić Poje, a stihove će čitati prevoditeljica Zrinka Blažević, najavljeno je na mrežnoj stranici Matice hrvatske.
“Iako je Uplakana Hrvatska u povijesti hrvatske književnosti velikim dijelom ostala neprepoznata i književnopovijesno neobrađena sve do današnjega dana, nadamo se da će kritičko izdanje ispraviti očitu recepcijsku nepravdu koju je doživjelo ovo djelo, i to u prvome redu zbog činjenice da je napisano latinskim stihovima. Zahvaljujući neobičnoj, ali pomno osmišljenoj žanrovskoj formi, kronografsko-filozofskomu sadržaju te iznimnim estetskim vrijednostima, vjerujemo da će u prijevodu na hrvatski jezik Uplakana Hrvatska napokon steći mjesto u nacionalnome književnom kanonu koje nedvojbeno zavrjeđuje”, ističe dr. sc. Blažević.
“Po svojim kompozicijskim obilježjima Vitezovićev spjev je srodan epskim oblicima. Prema kronološkom načelu podijeljen je na dva podjednaka pjevanja, na početku i na kraju stoji karakteristična epska invokacija, a epska je radnja isprekidana digresijama i retardacijama u duhu neostoicističke filozofije. Narativna struktura spjeva organizirana je kronološki – unutar svakoga pjevanja događaji se izlažu sukcesivno, po godinama naznačenima na margini, s time da su u povlašteno »vrijeme priče« uvrštene samo godine i događaji koji su u konstitutivnom smislu bitni za nacionalnu povijest, kao što su bitke, promjene na vladarskom prijestolju odnosno banskoj stolici, gladi, epidemije i elementarne nepogode. Kad je o historiografskom prototekstu riječ, Vitezović podatke najvećma preuzima iz svoje vernakularne Kronike. Pritom se koncentrira na povijest Trojednoga kraljevstva i krajeva koje je u spomenicama postkarlovačkoga ciklusa uvrstio u sastav svoje utopijske »oživljene Hrvatske« (Bosna, Srbija, Boka kotorska).
Foto: Matica Hrvatska (uz izmjene)
Najuočljivija, ali i najneobičnija karakteristika Vitezovićeva pjesničkoga iskaza i njegova poveznica s lirskim izričajem jest iskazni subjekt, personificirana Hrvatska-domovina metaforički izjednačena sa ženom-majkom. Hrvatska, naime, pripovijedajući u prvom licu, predočava proces vlastita tugovanja tijekom dvaju stoljeća osmanlijskih osvajanja i to s vrlo detaljnim psihosomatskim manifestacijama. Prikazujući nacionalnu povijest kao osobnu povijest patnje te tekstualno ukinuvši svakoga pripovjednog posrednika, Vitezović je na taj način ne samo pjesnički »oživio« Hrvatsku, nego i alegorijskom asocijacijom na popularni kršćanski motiv Kristove majke koja tuguje pod križem dodatno osnažio značenjski i afektivni potencijal epskog pripovijedanja. Riječ je o djelu iznimnoga povijesnog i kulturnog značenja, neobične, hibridne lirsko-epske forme te izrazitih estetskih kvaliteta, po čemu se Vitezovićeva Uplakana Hrvatska može svrstati među najznačajnija poetska djela hrvatske latinističke književnosti”, napisala dr. sc. Blažević najavivši ovo izdanje u časopisu Kolo 2018. godine.