Jerko Valković, profesor je na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a u Zagrebu te pročelnik Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. U siječnju 2003. branio je doktorsku radnju pod naslovom “Etika u promidžbi”.

U jesen 2003. godine započeo je predavati na Teologiji u Rijeci, a u prosincu 2013., izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (iz područja humanističkih znanosti, polje teologija, grana socijalni nauk Crkve). U akademskoj godini 2012./2013. započinje predavati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Član je Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kao i Upravnog odbora HKM-a pri HBK.

Poštovani profesore Valković, povod našem razgovoru je nedavno objavljena poruka pape Franje naslovljena “Da možeš pripovijedati i usaditi u sjećaje (Izl 10,2). Život postaje povijest” povodom 54. Svjetskog dana sredstava društvenih priopćivanja” koji se u Hrvatskoj obilježava sedmu uskrsnu nedjelju, a to je ove godine 24. svibnja. Papa prigodnu poruku objavljuje na spomendan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja, zaštitnika katoličkih novinara. Drugi vatikanski koncil utemeljio je taj dan kako bi vjernici bili svjesniji značenja medija u njihovu životu. Poruku za 1. Svjetski dan sredstava društvenih priopćivanja uputio je 1967. godine papa Pavao VI. Možete li nam približiti što je to Svjetski dan sredstava društvenih priopćivanja? Koji su naglasci ovogodišnje Papine poruke?

Još za vrijeme Drugog vatikanskog koncila Crkva je uvidjela značenje i utjecaj koji mediji imaju na čovjeka i društvo. Zato je upravo na Drugom vatikanskom koncilu u dokumentu “Inter mirifica” odlučeno da će jedan dan u godini biti posvećen medijima kada će se na poseban način promišljati o ulozi i značenju medija za život čovjeka. Odlukom Drugog vatikanskog koncila kada će se obilježiti taj dan prepušteno je biskupijskim konferencijama da odluče. Kao što ste istaknuli Hrvatska biskupska konferencija odlučila je da će to u Hrvatskoj biti sedma uskrsna nedjelja. Tim danom htjelo se osvijestiti značenje medija ne samo za život Crkve već općenito za život društva. Od kolike su važnosti mediji danas ne treba puno govoriti jer svi vidimo koliko su mediji prisutni u svim sferama našeg života, a njihov je utjecaj uistinu veoma velik.

Počevši od 1967. godine ponajprije papa Pavao VI., pa papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI., a danas papa Franjo, objavljuju prigodne poruke. Oni se obično zaustavaljaju na važnim temama vezanim uz utjecaj masovnih medija. Ove godine papa Franjo govori o ulozi pripovijedanja. Možda je bolje reći o ulozi narativnosti u životu pojedinaca ili društva. Ta se poruka može povezati s porukom od prije dvije godine. Naime, tada je Papa govori o fake newsu, a u ovoj poruci vraća se na tu temu želeći naglasiti kako na oblikovanje identiteta utječe narativnost. Kad se na hrvatski jezik narativnost prevede s riječju priča, to zvuči pomalo slabo. Svi smo mi kroz naracije, slušajući prče drugih, rasli i bili odgajani. Papa Franjo je htio naglasiti koliko je pripovijedanje važno za naše oblikovanje. U drugom dijelu poruke Papa se dotiče teme priča u Bibliji. Zapravo, povijest spasenja možemo promatrati kroz priče o ljudima koje nam donosi Biblija. Naime, u tim pričama otkrivamo kako Bog djeluje na živote ljudi. I sveti papa Ivan Pavao II. poziva nas da čitamo primjere iz života pojedinih svetaca jer kroz te primjere rastemo.

Jerko Valković i Marija Pandžić

„U dobu u kojem falsificiranje postaje sve sofisticiranije, dosežući eksponencijalne razine (deepfake), potrebna nam je mudrost kako bismo primali i stvarali lijepe, istinite i dobre priče. Potrebna nam je hrabrost da odbacimo one lažne i zle. Potrebni su nam strpljenje i razlučivanje da ponovo otkrijemo priče koje nam pomažu da ne izgubimo nit između mnogih današnjih razdora; priče koje otkrivaju istinu o nama samima”, istaknuo je Papa u svojoj poruci. Zašto dolazi do lažnih vijesti? Što se to dogodilo u suvremenom novinarstvu da je postalo umjetnost otkriti što je to prava vijest?

Kada se govori o lažnim vijestima, možda je potrebno malo proširiti naše promišljanje. Naime, vidjeti što je to danas postalo novinarstvo. Već se stotinjak godina govori kako je važna funkcija novinarstva informiranje. No jedna velika promjena, barem u europskom okviru, dogodilo se u 80-im godinama prošlog stoljeća kada novinarstvo, možemo reći nažalost, postaje mjestom profita, utrke i natjecanja za što veći broj gledatelja, slušatelja ili što veći broj “lajkova”. Tako je novinarstvo počelo polako odustajati od prvog svog poziva informirati, a danas poziva svoju publiku da se slijedi određeni medij, odnosno traži se sve više onih koje će pridobiti za sebe. Stoga novinarstvo gubi svoju temeljni poziv. Što se onda događa? Gledatelj, slušatelj ili čitatelj gubi povjerenje u medije. Istraživanje iz 2011. godine provedeno u Hrvatskoj pokazalo je zašto ljudi imaju malo povjerenje u medije. Naime, medije ne zanima konkretan i svakodnevan život ljudi već samo život elita. Ljudi prepoznaju da se mediji ne zanimaju “za mene” već su usmjereni prema sportašima ili političarima.

Međutim, ove riječi koje ste koristili citirajući papu Franju govore o potrebi razlučivanja. Nalazeći se danas pred medijskim svijetom osjećamo da smo izloženi velikom broju informacija, a istovremeno pratimo kakofoničnost informacija gdje se na istu razinu stavlja i loše i dobro te lijepo i ružno. Današnjem čovjeku je sve teže razlučiti što ga odgaja. Što je istinito, a što je lažno? Čemu bih trebao vjerovati, a čemu ne bih trebao vjerovati? Medijski svijet stavlja pred nas veliki izazov: kako se prema tom svijetu odnositi? Papa Franjo nas poziva na razlučivanje jer nisu sve vijesti na našu izgradnju.

Jedan ste od istaknutih crkvenih medijskih stručnjaka. Kako vidite djelovanje Hrvatske katoličke mreže kao medijske krovne organizacije Hrvatske biskupske konferencije koja uključuje Hrvatski katolički radio, Informativnu katoličku agenciju i portal HKM?

Ako promatramo posljednjih dva ili tri desetljeća na području crkvenih medija dosta je toga učinjeno. Spomenuli ste i neke od institucija čiji je osnivač Hrvatska biskupska konferencija. Također, treba istaknuti i prisutnost Crkve na lokalnim medijima te izdavanje brojnih župnih biltena. Mnoge redovničke zajednice danas imaju svoje mrežne stranice koje opskrbljuju sadržajima. Vjerujem da su mediji Hrvatske katoličke mreže od velike važnosti. Zašto? Njihov poziv je pružanje jednog vjerskog pogleda na život, a svoje uporište bi trebali imati u konkretnoj društvenoj stvarnosti te promišljati u evanđeoskom duhu o onome što se događa. Dakle, nije samo stvar u jednostavnom prenošnju stavova Crkva ili kateheze, ali i toga bi trebalo biti, nego i promišljanja društvene stvarnosti u perspektivi evanđelja.

Početkom godine iz tiska je izišla je Vaša nova knjiga „Crkva i oglašavanje“ objavljena u suizdanju Glasa Koncila i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. O čemu govori Vaša knjiga?

Neke će iznaditi ovaj naslov jer, neki će reći, Crkva nema veze s oglašavanjem. Pa zar se i Crkva time treba baviti? Ukratko bih spomenuo da sva ona područja ljudskog života gdje je u pitanju čovjek i pitanje njegovih vrijednosti i stajališta sve je to područje djelovanja Crkve. Crkva kad je riječ o medijima ili oglašavanja ne nastupa kao da je stručnjak na tom području nego nastupa kao ona koja želi govoriti o čovjeku i samo o čovjeku ako mogu biti stavljene u pitanju određene vrednote. Kad danas promatramo oglašavanje možemo reći da ono zadire u sve čovjekove pore i utječe na njegovo dostojanstvo te odabira stila života. To su izazovi pred kojima smo svi mi stavljeni.

Cilj mi je bio pozvati ljude da postanu svjesni utjecaja oglašavanja koji su prisutni uistinu na svakom koraku života. Dovoljno je putovati primjerice tramvajem pa ćemo vidjeti svuda po zidovima i izlozima razne reklame. Televizijski i radijski program također obiluje promidžebnim reklamima. Te reklame pozivaju na određeni stil života. I ono što je najveća opasnost je što ne znamo koliko smo pod utjecajem oglašavanja pri svakodnevnim izborima. Htio sam posvijestiti koliko je važno imati slobodu izbora neopterećenu oglašavanjem. Važno je da sam “ja” protagonist svojih izbora, a ne da radim pod utjecajem drugih.

Pročelnik ste Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Možete li nam približiti djelovanje Odjela za komunikologiju na HKS-u?

Jerko Valković

Na osnivanje Odjela komunikologije na HKS-u prije pet godina također možemo gledati kao na jedan od odgovara Katoličke Crkve na izazove ovoga vremena. Osnivač Zagrebačka nadbiskupija osjetila je važnost odgoja dobrih komunikatora za naše vrijeme. Nije riječ samo o tome da se odgajaju novi novinari ili novi komunikatori, odnosno djelatnici na medijskom prostoru koji će djelovati  u službi Crkve već želimo odgajati ljude koji će biti kadri razvijati dijalog kako unutar Crkve tako i unutar društva. Papa Benedikt XVI. lijepo je to rekao spominjući “kulturu dijaloga”. Gotovo je nepotrebno objašnjavati koliko nam je nasušna potreba razvijati “kulturu dijaloga”. Dijalog koji neće drugoga zato što drugačije misli doživljavati kao neprijatelja ili protivnika već onoga s kojima trebamo stupiti u dijalog kako bi znali uvažavati drugačije mišljenje i poštivati kao osobu. Moramo spomenuti kako ove godine “izlazi” prva generacija onih koji su prošli preddiplomski pa diplomski studij. U svom naumu ćemo uspjeti ako ćemo odgojiti ljude spremne na autentični dijalog u raznim medijima ili službama.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: