Naslovi koje potpisuje don Damir Stojić među najčitanijima su u Biskupijskoj knjižnici Varaždin, spomenula je uvodeći u večer s autorom Irena Gotal, voditeljica biskupijske knjižnice. Autorove knjige predstavila je pokušavajući publici približiti bogatstvo tema s kojim se don Stojić susretao kao bogoslov, svećenik, studentski kapelan te današnji župnik salezijanske župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu.

Priznajem, nisam sam po sebi autor i pisac, nego sam govornik

„Priznajem, nisam sam po sebi autor i pisac, nego sam govornik”, objašnjava don Stojić i dodaje da on svoje knjige nije napisao već izgovorio, a te izgovorene misli kasnije su pretočene u knjige.

Posljednja knjiga don Damira Stojića naslovljena “My propovijedi” izašla je 2021., a gotovo sva poglavlja bila su jednom dio svete mise. Na pitanja voditeljice kako se priprema za svoje propovijedi don Damir je rekao kako se u pristupu Bibliji koristi tzv. tipološkim pristupom koji u središte stavlja odnos Starog i Novog zavjeta. Osim toga u pripremi propovijedi koristi se tekstovima crkvenih otaca, te primjerima iz svakodnevice koji aktualiziraju riječ Božju u sadašnjem trenutku.

Razgovor se dotakao i milosrđa o kojem je autor u Godini milosrđa progovorio u knjizi “Prispodobe milosrđa”. Polazeći od iskustva svećenika i duhovnika pojasnio je da vjernici često imaju krivu sliku o Bogu kojeg doživljaju samo kao strogog suca. Bog jest sudac, pravedan, ali i milosrdan, pojasnio je i dodao da do te spoznaje možemo doći tek kada prepoznamo da smo svi djeca Božja prema kojima Bog osjeća neizmjernu ljubav.

“Don Damir odgovara: 303 pitanja i odgovora o vjeri i životu” knjiga je koja je nastala kao plod autorova rada kao studentskog kapelana na zagrebačkom Sveučilištu od 2007. do 2020. To ga je vodilo, kako kaže, k temama kojima se nikada ne bi prema osobnom afinitetu bavio, ali morao ih je istraživati, znati i razumjeti jer su to teme s kojima su se suočavali mladi. 

Držim se naše stručne literature

Hrvatski jezik još mu je uvijek, kako kaže autor, zahtjevan, ali čita neke naše autore i kolumniste. Pretežno one koji se bave teološkom tematikom. „Držim se naše stručne literature. Ivan Golub mi je bio dobar, Kušar mi je bio dobar, Ivančić… Super mi je moj mentore Rebić. To su teolozi koji sam pratio i još uvijek ih pratim”, nabraja don Stojić.

Dobre stvari uvijek je dobro širiti, posebno knjige

Govoreći o “hrvanju” s hrvatskim jezikom, salezijanac je posebno dragom opisao Jeruzalemsku Bibliju koju su uredili Rebić, Fućak i Duda, ali riječi Svetog Pisma ipak čita prvenstveno na engleskom.

Dotičući se teme društvenih mreža i internetske komunikacije istaknuo je da je njegov salezijanski poziv biti tamo gdje su mladi, a mladi su u tom virtualnom dvorištu te se bez sumnje mora otisnutu u prostranstva internetske komunikacije i biti tamo prisutan.

Don Stojić je na kraju zaključio da tiskana, papirnata knjiga nikad neće nestati i poručio: „Dobre stvari uvijek je dobro širiti, posebno knjige.”