HKR-ovi sugovornici bili su akademik Mirko Zelić, bivši član uprave Ine, Predrag Sekulić, glasnogovornik Stožera za obranu rafinerije u Sisku, i Ivan Brodić, glavni urednik mrežne stranice Energy Press.

Sugovornici su se složili da je najnovijom vladinom odlukom o hitnom uvrštenju u dnevni red izmjene Zakona o privatizaciji Ine omogućen povlašten položaj Mađarima, a sve po nalogu Europske komisije koja prijeti tužbama.

I oporba tvrdi da je konačno predajemo u ruke Mađarima.

Sekulić je podsjetio da su prethodne dvije vlade pokušale izbjeći ovu poziciju.

„Smatram da se i danas moglo izbjeći i postići puno više u pregovaranju za samu Inu i energetsku neovisnost Republike Hrvatske, a sa izmjenama Zakona o privatizaciji Ine bojim se – ono što smo rekli i prije Božića kad smo sve saznali – da će se ići na prodaju daljnjih 19 posto dionica Ine”, rekao je te podsjetio da je Darko Horvat – i kao ministar u vladi Tihomira Oreškovića – zagovarao ovakvu poziciju.

Rafinerija Sisak je ‘točka na i’ kompletnog procesa istraživanja, pripreme, proizvodnje, transporta i prerade nafte

Akademik Zelić je poručio da do privatizacije uopće nije trebalo doći jer Ina je mogla samostalno opstati u hrvatskim rukama. Trebalo je samo više želje svake vlade koja je samo trebala više štiti interese Ine, a time bi se štitio prosperitet, interes i razvoj države.

Danas u svijetu nema vlade koja ne štiti svoje energetske izvore i bdije nad njima.

Da tako nije bilo u Domovinskom ratu, pitanje je kako bi rat završio, podsjetio je kao i to da Ina još uvijek ima zaliha što se tiče vlastite proizvodnje kao i ukupno šest polja koncesije u Siriji koja nas čekaju – tamo imamo blizu milijardu i pol zaređenih dolara od naše proizvodnje.

Slično je i u Iranu s nekoliko novih otkrivenih naftnih polja – nastavio je u istom tonu – gdje se zapadne kompanije bore rukama i nogama da dobiju koncesiju.

Iranci im ne daju, a zovu Inu. To je šansa za nas – tim više što bi Ina trebala platiti, mislim, 38 milijuna dolara jer nije izbušila bušotinu na mjestu jedne koncesije, ali oni su poručili da im se ne trebaju vraćati novce. „Samo se vratite i nastavite istraživati, odnosno opremati i razrađivati naša polja”, tvrdi akademik.

Hrvatska politika i dominantne političke strukture žele strane investicije samo tako da one budu bankomat za njihove interese

Ovaj sveučilišni profesor priliku za ulaganja vidi u hrvatskoj dijaspori koja se sama nudi spremna za ulaganje u naše gospodarstvo, na što je naš kolega Brodić posvijestio:

„Hrvatska administracija, hrvatska politika i dominantne političke strukture su dominantno usmjerene protiv svih investicija u ovu zemlju. Ili da budem plastičniji: Hrvatska politika i dominantne političke strukture žele strane investicije samo tako da one budu bankomat za njihove interese.”

Nadovezao se, uz to, akademik: Također, nisu potrebne nikakve ekspertize inozemnih stručnjaka o našim procesima u naftnom rudarstu jer one njemu poznate uvijek su bile 80 posto rad hrvatskih stručnjaka i pameti, a stranci bi dali tek završnu formu i popisali sve. Naši stručnjaci daleko više znaju.

No, Zelića ponajviše smeta da ne dokazane rezerve, već potencijalne – ugljikovodika s više od 900 milijuna tona nafte i 70 milijardi kubika plina – ne iziskuju potrebu opstojnosti rafinerije, jer rafinerija nije izolirani otok.

„Rafinerija Sisak je ‘točka na i’ kompletnog procesa istraživanja, pripreme, proizvodnje, transporta i prerade nafte. To znači ako se rafinerija Sisak gasi, onda se odustalo praktički od istraživanja i obnove rezervi, a ja ću napomenuti; mađarski MOL je obnovio sve svoje rezerve i u Mađarskoj i u koncesijama u inozemstvu, samo u Ini nije obnovio rezerve. To je problem. To je ključni problem, samo o tome nitko ne govori”, naglasio je za HKR akademik Zelić.