“Nikada, ni u koje vrijeme, ni na kojem mjestu nije vjera okupila toliko vjernih Hrvata iz svih krajeva domovine. I nikad se hrvatski narod nije ovako masovnom i u isto vrijeme međunarodnom manifestacijom predstavio svijetu. Ove godine, ovih dana, pomogla mu je u tome njegova stara duša – Crkva Katolička. I to – da budemo sasvim jasni – Crkva Katolička u njezinu najsuvremenijem i najizvornijem smislu: Božji narod u hrvatskom narodu. Jer, ako treba ikoga pohvaliti, ako treba ikomu odati priznanje za uspjeh ovoga velikoga međunarodnoga marijanskog kongresa u Mariji Bistrici, onda je to – narod. Došli su izbliza i iz daleka, u tisućama i desecima tisuća.” Tako prvo pero Glasa Koncila Živko Kustić opisuje velebne događaje XIII. međunarodnoga marijanskoga kongresa završetak kojega je u Mariji Bistrici bio 15. kolovoza 1971., prenosi portal Glasa Koncila.

Marijanski kongres u Mariji Bistrici

Na masovnom euharistijskom slavlju okupilo se – s obzirom na to da je riječ o prilikama vladavine ateističkoga jugoslavenskog komunizma – dotad neviđeno vjerničko mnoštvo. Mariju Bistricu je u dva dana, 14. i 15. kolovoza, pohodilo 200 000 ljudi, i to iz Slavonije, Zagorja, Like, Dalmacije,  Istre, Bosne i Hercegovine, Janjeva i Vojvodine, kao i Hrvati iz iseljeništva.

Slavlje je, kao izaslanik pape Pavla VI., predvodio pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper, uz zagrebačkoga nadbiskupa Franju Kuharića, apostolskog nuncija nadbiskupa Marija Cagnu, belgijskoga kardinala Lea Josepha Suenensa, američkoga kardinala Johna Carberyja te još tridesetak biskupa i 170-ak svećenika.

Fra Bonaventura Duda svojedobno je tumačio da je marijabistrička proslava 1971. vodila do proslave “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata”, velikih proslava i masovnih vjerničkih okupljanja diljem Hrvatske tijekom sedamdesetih sve do kulminacije 1984. godine i glasovitoga Nacionalnoga euharistijskog kongresa koji je okupio 400 000 vjernika na Mariji Bistrici.

Ekumenska poruka ideološki podijeljenom svijetu

Okupljanje na Veliku Gospu u Mariji Bistrici 1971. bilo je zapravo kruna desetodnevnoga VIII. mariološkog te XIII. međunarodnoga marijanskog kongresa, u Zagrebu i na Mariji Bistrici. “Motor” i idejni začetnik zbivanja VIII. međunarodnoga mariološkoga kongresa bio je o. Karlo Balić, dalmatinski franjevac i ugledni mariolog. Pod geslom “Marija – početak boljega svijeta”, natpisom s freske iz kapele na Trškom vrhu u Krapini, kongres je otvoren 6. kolovoza u velikoj dvorani Sjemeništa na Šalati. Održan je na šest jezika i trajao je do 11. kolovoza. Naime, u tome je simbolički bio sažet i smisao skupa jer se na njemu s jakom ekumenskom dimenzijom raspravljalo o štovanju Majke Marije od 6. do 11. stoljeća, vremenu kada Crkva nije bila razjedinjena na pravoslavnu i, od 15. stoljeća, protestantsku stranu. Na kongresu je sudjelovalo 130-ak katoličkih, pravoslavnih i protestantskih teologa iz tridesetak zemalja svijeta. Ekumenski dijalog bio je i poruka blokovski razjedinjenomu i politički napetomu svijetu, da se razgovarati može i s neistomišljenicima.

“Majka je najprisutnija u patnji sinova”

Kao domaćin VIII. međunarodnoga mariološkoga kongresa na otvorenju skupa u velikoj dvorani sjemeništa na Šalati 6. kolovoza 1971. nekoliko riječi dobrodošlice uputio je i zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Neke od njih ni danas, pola stoljeća poslije, ne mogu zastarjeti.

Činjenica je da kršćanski narodi, koji su mnogo patili kroz povijest, posebno štuju Majku Božju.

“Mnogi se od vas prvi put susreću s ovom zemljom i s ovim narodom koji ima lijepu domovinu i kao takvoj pjeva svoju himnu, ali povijest mu je kroz duga stoljeća bila mučna i teška. Činjenica je da kršćanski narodi koji su mnogo patili kroz povijest posebno štuju Majku Božju. Mislim da se, osim teološkim, ta činjenica može protumačiti i psihološkim razlozima. Patnja naime traži materinstvo i majka je najprisutnija u patnji sinova. A mi smo mnogo patili”, rekao je nadbiskup Kuharić.

Rođendan mnogih daljnjih akcija

Don Živko Kustić je u svom izvješću napisao da je narod svojom masovnošću toga dana Mariju Bistricu “sam učinio” hrvatskim Lurdom. I ta se misao uistinu pokazala proročkom. Naime, Marija Bistrica postala je hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje tri mjeseca kasnije, nakon što su to i službeno proglasili 3. prosinca 1971. hrvatski biskupi.

Marija Bistrica 1971. godine bila je, kako je to nazvao sudionik zbivanja fra Bonaventura Duda u intervjuu Glasu Koncila 2002. godine, “rođendan mnogih daljnjih akcija” Crkve u Hrvata i “slavlje koje je mnogostruko premašilo sva očekivanja”.

Prema o. Dudi, marijabistrička proslava 1971. vodila je do proslave “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata”, velikih proslava i masovnih vjerničkih okupljanja diljem Hrvatske tijekom sedamdesetih sve do kulminacije 1984. godine i glasovitoga Nacionalnoga euharistijskoga kongresa koji je na Mariji Bistrici okupio 400 000 vjernika.

Cjeloviti članak pročitajte OVDJE.