Dan hrvatske diplomacije obilježava se u spomen na 879. godinu, kada je papa Ivan VIII. hrvatskom knezu Branimiru uputio pismo kojim mu je priznao zemaljsku vlast nad Hrvatskom. U to doba bilo je to najviše međunarodno priznanje, čime je Hrvatska priznata kao suverena država, u današnjem smislu.
Malo je konkretnih datuma iz najranije hrvatske povijesti, kad se počela stvarati hrvatska država, a jedan od njih je upravo 7. lipnja 879., kad je hrvatska državnost prvi put dobila međunarodnu potvrdu. No, Papin blagoslov nije se dogodio 7. lipnja, već je s tim datumom datirano pismo u kojem Papa piše knezu Branimiru: “Kad smo, naime, na dan Uzašašća Gospodnjega slavili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek, spašen tijelom i dušom, sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš.”
Sam blagoslov dogodio se, dakle, na blagdan Uzašašća Gospodnjega, 21. svibnja 879., kada je Papa blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju, priznajući mu “zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom”.
Uloga Svete Stolice u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske
Vjerujem da svi još pamtimo i koliko je hrvatskoj diplomaciji uoči međunarodnoga priznanja 1992. pomagala diplomacija Svete Stolice.
Na jednom predavanju dr. Tanjić je spomenuo odgovor kardinala Jean-Louis Taurana na pitanje jednog od veleposlanika o priznanju Republike Hrvatske od strane Svete Stolice. Kardinal Tauran, koji je početkom devedesetih obnašao dužnost tajnika Svete Stolice za odnose s državama, pojasnio je kako je jedan od važnih prioriteta Papine diplomacije obrana ljudskih prava, obrana mira, izgradnja međunarodnog reda utemeljenog na pravdi i pravu na temelju svih odluka UN-a, Vijeća Europe i OESS-a.
Stoga se međunarodno djelovanje Svete Stolice i njezinih predstavnika može sažeti u sljedećem: “Oružano nasilje nikad neće razriješiti sukobe između osoba i ljudske zajednice”. U tom je trenutku Svetoj Stolici postalo jasno da je JNA postala dio u sukobu, da vrši nasilje i da neće zaustaviti nasilje koje se stvara i da to treba zaustaviti.
Kardinal Tauran istaknuo je da je Sveta Stolica često optuživana da je sama i svojevoljno priznala Republiku Hrvatsku, no podsjetio je kako je ondašnji državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano sazvao veleposlanike i htio je, kako je uobičajeno, da zajednički djeluju, tj. da se dogodi zajedničko priznanje Hrvatske.
Kardinal je u tom kontekstu podsjetio i na neke dokumente te ustvrdio da “Sveta Stolica nije kriva što se to nije dogodilo, jer drugi nisu htjeli, i krenuli su u odvojena djelovanja. Sveta Stolica je prepoznala da je trenutak za djelovanje iz vlastitih temeljnih načela”.
Priznanje Hrvatske proizlazi iz službe Evanđelja, jer je Sveta Stolica prepoznala da je riječ o kršenju evanđeoskih prava ljudi i naroda te da svakako treba djelovati.
Dan hrvatske diplomacije je prevažan datum o kojemu se u javnosti, nažalost, premalo govori.
Poštovanim diplomatima čestitamo njihov Dan i želimo im da uvijek i svugdje budu u službi dobra, mira i hrvatskih nacionalnih interesa!