Povelja Petra Krešimira IV.

Godine 1059. u Biogradu na Moru hrvatski kralj Petar Krešimir IV. izdaje povelju kojom Samostan sv. Ivana Evanđelista obdaruje raznim povlasticama i slobodama te mu potvrđuje posjede i dariva nove. Kralj Petar Krešimir IV. iskazivao je veliku naklonost ovoj svojoj kraljevskoj zadužbini, ali i drugim muškim i ženskim benediktinskim samostanima u Dalmaciji. Na taj je način utvrđivao vlast u dalmatinskim gradovima te jačao veze s Rimom. S druge strane, u to su vrijeme benediktinski samostani bili važan čimbenik u provedbi crkvene reforme koja je zahvatila i naše krajeve.

Pohod križara i selidba na Pašman

Od svog osnutka u Biogradu pa sve do druge polovine 15. stoljeća pašmanski se samostan ubraja među najpoznatije i najutjecajnije benediktinske opatije u Dalmaciji

Samo pola stoljeća kasnije, oko 1124/1125., Mlečani na povratku s križarske vojne osvajaju i ruše Biograd na moru. Kako je pritom do temelja porušen i Samostan sv. Ivana Evanđeliste, monasi prenose sjedište opatije na otok Pašman. Na brežuljku Ćokovcu pored Tkona grade novi samostan, na mjestu gdje otprije posjeduju kapelu sv. Kuzme i Damjana, dar biogradskog biskupa Prestancija.

Foto: Filip Brala/24sata/ Pixsell

Zlatno doba

Od svog osnutka u Biogradu pa sve do druge polovine 15. stoljeća pašmanski se samostan ubraja među najpoznatije i najutjecajnije benediktinske opatije u Dalmaciji. U tom svom „zlatnom dobu“ ćokovska je opatija zbog toga privlačila zvanja i među hrvatskim plemstvom. Ipak, najveći broj monaha dolazio je iz manjih mjesta s posjeda opatije.

Ćokovski su monasi, uz latinski, u liturgiji koristili i crkvenoslavenski jezik. Nazivali su ih stoga i ilirskim monasima, a njihovu kuću ilirskom ili glagoljaškom opatijom. Među svim benediktinskim samostanima ovaj je najduže i sve do kraja zadržao glagoljicu. Od kodeksa koji potječu iz njihova ćokovskog samostana (13.-15. st.) najpoznatiji je prijevod Regule sv. Benedikta iz 14. st. Rukopis se čuva u HAZU.

Jozo Milanovic / Foto: Filip Brala/24sata/ Pixsell

Osim Pravila sv. Benedikta, jedinstvenog i jednog od najstarijih glagoljicom pisanih tekstova te vrste u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi, tu su i dva također glagoljička spomenika koja imaju posebnu vrijednost za povijest hrvatske srednjovjekovne književnosti – Pašmanski brevijar i Tkonski zbornik. Pašmanski brevijar ima 414 listova, a Tkonski zbornik ima samo 171 list manjeg formata.

Posljednji monah

Ćokovski samostan zatvaraju Francuzi 1808., kada i cijela Dalmacija potpada pod njihovu vlast. Opatija je dokinuta, imovina oduzeta a monasi prisiljeni napustiti svoj samostan. Posljednji monah ćokovske opatije bio je iz Tkona. Zvao se Petar Pletikosić, a umro je 1850. godine i sahranjen je pred ulaznim vratima župne crkve u Tkonu. On je kupio od austrijske vlade crkvu i samostansku zgradu s najbližom okolicom, obnavljao koliko je mogao, i sve to oporučno ostavio župnoj nadarbini u Tkonu. Arhiv opatije, u kojemu ima dosta isprava iz raznih vremena – među njima i do dvije stotine pergamena – čuva Državni arhiv u Zadru.

Jozo Milanovic / Foto: Filip Brala/24sata/ Pixsell

Crkva na Ćokovcu bila je građena u vrijeme romanike, a obnovljena u vrijeme gotike (portal iz 1418.). Danas je to gotička crkva. U luneti glavnoga gotičkog portala iz početka 15. st. stoji lik Bogorodice na prijestolju s Djetetom. U samostanskoj crkvi vidimo čuveno gotičko slikano raspelo nepoznatog majstora iz 15. st. Križ je visok 195 a širok 164 cm. Na gornjim proširenjima križa naslikana su poprsja Marije, Ivana i arkanđela. Crkva je bila obnovljena brigom cara Franje Josipa 1876.

Čuvar velike baštine

I poslije 2. svjetskog rata obnovljen je samostan te se stalno restaurira. Do samostanske crkve diže se stari, kasnije sniženi zvonik. Na njemu je zvono koje potječe iz 1701. god. U malom samostanskom lapidariju može se, među ostalim, vidjeti i ulomak kamenog reljefa s motivom križa, koji potječe iz kapele Sv. Kuzme i Damjana iz 6. stoljeća.

Jozo Milanovic / Foto: Filip Brala/24sata/ Pixsell

Crkvu krasi oslikano gotičko Tkonsko raspelo s početka 15. stoljeća rad majstora Menegela Ivanova, učenika Paola Venezianija, do 1999. zvanog majstor Tkonskog raspela.

Godine 1808. samostan je ugašen i ponovo oživljen 1965. Ime Ćokovac dolazi od riječi ćok, što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kosa.

Ćokovac je posljednji aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj i upisan je u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.

Samostan je otvoren za posjetitelje svakog dana od 16 do 18 sati osim nedjeljom.