Na blagdan bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, u njegovoj rodnoj župi, u Svetvinčentu, u utorak je pred bojnim hodočasnicima iz mnogih krajeva Hrvatske, te pograničnih dijelova Slovenije i Italije, slavljena svečana misa koju je predvodio riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić. Koncelebrirali su gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, krčki biskup Ivica Petanjak, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša te svećenici iz Porečke i Pulske i susjednih biskupija.

Foto: Gordana Krizman

Neposredno prije misnoga slavlja moljena je krunica. Hodočasnicima je pozdrav dobrodošlice uputio vicepustulator u kauzi za kanonizaciju bl. Bulešića preč. mr. Ilija Jakovljević te je predvodio litanije bl. Bulešiću. Ulazna procesija krenula je uobičajeno iz župne crkve prema oltaru pripravljenom na glavnom mjesnom trgu.

Foto: Gordana Krizman

Foto: Gordana Krizman

Apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša je u uvodnom obraćanju, nakon pozdrava upućenog biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te nazočnim predstavnicima građanske vlasti istaknuo da „za sve nas smrt i proglašenje blaženim Miroslava Bulešića jesu veliki povijesni događaji koji su razlog naše velike nade i utjehe.

Mons. Dražen Kutleša / Foto: Gordana Krizman

U osobi našeg blaženika spaja se cjelokupna tragedija koja je pogodila pučanstvo Istre, Hrvatske i cijele Europe tijekom prošlog stoljeća, obilježenog trima velikim neljudskim sustavima. U osobi bl. Miroslava prepoznajemo pobjedu Kristova evanđelja nad totalitarnim ideologijama, pobjedu Božjeg prava i savjesti nas nasiljem i ugnjetavanjem, pobjedu praštanja nad mržnjom i osvetom. Naš blaženi Miroslav predstavlja svećenika i vjernika koji želi oprostiti i pomiriti se, očistiti sjećanje od mržnje, pobjeđujući zlo dobrim tako da mu ‘osveta postaje oprost.’.

Predvoditelj misnoga slavlja je u prigodnoj homiliju nadahnuto istaknuo tri ključne riječi vezane uz lik i djelo bl. Miroslava Bulešića: sjećanje, oprost i nasljedovanje.

Oprostiti ne znači zaboraviti. … Ipak možemo oprostiti. … Slobodno i iskreno opraštanje čudo je koje odražava neizmjernost Božjeg opraštanja. Ako je opraštanje slobodno, tada se može oprostiti i onima koji jedva da se kaju i nisu sposobni tražiti oprost

„Blagdan bl. Miroslava Bulešića slavi se dan nakon obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima kojim se prisjećamo na 23. kolovoza 1939. godine kada su nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez potpisali Sporazum Molotov-Ribbentrop, javni pakt o nenapadanju i podijeli interesnih sfera u istočnoj Europi“, podsjetio je nadbiskup Uzinić te pojasnio „ovaj pakt jasno poručuje: Nacizam i komunizam su isti! Među totalitarnim sustavima nema razlike!“ „Bl. Miroslav je započeo svoje svećeničko djelovanje u prvom, a završio ga mučeničkom smrću u drugom te je na svoj način bio žrtva i jednog i drugog totalitarnog sustava. Sjećanje na njega poziv je da sjetimo i svih drugih žrtava ovih sustava, poziv upućen napose onima koji umanjuju ili ne daju dovoljnu pozornost nacističkim, fašističkim, a u nas u zajedništvu s njima ustaškim i četničkim zločinima, kao i onima koji niječu i zidom šutnje prekrivaju komunističke zločine“, naglasio je propovjednik. „Sjećanje je potrebno jer ono“, citirao je nadalje papu Franju u Fratelli tutti, „jamči i potiče izgradnju u kojoj će biti više pravde i bratstva, bez sjećanja se nikad ne može ići naprijed, ne napredujemo bez cjelovitog i jasnog sjećanja.“

Mons. Mate Uzinić / Foto: Gordana Krizman

„Ipak, važno je da to naše sjećanje ne bude selektivno i reduktivno. Ono, kako to na svoj način spominju i biskupi HBK o 50. obljetnici završetka Drugog svjetskog rata, dobiva na vjerodostojnosti kada smo spremni među zločincima prepoznati i članove vlastite zajednice, a među žrtvama i članove drugih zajednica. K tome, naše sjećanje treba uključiti osobito one koji su, kako piše papa Franjo, u zatrovanom i pokvarenom okruženju zadržali dostojanstvo i malim ili velikim gestama se opredijelili za solidarnost, oproštenje i bratstvo. Među njima je, kako to osobito svjedoči njegov Duhovni dnevnik, i naš bl. Miroslav Bulešić“, rekao je mons. Uzinić.

Govoreći o oprostu propovjednik je citirao blaženikovu najpoznatiju rečenicu iz Duhovnog testamenta, „Moja osveta je oprost“, zapisanu 23. travnja 1945. „nakon što je svom ljubljenom puku, kako ga on naziva, s ljubavlju uputio vrlo oštre pastirske opomene“, rekao je propovjednik. Pojašnjavajući zašto oprost ne znači prijeći preko svega kao da se ništa nije dogodilo, mons. Uzinić je ponovno citirao riječi iz enciklike Fratelli tutti: ‘Oprostiti ne znači zaboraviti. … Ipak možemo oprostiti. … Slobodno i iskreno opraštanje čudo je koje odražava neizmjernost Božjeg opraštanja. Ako je opraštanje slobodno, tada se može oprostiti i onima koji jedva da se kaju i nisu sposobni tražiti oprost. Oni koji istinski opraštaju ne zaboravljaju, ali se ni ne predaju onoj razornoj sili koja im je nanijela toliko zla. Prekidaju začarani krug; zaustavljaju napredovanje uništenja. Odlučuju da neće dopustiti da se društvom nastavlja širiti energija osvete koja će prije ili kasnije snaći i njih same.’“

Foto: Gordana Krizman

„Oprost je ono što čini razliku između žrtve i mučenika. Opraštajući svojim mučiteljima žrtva postaje martyr, odnosno svjedok vjere“, naglasio je mons. Uzinić.

Kad ljubimo, u nama ljubi Krist koji je iz ljubavi prema nama umro na križu. Zato: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist… Tome je stremio naš blaženik Miroslav

Govoreći o trećoj ključnoj riječi, nasljedovanju, mons. Uzinić je istaknuo „danas kada se sjećamo mučeničke smrti koju je podnio, a zahvaljujući Duhovnom dnevniku koji nam je ostavio, blaženi nas Miroslav uči da nije potrebno fizički umrijeti da bismo nasljedovali Krista, niti je potrebno umrijeti na križu da bismo bili njegovi svjedoci – potrebno je umirati sebi kako bi Krist u nama zaživio.“ Propovjednik je nadalje pojasnio što znači ‘umrijeti sebi’, „Blaženi Miroslav kaže da to znači sebe prezreti, isprazniti se od sebe kako bi se napravilo mjesta za Krista, umrijeti svemu što je naše i što je pokvareno. Moguće je da nam te riječi zvuče preoštro ili da nam pak zvuče pomalo zastarjelo. Ali one su uvijek aktualne jer sažimlju u sebi bit kršćanstva – a to je poruka ljubavi.. Svaka osoba koja ljubi, sebi umire: mijenja se, pročišćava se, posvećuje svoj život, podnosi žrtvu, daruje sebe drugima i za druge.“

„Kad ljubimo, u nama ljubi Krist koji je iz ljubavi prema nama umro na križu. Zato: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist… Tome je stremio naš blaženik Miroslav. Neka on i nas zagovara da bismo i mi, svatko na svoj, sebi vlastiti način, tome stremili i dosegli taj ideal“, zaključio je mons. Uzinić.

Tijekom mise je na oltaru uz relikviju u relikvijaru koji je bio izložen tijekom beatifikacije u pulskoj Areni 28. rujna 2013. godine, u kojem se nalazi krv bl. Bulešića na platnu, bio izložen i veliki drveni relikvijar koji se čuva u oltaru župne crkve. Relikvije blaženika prenesene su u oltar, iz groba na dnu crkve, 25. listopada 2014. tjedan dana nakon što je 18. listopada iste godine provedena recognitio (prepoznavanje).

Foto: Gordana Krizman

Nakon završnog misnog blagoslova, te izlazne procesije koncelebranata, drveni je relikvijar spušten s podignutog prezbiterija te su vjernici u ophodu imali prigodu iskazati počast bl. Bulešiću.

Ove je godine misu glazbeno animirao zbor Župe sv. Eufemije iz Rovinja, a čitanja su čitali čitači iz Svetvničenta, Pule, Rovinja i Vodnjana.

Osim brojnih hodočasnika koji su došli motornim vozilima iz više mjesta krajeva Istre i ove su godine pristigli hodočasnici pješaci i to iz: Valbandona, Fažane, Vodnjana, Rovinja, Kanfanara, Labina, te iz Vrsara i Gradine. Među vrsarskim hodočasnicima je bila skupina mladih iz Bratstva blaženog Karla Austrijskog, iz Exitus programa, iz Zagreba.

Foto: Gordana Krizman

I ove je godine obilježavanju obljetnice mučeništva prethodilo pregršt sadržaja u mnogim crkvama diljem Istre: u Valbandonu, u crkvi bl. Bulešića je svečano moljena Devetnica bl. Miroslavu, U Lanišću je osim duhovne priprave bilo predstavljanje knjige „Život za svetost“ dr. sc. Stipana Trogrlića te izvedba tradicionalne Laniške mise, a i svetvinčentska župa se je na taj najvažniji godišnji događaj za tu župu ali i za cjelokupnu Crkvu u Istri pripremala trodnevnom duhovnom pripravom.

Misa obljetnice mučeništva bila je u direktnom prijenosu na Laudato televiziji te na you tube kanalu Porečke i Pulske biskupije. Veliko mnoštvo vjernika koje se je okupilo na toj misi, ali i velik broj pregleda koji bilježe prijenosi, najbolji su pokazatelj da bl. Bulešić ima svoje štovatelje koji su prepoznali autentičnost njegove poruke i nadahnjuju se na njegovom primjeru.

Pred Crkvom u Istri, a napose pred vicepostulaturom sada je organiziranje obljetnice beatifikacije, 28. rujna, i to će biti prigoda da se ponovno, kao Crkva, zajedno poklonimo pred ‘najvećim sinom ovoga kraja’, pred tim svetačkim likom kojeg nam je Bog podario. Svojom najpoznatijom rečenicom „Moja osveta je oprost“ taj duhovni velikan, kao da „svoj ljubljeni puk“, narod u Istri potiče na pomirbu, kako je rekao mons. Uzinić da „očistimo sjećanje od mržnje“. Možemo vjerovati da je i njegova zasluga, tog njegovog poticaja na oprost, da žitelji Istre, koja je mnogo propatila kroz povijest, pod raznim stranim vlastima, žive u duhu pomirbe i tolerancije, unatoč tome što se možda nedovoljno deklariraju. Blaženi je Bulešić zapisao „«Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.» Zbog takvog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja Bulešiću stizale su mu prijetnje s raznih strana, no on je svojim herojskim životom dokazao da je put pomirbe najbolji, jedini ispravan kršćanski životni put.