Don Janko Belina proslavio je mladu misu u subotu 13. srpnja u Župi sv. Ane na zagrebačkom Rudešu.
Slavlje je počelo blagoslovom koji su mladomisniku udijelili roditelji, otac Ivan i majka Snježana ispred obiteljskog doma nakon čega je uslijedila procesija do župne crkve Sv. Ane.
Nakon uvodnih čitanja, Božju riječ u homiliji razlomio je mladomisnikov brat vlč. Petar Belina koji je svoju mladu misu u istoj župi proslavio prije dvije godine.
„Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, župljani, draga braćo svećenici, dragi mladomisniče ili jednostavnije rečeno dragi moj brate Janko. Neka mi dragi Bog da snage da ovu homiliju i lomljenje Božje riječi podijelim s vama iz dubine svoga srca“, rekao je uvodeći u homiliju te naglasio svetopisamske riječi o proroku koji nije dobrodošao u vlastitom kraju.
Marija – naša Pomoćnica
„Na današnji dan trojice Belina stoje pred vama za oltarom u našoj domaćoj župi sv. Ane u Rudešu. Znamo kako Isus u svom rodnom mjestu nije mogao učiniti puno čuda zbog tvrdoće srca onih koji su ga slušali. A slušali su ga sa stavom kako mu poznaju majku i oca. Kao da od njega ne može biti ništa više od toga. Možda se pretenciozno nazivati prorokom, međutim ono što želim reći je da sam svjestan kako Janka i mene mnogi još gledate kao ministrante, ali na onoj duhovnoj razini, prezbiterskim ređenjem zauvijek smo postali Kristovi svećenici. Na to nas je pozvao Bog. Ne zbog naših kvaliteta, nego zbog razloga koji je samo Njemu znan. I zato smo Mu se odazvali, s punim povjerenjem da računa na nas. Da nas treba. Danas se sve tako savršeno uklapa – i čitanja i svetkovina Majke Božje Bistričke s onim kako je Janko zamislio, a to je da ova mlada misa bude pod zagovorom naše nebeske majke Marije koja je našeg Janka kao i sve nas pod salezijanskim krovom uzela pod svoju zaštitu i koju tako rado zazivamo kao našu Pomoćnicu“, rekao je Belina.
Bez obzira na naše životno poslanje – vidimo kako smo svi pozvani živjeti na bračni način. Što to zapravo znači? To znači dvije stvari: darivanje i sjedinjavanj
„U molitvi svete krunice razmatramo kako nam se Isus objavio na svadbi u Kani, a upravo o tome govori i današnje evanđelje. Kana predstavlja mjesto u kojem se dogodio prvi znak spasenja koji Isus nudi čitavom čovječanstvu. Središnja tema je tema svadbene gozbe. Jako važna tema jer – bez obzira na naše životno poslanje – vidimo kako smo svi pozvani živjeti na bračni način. Što to zapravo znači? To znači dvije stvari: darivanje i sjedinjavanje“, naglasio je vlč. Belina te istaknuo da se tako i svećenik, na poseban način daruje u službi Bogu i drugima te da je temeljni svećenikov poziv sebedarje.
Na to nas je pozvao Bog. Ne zbog naših kvaliteta, nego zbog razloga koji je samo Njemu znan. I zato smo Mu se odazvali, s punim povjerenjem da računa na nas.
Ostati vjeran svome pozivu
Osjećaj gubitka prvotnog žara nešto je što se svima, bilo u braku ili svećeničkom pozivu kad-tad dogodi. No, upitao je Belina, što učiniti i kako ostati vjeran svome pozivu? „Što ćemo kada se to dogodi? Ne ako, nego kada?! Što ćemo kada u našoj obitelji, našoj župnoj ili redovničkoj zajednici…što ćemo kada u našem braku ponestane žara; što ćemo kada ponestane ljubavi; što ćemo kada ponestane one prvotne radosti? Rekao bih da ćemo, poučeni današnjim evanđeljem, tražiti Marijin zagovor koji može izmoliti ono što se nama može činiti nedostižním. Znak koji Isus tamo na svadbi čini nije ni po čemu običan. A uporište toga znaka je upravo u Marijinim riječima: Što god vam rekne. učinite! Koliko god da mi u životu lutali i zalutali, koliko god se u svojoj krhkosti udaljili od Boga, bilo to zbog grijeha ili naše ravnodušnosti, ključ za vraćanje one iskonske naše ljepote je upravo to: naučiti činiti ono što Gospodin kaže“, naglasio je Belina.
Nadalje, govoreći o svadbenim posudama i židovskim običajima obrednoga čišćenja, propovjednik tumači da Isus upućuje svadbenu obitelj da napuni te posude vodom. „Drugim riječima: vraća im njihovu namjenu. I ako se ponovno sjetimo važnih Marijinih riječi: Što god vam rekne, učinite, vidjet ćemo da vraća radost. Kada se dogodi u našem životu katastrofa, ostanemo zatečeni jer poslušnošću Isusu počinje teći vino u našem životu. Vino kao simbol nismo vidjeli sve one male stvari, sve one male pogreške, koje su se polako nizale i koje su nas na kraju i dovele do katastrofe. života, onda On čini preobrazbu. I onda našem križu daje smisao i Međutim, jednom kad dopustimo Bogu da primi sve uzde našeg pretvara ga u put spasenja! Poslužitelji, na svadbenoj gozbi su napunili posude i odnijeli ih pred ravnatelja stola koji svjedoči da je vino sasvim drugačije kvalitete. Događa se nešto što mi kao ljudi nikada ne bismo mogli postići. Jer jedino Bog može promijeniti prirodu stvari. On vodu pretvara u vino, On čovjeka čini djetetom Božjim, On dječaka postavlja za svoga svećenika, On križ našeg života pretvara u blagoslov, u put spasenja!
Koliko god da mi u životu lutali i zalutali, koliko god se u svojoj krhkosti udaljili od Boga, bilo to zbog grijeha ili naše ravnodušnosti, ključ za vraćanje one iskonske naše ljepote je upravo to: naučiti činiti ono što Gospodin kaže.
„Dragi župljani, drugi vjernici, dopustite da se obratim na poseban način i našem mladomisniku, mom bratu Janku, a sve što govorim njemu, govorim vama pa i sebi. Dragi moj Jankec, brate… molim te… čuvaj i razvijaj svoj odnos s Bogom: kroz crkvenu zajednicu, kroz salezijansku družbu, a posebno kroz osobnu molitvu i razmatranje. Ako ćeš njegovat svoj odnos s Bogom, ako mu uvijek ostaneš otvoren i raspoloženog srca, svjedočit ćeš preobrazbi svoga života i života onih kojima te Bog šalje, osobito mladih. Nikad ne zaboravi da tu preobrazbu može samo On postići. I zato se nemoj plašiti svoje krhkosti, svojih nedostataka, svojih slabosti, već se marijanskom poslušnošću osloni na Krista u svemu što činiš. Nije bitno da činiš stvari kao što ih čine drugi. Dopusti da Bog kada te je pozvao i uskladi to prema Božjoj inicijativi. Neka evanđelje upotrijebi tvoju originalnost, upravo ono na što On računa od trenutka bude jedini korektiv u životu; tvojoj ljudskosti, tvojoj crkvenosti; tvojoj duhovnosti; i daru svećeništva koje si primio! Budi neumorno poslušan Evanđelju do kraja svog života i svakog dana klikni od radosti baš Marije: FIAT VOLUNTAS TUA! Budi volja Tvoja! Amen“, zaključio je vlč. Belina.
Jer jedino Bog može promijeniti prirodu stvari. On vodu pretvara u vino, On čovjeka čini djetetom Božjim, On dječaka postavlja za svoga svećenika, On križ našeg života pretvara u blagoslov, u put spasenja!
Na kraju euharistijskog slavlja, mladomisnik je zahvalio svojoj obitelji, majci i ocu, kao i braći i sestrama na vjernoj podršci, pomoći i ljubavi koju su dijelili u obiteljskome domu. Uslijedio je pojedinačni mladomisnički blagoslov.
Misu je suslavilo 20-ak svećenika uz sudjelovanje, a pjevanje je predvodio pjevački župni zbor. Za mladomisničko geslo izabrao je rečenicu iz molitve Očenaša: Fiat voluntas tua!