S. Hijacinta voditeljica je Duhovnog centra kuće Betanija na Velom Lošinju. Članica je zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa koje svoje poslanje žive kroz duhovno i psihofizičko krijepljenje osoba koje dođu pod njihov krov.

Željele smo ljudima ponuditi program da ne budu sami i da mi osnujemo božićnu-blagdansku obitelj

Promišljanje o potrebama vremena u kući Betanija urodilo je mnogim sadržajima, ali u vremenu došašća sestre su prepoznale potrebe ljudi koji su sami i/ili usamljeni.

“Iz godinu u godinu sve su mnogobrojnije obitelji u kojima članovi ne znaju razgovarati, praštati, ljubiti iskreno. Posljedica tih disfunkcionalnih obitelji treća je generacija osoba koje u obiteljskom i društvenom smislu ostaju same. Tu govorim i o ljudima koji su možda ostali bez supružnika/supružnice, bez djece ili su djeca odrasla i otišla. Mi sestre željele smo ljudima ponuditi program koji će im omogućiti da ne budu sami i da s nama osnuju božićnu-blagdansku obitelj.”

Kuća Betanija / Foto: Milosrdne sestre sv. Križa /

Na pitanje dolaze li sestrama na program Božić i Nova godina u kući Betanija i mlade obitelji, sestra je odgovorila da ne dolaze “jer Božić je obiteljski blagdan, a obitelji bi trebala posvetiti svoj prostor življenja božićnim otajstvom. Neka zajedno izrađuju jaslice, neka zajedno odu na misu Polnoćku.”

Slaviti Božić znači u prvom planu brinuti o duhovnoj dimenziji i zajedništvu s drugim ljudima, kako bi Božić vratili Božiću u našim dušama

“U kući Betanija mi smo prvenstveno tu za one koji nemaju obitelji ili su je imali pa izgubili. U pripremi za Božić zajedno izrađujemo jaslice, kasnije malog Isusa u procesiji nosimo u te jaslice, zajedno odlazimo na misu Polnoćku, sve što činimo proizlazi iz našeg zajedništva koje je obiteljsko. Mi snagom Božjom oblikujemo obitelj koja nije krvno vezana, ali je vezana milošću Božjom.”

Naša sugovornica istaknula je da slaviti Božić znači u prvom planu brinuti o duhovnoj dimenziji i zajedništvu s drugim ljudima, kako bi Božić vratili Božiću u našim dušama.

“Ono što meni često dotakne dušu, čežnja je ljudi za duhovnom hranom. To se vidi na licima osoba koje provode vrijeme u kući Betanija: mladi par koji se u kapelici tijekom molitve drži za ruke, pojedinci koji se ne poznaju, ali zajedno mole krunicu Božjeg milosrđa, osobe koje u rano jutro dolaze s nama sestrama moliti Jutarnju iz Božanskog časoslova.”

Kuća Betanija – Duhovni centar / Foto: Milosrdne sestre sv. Križa /

Kad uđemo u vaše dvorište, kad se popnemo po stepeništu do vaše kuće, osjećamo da smo došli u jedan drugi svijet gdje duhovnost struji i to nas obuzme.

S. Hijacinta istaknula je kako je ovo druga godina da provode program Božić i Nova godina u kući Betanija, a kao razlog navela je dobar odjek prošlogodišnjeg programa.

“Program nudimo jer su Milosrdne sestre sv. Križa vođene mišlju da je potreba vremena volja Božja. Cijela družba naših sestara osluškuje koje su to potrebe vremena u kojem živimo i onda tražimo način da odgovorimo na tu potrebu.”

Kao jedan od razloga zašto ne posustaju u svojem poslanju naša sugovornica ponudila je sažetak riječi mnogih ljudi koji su proveli advent i Božićno vrijeme u kući Betanija.

“Kad uđemo u vaše dvorište, kad se popnemo po stepeništu do vaše kuće, osjećamo da smo došli u jedan drugi svijet gdje duhovnost struji i to nas obuzme.”

Kuća u kojoj sada djeluju sestre, prije mnogo godina služila je kao sanatorij. Nakon deset godina žarke molitve odlučile su kuću ostaviti u domeni i službi čovjekova zdravlja. Naša sugovornica posebno je naglasila da one ne znaju kad će Bog nekoga poslati u njihov život kako bi pomogle toj osobi. Na njima je da mole, čekaju i služe.

“Tko sam ja, tko smo mi da ljudima zatvorimo vrata? Kad će ih Bog pozvati na putovanje k sebi? Kad će ti ljudi na putovanju tražiti blizinu Boga u našoj kući Betanija? Ja ne znam taj trenutak, no oni ostaju u našim molitvama”, zaključila je s. Hijacinta.

Više informacija o sadržaju možete saznati putem stranice MONASTAYS.