Kristina Pehar suvoditeljica udruge „Majka Krispina - Međugorje“, koja preko dva desetljeća pruža cjelovitu pomoć i rehabilitaciju nezbrinutim ženama, trudnicama i djeci kao i pomoć u prevenciji ovisnosti, gostovala je u Podcastu Život u sklopu ovogodišnje jesenske inicijative „40 dana za život“ .
Iako za sebe kaže da je „tipična“ Hercegovka, u njezinom se svjedočanstvu pronalazi toliko netipičnih i nadahnutih iskustava. U životu prepoznaje djelovanje Duha Svetoga, utječe se sv. Anti, a preporuča Gospi. Uz toliku duhovnu dimenziju ne čude ni plodovi njezina djelovanja.
Blagodati radne terapije
Kristinina su specijalnost zlatne ruke kojima nastaju nebrojena kreativna umjetnička djela, a svoj talent rado dijeli i umnaža sa korisnicama Udruge.
„Prilikom ručnog stvaranja imamo direktnu vezu sa Stvoriteljem. On nam je dao mogućnost da stvaramo, znači da smo mi Njegova produžena ruka“, istaknula je. Vrijedost kreativnog rada sa ženama, objašnjava, leži u činjenici da svaka osoba prepoznaje svoje darove, kreativnost, kao i osobnu vrijednost i samopouzdanje.
Kršćanska udruga koja prima žene raznih vjeroispovijesti
Kristino djelovanje u Udruzi prepoznala je kao Božju volju jer nasilje je, kako i sama kaže, osjetila na vlastitoj koži i prepoznala nedostatke sustava, koji često dodatno „izmaltretira“ žrtvu.
Udrugu „Majka Krispina – Međugorje“ osnovale su Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini prije više od 20 godina u Majčinom selu u Međugorju, a nastala je na inicijativu žena u potrebi i nezbrinutih trudnica koje su od sestara tražile pomoć.
Ime je dobila po sestri Krispini koja je svojevremeno liječila ljude, prvenstveno žene, kremom za kožne bolesti, ali ponajviše slušanjem i molitvom za sve one koji su joj dolazili. Baš kao i s. Krispina, Udruga svoja vrata otvara ženama bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest.
Nije ih odbacila nego ih je saslušala
Vodeći se povjerenjem u Božju providnost istaknula je da boravak žena u Udruzi nije ni vremenski ograničen jer ostaju „dok Gospodin ne otvori neki bolji put za njih“.
Duhovna strana obiteljskog nasilja
„Dok nisam krenula raditi u Udruzi bila sam mišljenja da se nasilje događa na marginama društva. Nasilje se, nažalost, događa u mnogim obiteljima, obrazovanim, visokopozicioniranim i financijski osiguranim. Možemo zaključiti da se sama Sotona obrušila na katoličku obitelj, da uvijek negdje nešto ‘prpa’ da ljudi nisu u miru“, prepričala je Kristina.
Štićenice Udruge naišle su na različite vrste nasilja od fizičkog, materijalnog, psihičkog do seksualnog. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) Domovinskog rata i ograničenost kretanja tijekom pandemije koronavirusa odigrale su značajnu ulogu u nastajanju i povećanju nasilja u obitelji, prepoznala je.
„Živimo u takvom društvu da se nasilnici provuku ‘ispod kâpi kiše’ a da su žene i djeca ti koji budu ugroženi“, kazala je ukazujući na to da ni država ni Udruga ponekad ne mogu pružiti prikladnu skrb žrtvi. Iako, ističe, Udruga pomaže i u obnavljanju komunikacije među partnerima ako žena izrazi želju za time.
Cijelo svjedočanstvo pogledajte ovdje: