Povodom pete obljetnice smrti fra Zvjezdana Linića u Kući susreta Tabor, od 6. do 9. prosinca, održat će se duhovna obnova pod geslom “Isuse, dobroto beskrajna!”. Voditelj duhovne obnove je fra Ivan Matić. U Kući susreta Tabora fra Zvjezdan za života ostavio je neizbrisiv trag u životima mnogih ljudi.
Fra Zvjezdan Linić rođen je 1. veljače 1941. u Svilnom, u blizini Gospinog svetišta Majke Milosti na Trsatu.
Svoj pastoralni svećenički život posvetio je najviše mladima i Franjevačkom svjetovnom redu. Velikom broju mladih pomogao je da kroz sakramente kršćanske inicijacije udu u Crkvu, da upoznaju Krista Spasitelja. Njegov glavni svećenički posao bio je naviještanje evanđelja i to kroz redovite propovijedi radnim danom, a osobito nedjeljom u crkvi sv. Franje na Kaptolu, a potom i kroz brojne vjeronaučne susrete s mladima i manje mladima. Tu se razvija njegov osjećaj za riječ Božju. Kroz radio – mise i duhovne misli počeo je sustavno stavljati na papir komentare evanđeoskih perikopa.
Od 1997. godine živio je i djelovao u Kući susreta Tabor pri Franjevačkom samostanu u Samoboru gdje je organizirao i vodio brojne tečajeve duhovnih vježbi, seminare duhovne obnove za sve staleže u Crkvi. To je mjesto bilo i mjesto njegova novog početka i produbljivanja svega što je kroz dugi niz godina naviještao svojim propovijedanjem i brojnim predavanjima.
U subotu 7. prosinca 2013. godine okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo u 73. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva.
Rad u Kući susreta Tabor nastavio je fra Ivan Matić.
Svjedočanstva o životu i djelu fra Zvjezdana Linića prikupljena su u knjizi “Isuse, dobroto beskrajna” koja je izdana 2011. godine.
Snagu i radost fra Linićeve propovijedi prepričao je i svjetski poznati znanstvenik Davor Pavuna.
“Bio sam agnostik, matematičar. Nigdje vjere ni srca dok nisam upoznao fra Zvjezdana”, poručio je Pavuna.
Fra Zvjezdan često je govorio o tome kako zavoliti sebe.
“Kada se prihvaćamo sa svim onim što jesmo, sa svojim tijelom i svojom naravi, svojom dobi i spolom, sa svojim zdravljem i bolešću; kada prihvaćamo upravo te roditelje koje imamo i braću s kojima dijelimo njihovu ljubav, tog bračnog druga i takvog kolegu na poslu, kada prihvaćamo svoje vlastite ograničenosti i slabosti, tada se u nama stvara ozračje mira, tada ne prihvaćamo život kao nešto nametnuto, nego kao nešto darovano. Život nam više ne izgleda kao kazna, nego istinski dar. To je onaj pravi temelj odakle počinjemo na ispravan način ljubiti sami sebe”, poručio je.
Ostavio je veliku duhovnu baštinu u kojoj je govorio i o značenju došašća i Božića u životima vjernika:
“Učinimo ono što je Bog učinio: dajmo nešto od sebe, dajmo sebe i svoje vrijeme. Budimo jedni drugima bliži, budimo jedni drugima dar. Prihvatimo i primimo čovjeka, a ne samo njegov dar. Darivatelj neka nam uvijek bude važniji od dara. Tada ćemo shvatiti Boga, tada će nas došašće i Božić zbližiti, a to je zapravo smisao i poruka ovih dana.”