Na početku slavlja biskupa je u ime župljana pozdravio župnik Josip Marić i čestitao Uskrs.

Uvodeći u sveto slavlje biskup Škvorčević je zahvalio župniku za riječi dobrodošlice i uzvratio čestitkom Uskrsa svima nazočnima, rekavši kako Crkva slavi Uskrs osam dana kao jedan dan. Izrazio je osobitu radost što u osmini Uskrsa može biti s njima u prigodi krštenja petog djeteta obitelji Gegić, podsjetivši da na Uskrs slave pobjedu života nad smrću, koja se na svoj način ostvaruje i u svakom rođenju novog ljudskog bića. Istaknuo je kako rođenjem čovjeka pobjeđuje život, Božje djelo te su roditelji Antun i Ana Gegić suradnici te pobjede, na čemu im je čestitao.

Biskup je uputio pozdrav i nazočnim pripravnicima za sakrament potvrde, kazavši im kako će za tjedan dana primiti spomenuti sakrament, u kojem će dar Duha Svetog postati njihovo svjetlo, snaga i pokretač, potaknuvši ih na što bolju duhovnu pripravu za taj važan događaj njihova života.

U homiliji biskup je kazao okupljenima kako je važno u vlastita životna nastojanja uključiti Isusa Krista, u kojemu je „Bog ostvario za nas pobjedu života nad smrću”. Postavio je pitanje, „do kamo zapravo želimo stići”, istaknuvši kako je važno sve učiniti „da prispijemo do one razine života na koju je Isus Krist svojom smrću i uskrsnućem uzdigao čovjeka”.

Rekao je da posebno roditelji koji žele svojoj djeci najbolje trebaju to imati na pameti i nastojati u njihovu odgoju staviti Isusa Krista na prvo mjesto, jer s njime koji je pobijedio smrt mogu postići najviše u životu.

Zapitavši sudionike slavlja jesu li se i oni tog Uskrsa oduševili u toj svijesti, biskup je istaknuo kako naviještena Božja riječ uvodi u razumijevanje uskrsnog otajstva, koje „ne pripada našim nego Božjim mogućnostima”. Polazeći od naviještenog evanđeoskog izvještaja, spomenuo je kako Isus nije svoje učenike teoretski poučavao o pitanju uskrsnuća, nego im se vlastitom inicijativom ukazivao, uvjeravajući ih da je živ na višoj, pobjedničkoj razini postojanja, te su oni postali njegovi svjedoci. Nije beznačajno što im on pristupa u njihovu svakodnevnom ribarskom poslu te ih obeshrabrene trenutnim neuspjehom poziva da na njegovu riječ bace mreže. Dok Petar, prepoznavši da je to Gospodin, hiti u susret njemu, drugi mnoštvo riba koje uloviše, povukoše na obalu gdje Isus traži da ih ispeku kako bi ih s njima blagovao. Biskup je istaknuo kako je velika poruka i izazov navedene evanđeoske scene koja na svoj način prikazuje djelovanje prve kršćanske zajednice i njezino prepoznavanje prisutnosti Isusa Krista u naviještenoj riječi i euharistijskom blagovanju.

„Baciti mreže na njegovu riječ” hod je ovim svijetom s Isusom Kristom, ne samo do groba, nego u pobjedu života s njime. „Uvjerava nas Petar u današnjem prvom čitanju da osim Isusova nema drugog imena pod nebom po kojem bismo se mogli spasiti. Stoga smo i ovog Uskrsa pozvani obnoviti se u vjeri ne dopuštajući bilo kome da nas u njoj pomrači ili uvede u sumnje pa da se udaljimo od Božjeg života”. Dodao je kako se vjera „hrani molitvom i osposobljuje za odvažnost da u svojoj svakodnevici živimo na Isusovu riječ”, poput apostola koji su na njegovu riječ bacili mreže i ulovili mnoštvo riba. „Kad nastojimo raditi ono što on od nas očekuje, tada se vjera pretvara u ljubav, u život za drugoga, kao što je Isus bio za nas do u smrt”.

Biskup je ustvrdio da su i roditelji Gegić mogli razmišljati o braku i djeci na način kako je to uobičajeno u suvremenom društvenom okruženju. No, oni su se usudili promatrati brak kao stvarnost koju je Bog svezao pa jedno drugo prihvaćati kao dar Božji, ne živeći sebičnost, nego ljubav u dvoje. Opredjeljujući se za peto dijete, bacili su mrežu na riječ Isusovu te su postali suradnici Božji, dionici bogatstva života, prepoznali sebe u dimenziji smisla koji se postiže žrtvom ljubavi. Biskup je roditeljima Gegić, kao i drugim đulovačkim roditeljima brojne djece čestitao što su shvatili koliko je dragocjeno biti s Bogom suradnik života. Poželio je da Isus Krist u svima obnovi žar za život u skladu s Božjom riječju, te ostanu vjerni njemu, jedni drugima, posebno u braku i obitelji.

Na svršetku euharistijskog slavlja čestitao je roditeljima Gegić krsno preporođenje njihova djeteta, potaknuvši ih da u njegovu odrastanju učine sve što je potrebno da napreduje, ne samo u fizičkom, nego i u duhovnom životu, sjedinjen s Isusom Kristom, pobjednikom nad smrću. Pripravnike za potvrdu pozvao je da u svojim nastojanjima učine sve kako bi Isusova prisutnost u njihovim srcima ostvarivala mnoge pobjede nad ljudskim nemoćima. Nakon mise biskup se u župnoj kući susreo se s članovima obitelji Gegić, djeci uručio darove, a roditeljima novčani prilog Požeške biskupije.