Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško krstio je Ivana i Martina, 8. i 9. dijete u obitelji Lukačin, te Abigail, 5. dijete u Marije i Denisa Lukačin Rubes na drugu adventsku nedjelju, 5. prosinca, u župi sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu.
Na početku misnoga slavlja biskup Šaško pozdravio je sve okupljene te prenio čestitke i blagoslov zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, izvijestila je IKA.
“Nisam još imao milost biti u ovakvome slavlju krštenja troje djece, u kojemu se krste braća blizanci, kao osmo i deveto dijete jedne obitelji, te peto dijete druge obitelji, pri čemu su očevi u tim dvjema obiteljima rođena braća, a majke nose isto ime – Marija. Izniman je to znak u vremenu došašća ne samo za vašu župu, nego i za cijelu nadbiskupiju, Crkvu i hrvatsko društvo”, rekao je biskup.
Riječ, istodobno i slaba i neizmjerna, dolazi poput vrhunca povijesti koja više nije dovoljna sama sebi
U homiliji mons. Šaško istaknuo je kako smo na pragu “dolaska Isusa Krista, Sina Božjega, od čijega se utjelovljenja vrijeme dijeli na prije i poslije. Riječ u pustinji koja daruje život. Ivan još nema niti trideset godina, ali je naučio da su jedine istinske riječi one koje su zaživjele u nečijemu životu, utjelovljene; koje se ne čuvaju pripremljene kao izvanjsko pokriće i vještina, nego dolaze iz dubine bića. To su riječi koje su bile i ostaju razlogom radosti i trpljenja. Božja je riječ došla Ivanu, Zaharijinu sinu, u pustinji. Riječ, istodobno i slaba i neizmjerna, dolazi poput vrhunca povijesti koja više nije dovoljna sama sebi. Zbog toga odmak od prividnih veličina i sjaja, u pustinju, u promjenu motrišta, u malenost koja postaje načelom Božjega kraljevstva. U njemu je dovoljan jedan čovjek, nekoliko njih koji se dopuštaju zahvatiti Božjom riječju”, ističe Šaško.
Bog pronalazi putove da bi došao do mene, da bi podupirao slabašne korake, zagrlio, vratio nadu i obradovao. U tome ga ništa ne može spriječiti
“Božja riječ traži ljude, jednostavne, istinske, da bi stvorila nove početke, obraćenja; da bi: pripravila, poravnala, ispunila, ugladila… Bog u svojoj ljubavi uvijek čini prvi korak i traži čovjeka, a mi smo pozvani pripraviti se za taj susret”, istaknuo je biskup Šaško i napomenuo kako je svaki čovjek pozvan vratiti se, odbaciti idole, očistiti srce, “ali to ne može bez Boga. Zato je dragocjena riječ o Gospodinu koji dolazi spasiti čovjeka, koji pali iskru u srcu i budi čežnju za povratkom, koji učvršćuje noge za hod i daje snagu za putovanje. ”Bog pronalazi putove da bi došao do mene, da bi podupirao slabašne korake, zagrlio, vratio nadu i obradovao. U tome ga ništa ne može spriječiti”, podsjetio je okupljene mons. Šaško i poručio: “Ljubav je njegov put, i sve što je istinski ljudsko u odnosu je prema Bogu i njegovoj ljubavi.”
Božja je Riječ uvijek ista, a glas proroka ne prestaje govoriti
Na kraju homilije biskup je istaknuo: “Kao kršćani živimo u svijetu koji neprestano pokušava mijenjati istinu: o Bogu, o nama, o svijetu. Ali, Božja je Riječ uvijek ista, a glas proroka ne prestaje govoriti. Danas su to na poseban način ove dvije obitelji. Istina je u konačnici samo jedna, pa i onda kada ljudi u nju ne žele vjerovati, uvijek se njoj mogu vratiti; zapravo – otkriti istinu u sebi, tamo kamo je Bog upisao sebe.”