U rastu u svetosti neki uspiju manje, neki više, dok neki postignu savršenstvo tako da sami postanu primjer drugima. To su sveci. Je li svetost rezervirana samo za Bogu posvećene osobe, može li svetost biti aktualna tema u 21. stoljeću? O tome su govorili Ivana Foretić, voditeljica projekta Holywin, s. Katarina Maglica, priora samostana bl. Hozane Kotorske i vlč. dr. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije. Urednica emisije je Dalija Mock.

‘Božja je volja vaše posvećenje.’

Vlč. dr. Krunoslav Novak na početku je kazao i potkrijepio kako je svetost itekako aktualna tema suvremenog doba: “Možemo se vratiti u početke tj. u Objavu gdje čitamo kod sv. Pavla u Poslanici Solunjanima: ‘Božja je volja vaše posvećenje.’ Također se na Drugom vatikanskom saboru posebno naglašava poziv na svetost svakog čovjeka, bez obzira na njegovo poslanje. Dakle, svaki čovjek je u svojem životu, svaki vjernik konačno, pozvan prepoznavati put prema Isusu Kristu, put prema evanđelju i na taj način ostvarivati poziv na svetost.” Podsjetio je i na dokument biskupa Hrvatske biskupske konferencije iz 2002. godine, dakle na početku trećeg tisućljeća, koji nosi naslov ‘Na svetost pozvani’. “Zapravo, čini mi se da je poziv na svetost i više nego ključan za život, za zajedništvo, za prepoznavanje smjera na koji nas Gospodin poziva”, kazao je.

Vezano uz nadolazeću svetkovinu Svih svetih vlč. Krunoslav je istanuo kako je to svetkovina živih, tj. onih koji su proslavljeni u Bogu nakon ovozemaljskog života, a koje Crkva službeno nije proglasila svetima. “Mi vjerujemo da je u nebeskoj proslavi puno veći broj onih koji su ušli u nebo i zavrijedili gledati Boga licem u lice od onih koje je Crkva proglasila svetima, jer Crkva nema niti cilj niti zadatak sve proglasiti svetima, nego one koje prepoznaje kao putokaz i zagovornike ovoj putujućoj Crkvi, ali onda u blagdanu Svih svetih slavimo sve one druge koji nisu proglašeni svetima, dok je blagdan svih vjernih mrtvih dan kada se spominjemo svojih pokojnika. To se ponekad možda poistovjećuje ili se za blagdan Svih svetih kaže Dan mrtvih, iako mi na Sve svete, budući da je to i slobodan dan, obilazimo svoja groblja. Zapravo, prije svega se molimo našim svecima i preporučujemo u zagovor naše preminule kojih se onda posebno spominjemo dan kasnije”, pojasnio je.

Svetac ne smije bježati iz svijeta, svetac živi u svijetu

S. Katarina Maglica je, pak, razmišljajući o tome tko je pozvan na svetost, istaknula da svetost nije rezervirana samo za posvećene osobe. “Ako slušamo današnji svijet, osluškujemo bilo – tumači s. Katarina – ljudi obično misle da smo mi bolji, svetiji od ostalih ljudi pa imaju pravo i nemaju pravo. Mi imamo sve mogućnosti, sva sredstva da budemo bolji i svetiji, ali opet samo smo ljudi, a za biti svet svi ljudi se moraju potruditi, pa i oni koji žive po samostanima. Oni posebno moraju biti svjesni za kim su pošli, radi koga su pošli, radi čega su pošli i onda u skladu s time svoj život usklađivati. Mi imamo toliko sredstava da budemo bolji, da budemo sveti, da budemo savršeniji, a kad pogledate jednu zajednicu onda vidite da je to zajednica ljudi, ne zajednica anđela, a zajednica ljudi posjeduje sve moguće negativnosti i pozitivne strane obične grupe ljudi. Ovisi o svakom pojedincu koliko se trudi biti kristolik, biti ono što jest, biti na razini svog poziva, jer biti redovnik, redovnica, obvezuje isto kao što obvezuje biti otac ili majka, isto kao što obvezuje biti neki državni službenik, a na svetost smo u stvari pozvani svi”, kazala je dodajući kako je svetost nešto što povezuje i napor ljudski i dar božanski.

Priora samostana je također protumačila vezu sveca i svijeta: “Svetac ne smije bježati iz svijeta, svetac živi u svijetu. Kaže se da se svetost postiže preko ljudi, preko bližnjih, preko onih koji nas okružuju i ako taj put preskočimo, na kraju nas ne čeka Bog. Nećemo dobiti krunu svetosti. Naša svetost ide preko onog najbližeg čovjeka i onda se širi kao valovi oko nas. Ali isto tako čovjek ne može dati ništa nego ono što je sam stekao, ali najprije što je sam primio, što je stekao i što je ujedinio. Čovjek je ustvari medij koji dovodi Boga na svijet, ako mi kao pojedinci ne uspijemo pokazati svojim životom, manje svojim riječima, više svojim životom i djelima, Krista, Boga, onostranost, nismo uspjeli. Nismo učinili ništa.”

Govoreći o preduvjetima za svetost s. Katarina kaže kako nam valja prihvatiti križ, znati gdje smo, shvatiti koliko smo grešni, shvatiti vrijednost Božje pomoći, moliti, razmatrati, truditi se, pokušati tražiti Božju pomoć, tražiti ako treba i ljudsku pomoć. Od prepreka na putu svetosti istaknula je krivu sliku o Bogu i o samome sebi. “Tko ima krivu sliku o Bogu promatra tog Boga ne kao oca, ne kao milosrđe, ne kao ljubav, ne kao trajno oproštenje, već kao strogost. Ako ga tako promatra, ako ga tako doživljava, onda će to dijeliti oko sebe. Znači, neće dijeliti Božje milosrdno srce, ni njegovu moć opraštanja, ni ljubav prema čovjeku, nego će živjeti pravila, ali to ne čini čovjeka svetim”, pojasnila je istaknuvši također kako je primjer svetog življenja u obitelji izuzetno važan u odgoju djece: “Kažu da se puno toga dobije do treće godine. Što radi otac to radi i dijete, je li se lijepo prekrižio otac, prekriži se lijepo i dijete, a je li otac na brzinu, tako se i djeca prekriže na brzinu. Znači dijete upija, dijete je kao spužvica. Netko reče, a ja mislim da je to lijepa slika: ‘Ako vi toj spužvi pripremite bistru vodu, ona će kasnije ispuštati bistru vodu; ako je stavite u kaljužu, što će drugo davati kasnije nego kaljužu.'”

Taj dan bismo se trebali poistovjetiti sa svecima, gledati ih kao svoje putokaze u nebo

U emisiji je bilo govora i o skorašnjem Holywinu, projektu koji je zaživio 2003. godine, a koji želi oživjeti staru kršćansku tradiciju bdijenja pred velike blagdane. Kao što se do danas održala tradicija bdijenja pred Uskrs, tako su i prvi kršćani iščekivali ovaj veliki dan Svih svetih, kazala je Ivana Foretić, voditeljica projekta: “Taj dan bismo se trebali poistovjetiti sa svecima, gledati ih kao svoje putokaze u nebo i shvatiti da smo pozvani na svetost. Da nije svetost rezervirana za odabrane osobe koje su po nečemu bolje od nas ili imaju bolje predispozicije nego mi, da smo zaista svi pozvani na svetost, a da po primjerima svetosti možemo doći u nebo i sada taj projekt raste cvjeta”, dodala je. Istaknula je i kako je opasnost uspoređivati Holywin s danas sve popularnijim Halloweenom, stavljati ga kao neku protutežu pojašnjavajući: “Katolička vjera, općenito naša sveta Crkva uvijek je afirmativna, uvijek hoda prema nečemu, nikad nije protiv nečega. Prije bih rekla da mi oživljavamo tu tradiciju koja već dugo godina postoji i koja nam je dana. To je blago Crkve koje mi ponovno otkrivamo. To što se isti dan propagira nešto drugo, to je zapravo možda nekakva plitka rasprava preko koje treba odmah prijeći i osvojiti mlada srca oduševljenjem za svetost, a ne govorom protiv nečega što nije u skladu s našom vjerom.”

Ovaj projekt je od 2003. godine okupljao mlade u velikom broju, 2006. kad se nastavio interes je bio još veći, toliko da su od Kinoteke i crkve sv. Blaža gdje su mogli okupiti 300-tinjak mladih došli do broja od 1.500 mladih u dvije večeri odvijanja predstave kojom se prikazuje život nekog sveca. Ove godine bit će uprizoren živt sv. Margarete Marije Alacocque, promicateljice pobožnosti prvih petaka i glasnice poruka Presvetog Srca. “Ona je rekla: ‘Želim biti provodnik za Božju milost u svijetu. Upravo je to ono što mi želimo biti ovih dana, kvalitetni provodnici za sve vas koji ćete doći gledati predstavu”, kazala je voditeljica projekta Ivana Foretić koja potpisuje i režiju predstave. O tome što joj pomaže u pripremama i postavljanju ove i svih prethodnih predstava istaknula je vrlo vrijedne životopise svetaca na kojima se i osobno nadahnjuje: “Trebamo životopise svetaca, te primjere, ta oduševljenja. I mi smo pozvani na svetost, i mi to trebamo, ne samo da možemo, nego trebamo, ne na identičan način, ne moramo nasljedovati nekoga identičnim putem. Ako nisi živio čistoću prije braka, shvatio si, sada je to krivo, to ne znači da za tebe smisla nema. Ti imaš svoj put, Bog će se proslaviti kroz tebe na jedan poseban, jedinstven način. Ti koji nemaš djece ili koji si na jednom stao i proživljavaš ogromno trljenje i pitanja sa strane, ti živiš svoju svetost, svoje trpljenje, našao si svoj križ po kojem te Gospodin privija bliže k sebi”, kazala je zaključujući da su nam u raznim životnim okolnostima životi svetaca i njihovi prikazi jako bitni. “I oni su bili samo ljudi svakog staleža, imamo redovnike, redovnice, svećenike, bračne parove, posvećene laike koji su danas sveti, a i mnogi za koje ne znamo, i oni nam ulijevaju nadu da ako imamo otvoreno srce i ako skočimo u tu Božju providnost, ako se predamo Gospodinu, da će nam stvarno pokazati nove obzore, nove vidike, novi put svetosti, nikad viđen, jer mi smo ipak jedna nova osoba, u novom vremenu, koju Bog na nov način poziva biti svetom.”