Gotovo 500 tisuća hrvatskih građana trpi izravno ili neizravno zbog kocke, procjenjuje se da čak 20 % građana igra redovito online igre na sreću, a 30 % onih koji kockaju imaju suicidalne misli. To je bio povod za razgovor o ovisnostima i kocki kao bolestima novoga vremena u emisiji „Argumenti“ HKR-a.
Hrvati nemaju genetsku predispoziciju za kocku, a socijalni eksperiment 90-ih godina ukazao je da je sve do Domovinskog rata postojala samo državna lutrija koja nema adiktivni potencijal. Riječ je o sporim igrama koje su zahtijevale dulje čekanje sve dok se na tržištu nije pojavila neregulirana industrija igara za sreću.
Pozadinu ekspanzije igara na sreću opisao je prof. dr. Zoran Zoričić, vodeći hrvatski stručnjak za ovisnosti, iz KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Argumentima u utorak 23. listopada.
Hrvati su samo reagirali na ono što im je na tržištu bilo ponuđeno
„Ponuda je stvorila one koji ju traže i time su brojni Hrvati ušli u poziciju ovisnosti što je pokazalo da upravo obilježje socijalne ponude stvara ovisnost. Hrvati su samo reagirali na ono što im je na tržištu bilo ponuđeno“, objasnio je prof. dr. Zoričić. Dodao je da je drugi faktor ispunjavanje vlastite praznine gdje je čovjek često u stanju da bude predmet kojeg će netko zabavljati.
Iz perspektive mladih sportaša i njihovih obitelji, koji se suočavaju s ovisnošću o kocki govorio je Leonard Mesarić, sportski pedagog i jedan od voditelja projekta „Cathletico Play&Pray“.
Adrenalin, igra, zabava i konzumeristički način života samo su neki od potencijalnih uzroka koji dovode do ovisnosti novoga doba. „Unutar miljea, kada govorimo o klađenju, ima mnogo mladih nogometaša. Misle da imaju znanje“, pojasnio je Mesarić. Dodao je da to vide kao priliku za dodatnu zaradu.
Svi koji ulaze u takve vrste ovisnosti – istaknuo je – sigurno imaju i određenih problema koje vuku iz obitelji i iz nekog ranog djetinjstva.
Nekadašnji je nogometaš istaknuo da je sport u suštini poseban u svom amaterskom dijelu, ali kasnije kada čovjek krene sport konzumirati i eksploatirati može doći do brojnih problema, posebice kada su u pitanju djeca i mladi.
„Tada i roditelji imaju mnogo problema i iskušenja kojih su svjesni i pokazuju određeni strah. Najvažnija je komunikacija i stvaranje odnosa, pritom nisu uključeni samo roditelji već cijele obitelji, bake i djedovi koji mogu pomoći s duhovne strane, kroz molitvu i postove. To je isto čin ljubavi prema mladima i stvaranje nekakve zaštite“, kazao je Mesarić.
Najljepše sklonište koje čovjek ima je vjera u Boga koja može osmisliti cijelu našu egzistenciju
Čovjek, kad se nađe pred anksioznošću egzistencije koju više ne može kontrolirati, krene tražiti sklonište koje može biti igra ili sport, naglasio je Zoričić. „Najljepše sklonište koje čovjek ima je vjera, vjera u Boga, vjera da postoji i nešto što je izvan doticajnoga i što može osmisliti cijelu našu egzistenciju.“
Sam svećenik koji skrbi i kao dušobrižnik za mentalno zdravlje svoje populacije može biti onaj koji će slušati i osjetiti u svojoj župi da ima probleme i pritom pokušati dati pomoć.
„Najbolji način davanja pomoći je bez dociranja, bez onoga moraliziranja, kada se kaže: ‚Čuo sam te, nemam iskustva, teško mi je dati odgovor, ali ima nešto, ima netko tko se brine o tebi i tko će ti pomoći‘“, kazao je profesor Zoričić. Istaknuo je da kada se nekoga pokuša iz pozicije liječnika ili svećenika uvjeriti da nije u pravu, dolazi do sukoba autoriteta.
Država gleda svoju korist a društvo štetu
U Šibeniku je od 16. do 18. listopada održana Nacionalna konferencija o ovisnostima na kojoj su se okupili liječnici i ostali stručnjaci koji rade na novom zakonskom okviru za industriju igara za sreću. U tomu važnu ulogu ima Ministarstvo financija koje je po zakonu regulator tržišta te u ovom slučaju najodgovornije.
Prof. dr. Zoričić rekao je da će novi zakon biti kompromisno rješenje. Vlast planira popunjavanje budžeta za iduću godinu i u njemu vidi moć koju dobiva kroz preraspodjelu i stvaranje klijentelističkog odnosa. S druge strane, upozorio je, „društvo vidi štetu, obitelj kockara koja se raspada, koji prijeti suicidom, koji bježi od svega. To je društvo i mi vidimo te negativne stvari kocke koje dolaze. Nažalost – zaključio je – država je dosad vidjela uglavnom novce.“