O životu na selu, o tome koliko su se sela u današnje vrijeme promijenila, s kojim se izazovima suočavaju, jesu li poželjna opcija za stanovanje i imaju li svoju budućnost, u Argumentima HKR-a govorili su doc. dr. sc. Tijana Trako Poljak s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najbolji mladi poljoprivrednik 2018. godine Zvonimir Kalić i vlč. Duje Kurtović, upravitelj župe sv. Franje Ksaverskog, Karlovac – Švarča.
Doc. dr. Trako Poljak istaknula je da globalizacija jednako utječe i na grad i na selo te ima ekonomske, socijalne i ekološke učinke: “Prije svega, tu su otvoreno tržište i fleksibilizacija rada te infrastrukturna neopremljenost. Od socijalnih se ističu depopulacija i siromaštvo a ekološki učinci očituju se u onečišćenju vode, zraka i tla.”
Kako je rekla Trako Poljak, “selo ne uspijeva apsorbirati promjene, posebno kad dolaze izvana. Manjak infrastrukture i prometne povezanosti otežava život na selu, ali ondje pak postoji drugačija kvaliteta života i rada te bliži odnos s prirodom.”
Kao mladi poljoprivrednik, Kalić je naglasio da život na selu i od sela nije lagan, ali puno se dobija: “Nije me sram raditi i ničega se ne bojim. Uz podršku obitelji i drugih mladih, koji i danas ostaju na selu, čuda se događaju i brda se premještaju.
Selo je jedna blagost i dobrota koja se osjeća u Slavoniji, ali i u drugim dijelovima Hrvatske. Treba cijeniti ono izvorno i domaće, a ja vidim svijetlu budućnost u razvoju ruralnog područja.”
Vlč. Kurtović spomenuo je izazove, ali i prednosti života na selu. Primjerice, župne zajednice su dobro povezane, a u nekim župama u kojima je služio, više od pola mještana dolazilo je na misu u crkvu koja je centar cijele zajednice.
Sela su snažna, ali im treba i pomoć
Trako Poljak govorila je i o posljedicama koje je rat ostavio na selo, posebno na demografska kretanja, ali i na infrastrukturu i prirodni okoliš. Podsjetila je na postsocijalističko nasljeđe i staru usmjerenost na tvornice i radnike nauštrb seljaštva, potom i na deagrarizaciju, globalizaciju, modernizaciju i ulazak u EU. On je, kako je rekla Trako Poljak, donio potpuno novi set strategija i pravila koji sami po sebi nisu loši, ali se svi moraju njima prilagoditi: “Sela sama sudjeluju u svom razvoju i nisu se slomili pred nijednim od ovih procesa, a mi smo u 20. stoljeću prošli već tri modernizacije. Nisu se slomili ni pred ulaskom u EU. Problemi koje imamo nisu mali, primjerice depopulacija i nedostatak ljudi onemogućava da išta navedeno funkcionira, ali se problemi ipak mogu riješiti. Čak i globalizacija pruža prilike koje treba znati iskoristiti. Najvažnije je shvatiti da se na sela treba gledati kao na dinamične sudionike svih promjena.”
Trako Poljak naglasila je i da Europska Unija veliku pozornost posvećuje agrarnoj politici:
Selo zauzima posebno mjesto u tim politikama jer je selo važno ne samo kao čuvar našeg identiteta i prirodne i kulturne raznolikosti, nego i kao akter nacionalne prehrambene sigurnosti. Trebamo očuvati i kvalitetu života i prehrane, ali i prilagoditi svoje strategije specifičnostima hrvatskoga sela.
Na pitanje o kvaliteti hrane s hrvatskog sela, Kalić je kazao da su troškovi visoki te da se uvoznicima ne može konkurirati cijenom nego kvalitetom: “Uz to, trebate imati zalihe, a s tim se borimo svi OPG-ovi. Da bismo mogli na tržište, moramo se okupiti i ujediniti, a i tu treba biti nekih kontrola. Mi se, primjerice, bavimo ekološkom proizvodnjom industrijske konoplje i rad na taj način je krvav ali se isplati, jer nema herbicida i pesticida.”
Dobri primjeri iz Europe
Vlč. Kurtović je na pitanje kako ohrabriti ljude da ne napuštaju selo, naglasio da je stanje bilo teže “dok industrija nije ostavila ljude u Karlovcu ili Gornjem Prekrižju. Postoje OPG-ovi i nešto se događa. Hvala Bogu što su dostupni i različiti europski fondovi, pa su se ljudi odlučili ohrabriti i pokušati nešto.”
Na pitanje gleda li s optimizmom na budućnost sela, Trako Poljak je naglasila da selo budućnosti ne može biti muzej! “Imamo pozitivne primjere iz Europe, primjerice iz Portugala u kojem su se u gotovo izumrla sela mladi vratili zbog izuzetno vrijednih poticaja.
Ali odgovornost imamo svi – ljudi sa sela i iz grada, političari, mediji, Crkva i znanstvenici. Iskrivljena percepcija sela, koja se danas javlja u medijima, gotovo je zastrašujuća i naša istraživanja nimalo je ne podupiru. Tako zapravo dolazi do proročanstva koje se samoostvaruje – ako se stalno potencira negativna slika, negativna slika se stvara i u glavama ljudi.
Vlč. Duje Kurtović je zaključio da je život na selu zdraviji, ali navodna ekonomska računica vodi ljude izvan Hrvatske: “Zato treba povezati politiku i ekonomiju, ali prije svega liječiti mentalni sklop i uvijek kupovati hrvatske proizvode.”