Što bake i djedovi dobivaju od unuka, a što unuci od njih? Trebaju li djedovi i bake unucima “sve dopuštati” i “razmaziti” ih, trebaju li ih odgajati ili samo u njima uživati i imaju li pravo bake i djedovi reći da su se zasitili odgoja i male djece i odbiti čuvati unučad? To su samo neka od pitanja na koje su odgovore u Argumentima ponudili: dr. sc. Marija Crnković, klinički psiholog, voditeljica Odjela za dijagnostiku i tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, Ivanka Samardžić, majka četvero djece, baka devetero unučadi i Stjepan Lice, otac troje djece, djed sedmero unučadi. Emisiju je uredila Diana Tikvić.
Klinička psihologinja dr. sc. Marija Crnković ponudila je odgovor na pitanje zašto bake i djedovi dulje žive ako su aktivno uključeni u odgoj unučadi.
“Bake i djedovi koji su u starosti uključeni u odgoj, suživot s unucima, koji provode vrijeme sa svojom obitelji, dobivaju puno više topline i ljubavi. U tom odnosu oni se osjećaju potrebnima, njihov život ima smisla, a uz smisao dolazi osjećaj sigurnosti, motivacije i volje za životom”, rekla je Crnković.
Nadalje je gošća emisije naglasila i kako je međusobno uvažavanje od velike važnosti kada u odgoju sudjeluju bake i djedovi. “Jednako je važno da svatko zna koja je njegova uloga”, kazala je Crnković.
“Važno je da bake i djedovi poštuju roditelje i pravila koja roditelji postavljaju. Granice u odgoju su veoma važne jer djeci daju stabilnost, predvidljivost i sigurnost; a to pak utječe na zdrav emocionalni razvoj djeteta kasnije. S druge strane roditelji trebaju poštivati bake i djedove i dopustiti da odnos njihove djece s njima bude opušteniji, a samim time i pravila. Tako će se i roditelji i djedovi i bake naći na pola puta”, poručila je Crnković.
Stjepan Lice istaknuo je činjenicu da djedovi i bake ne smiju na unucima popravljati propuste koje su učinili u odgoju svoje djece.
“Kao djedovi i bake mi smo kroz život naučili da ne trebamo sve bitke dobiti, da nismo uvijek u pravu mi, da postoje različite okolnosti koje moramo uvažiti, i dopustiti djetetu da diše. Dijete ne smije biti savršeni eksponat za druge, nego mora imati ispunjeni i osmišljeni život. Tu smo pozvani da pomognemo djetetu, a samim time i roditeljima”, rekao je Lice.
Slušateljima je poručio da djedovi i bake unucima mogu itekako mnogo toga posvjedočiti.
“Ljepotom međusobnog odnosa nakon svih ovih godina koje su proživjeli, voljom za život i radošću u susretu s drugima. Kad djedovi i bake to pokažu i posvjedoče djetetu – ono će upiti i zapamtiti da je takav odnos moguć i poželjan nakon toliko zajedničkih godina”, zaključio je Lice.
Ivanka Samardžić naglasila je kako sav odgoj u njezinoj obitelji polazi od činjenice da su roditelji primarni odgajatelji.
“S roditeljima, s našim mladima se uvijek dogovaramo. Oni nas poštuju, mi njih poštujemo. Navečer nazovemo jedni druge i dogovorimo se što i kako treba napraviti. Kad su djeca bila mala, suprug i ja smo ih čuvali, kad su krenuli u vrtić, vodili smo ih doma iz vrtića i čuvali. Pomažemo i oko zadaća ako roditelji ne stignu i ako nas zamole”, kazala je Samardžić.
istaknula je i što joj pomaže u planiranju i pripremi na izazove koje unučad predstavlja.
“U starosti imam izbor – ovo je bitno, a ovo je manje bitno. Nije bitno da svaki dan sve pospremim i svaki dan peglam. Ono nebitno stavit ću sa strane, a ono bitno stavit ću na prvo mjesto. Znam rasporediti vrijeme, što prije nisam znala dok nisam imala životnu mudrost. To je veliki dar i veliki blagoslov”, rekla je Samardžić.